Vahid Halilhodžić, legendarni bosanskohercegovački nogometni trener i bivši igrač, proživio je dramatične trenutke koji su obilježili njegovu karijeru, ali i život izvan nogometnih terena. Nedavno je premijerno prikazan dokumentarac “Vaha – moja istina”, koji donosi njegovu životnu priču kroz objektiv novinara Sabahudina Topalbećirevića, s kojim je Halilhodžić podijelio mnoge do sada neispričane detalje.

Sarajevska premijera dokumentarca pružila je priliku Halilhodžiću da ponovno ispriča događaje iz svog života. U razgovoru za hrvatski Večernji list, Vahid se prisjetio svojih najtežih trenutaka, uključujući smrt sina, ratne traume i sukobe s nekim od najvećih imena u nogometu.

Težak gubitak i ratna strahovanja

Halilhodžićev život bio je obilježen teškim gubicima, a jedan od najpotresnijih trenutaka bio je smrt sina pri porodu, za što je osjetio veliku grižnju savjesti. Naime, dok je njegova supruga bila u bolnici u Mostaru, Vahid je otišao igrati važan derbi u Sarajevu. Utakmicu nije mogao koncentrirano odigrati, promašio je jedanaesterac, a nakon utakmice saznao je najteže vijesti – da je izgubio sina.

Taj događaj duboko ga je pogodio, ostavljajući trajnu bol koja je prožimala njegov život i karijeru. Datum 9. septembar, kada je sin preminuo, postao je za Halilhodžića simbol sreće i nesreće, budući da je nosio broj 9 na svom dresu.

Ratna dešavanja u Mostaru dodatno su zakomplicirala njegovu svakodnevicu, a jedan od najupečatljivijih trenutaka bio je suočavanje s grupom maskiranih vojnika JNA. U trenutku kada su se sukobili s lokalnom policijom, Vahid je pokušao posredovati, ali se našao u opasnoj situaciji.

Maskirani vojnici uperili su u njega puške i upozorili ga da će ga ubiti ako napravi još jedan korak. Policajci su vikali da bježi, ali Vaha je nastavio hodati, očekujući pucnjavu. Na sreću, vojnici nisu otvorili vatru, ali taj trenutak duboko se urezao u njegovu svijest.

Nesreća s pištoljem

Jedan od neobičnijih i pomalo tragikomičnih trenutaka iz Halilhodžićevog života dogodio se kada je slučajno sam sebe ranio. U ratnom Mostaru, lokalni načelnik sigurnosti dao mu je pištolj "za svaki slučaj." Halilhodžić nije znao da je pištolj napunjen, a dok ga je nosio u zadnjem džepu, metak je opalio i pogodio ga u stražnjicu.

Gradom su se brzo proširile glasine da je Vaha ubijen, a kad se saznalo da je preživio, ispred bolnice su se okupljali ljudi, skandirajući njegovo ime. Halilhodžić je odbio lažno svjedočiti da je netko pucao u njega, priznavši da je slučajno ranio sam sebe.

Karijera u Francuskoj i povratak kući

Nakon što je matičnom klubu Veležu donio prvi trofej osvajanjem Kupa bivše Jugoslavije, Halilhodžić je krenuo u inozemstvo, gdje je izgradio uspješnu karijeru u Francuskoj. Igrajući za Nantes, postao je najbolji stranac lige i najbolji strijelac prvenstva. Unatoč unosnim ponudama iz Europe, Halilhodžić se odlučio vratiti kući kad je njegov otac obolio.

Njegov povratak u Mostar, međutim, bio je obilježen rastućim političkim i etničkim tenzijama. Halilhodžić se suočio s činjenicom da su mnogi njegovi sugrađani stajali na različitim stranama sukoba, a njegova kuća je zapaljena tijekom borbi između HVO-a i Armije BiH.

Kada je jedan poznanik ponudio da mu spasi kuću, Vahid je odbio, smatrajući da bi bilo teško objasniti kako je jedino njegova kuća netaknuta u tom dijelu grada. Ta epizoda završila je tako što je Halilhodžić napustio rodni grad, iz kojeg više nikad nije prošao ulicom gdje se nalazila njegova kuća.

Trenerski uspjesi i principi

Nakon odlaska iz Mostara, Halilhodžić je započeo trenersku karijeru u Francuskoj, najprije u niželigašu Beauvaisu, a kasnije i u Maroku s klubom Raja Casablanca, gdje je osvojio naslov afričkog prvaka. Njegova karijera trenera nastavila se nizom uspješnih angažmana, uključujući vođenje klubova poput Lillea i Rennes, te četiri reprezentacije koje je odveo na Svjetsko prvenstvo: Obala Bjelokosti, Alžir, Japan i Maroko. Međutim, unatoč velikim uspjesima, Halilhodžić je često donosio odluke vođene principima.

Jedan od takvih trenutaka dogodio se kada je odbio preuzeti Lyon, iako je s klubom bio blizu dogovora. Kada je predsjednik kluba odgodio konačnu odluku, Halilhodžić je prekinuo pregovore, što je kasnije označio kao jednu od svojih najvećih pogrešaka jer je vjerovao da je Lyon mogao osvojiti Ligu prvaka. Također, napustio je i Trabzonspor, klub kojem se obvezao pomoći prijatelju, zbog čega je odbio produžiti ugovor s Alžirom nakon Svjetskog prvenstva 2014. godine.

Njegova karijera u Dinamu također je završila naglo, zbog sukoba s tadašnjim šefom kluba Zdravkom Mamićem, koji mu je uputio teške uvrede na osobnoj razini. Halilhodžić je zbog toga odlučio otići, ne mogavši prijeći preko tog incidenta.

Poštovanje u Francuskoj

Unatoč svim izazovima, Vahid Halilhodžić je izgradio veliku reputaciju u Francuskoj, gdje je dobio orden Legije časti, što je jedno od najvećih priznanja koje dodjeljuje francuska država.

Taj orden, kako kaže, doživio je kao potvrdu da ga Francuska priznaje kao velikana, i to ne samo zbog sportskih uspjeha, već i zbog humanitarnog djelovanja tijekom rata u BiH, kada je pomagao ljudima iz Mostara, plaćajući im smještaj na Jadranu.