Teroristi i gangsteri uživali su u oružju nakon raspada Jugoslavije 1990-ih. Sada je red na zapadne vlade. Dok rat bjesni u Ukrajini, oni prikupljaju municiju i minobacače u regionu. Proizvođači oružja na Zapadnom Balkanu cvjetaju. Srbijanski izvoz oružja se učetvorostručio od 2020. godine; oko 800 miliona eura (890 miliona dolara) municije proizvedene u Srbiji otišlo je u Ukrajinu od početka ruske invazije. Izvoz BiH u prva četiri mjeseca 2024. godine gotovo se udvostručio u odnosu na isti period prošle godine. Njihove fabrike municije rade danonoćno, kaže Jasmin Mujanović iz Instituta za strategiju i politiku New Lines istraživačkog centra.
Tokom hladnog rata, bezbjednosno paranoična Jugoslavija imala je veliku vojsku koju je podržavao veliki vojno-industrijski kompleks. Ostaci odbrambene industrije sada su koncentrirani u Bosni i Srbiji, na koje otpada preko 90% vojnog izvoza zapadnog Balkana. Od posebnog interesa za Ukrajinu i njene pristalice je sposobnost industrije da proizvodi municiju i opremu po sovjetskom i NATO standardu. Njena roba je također generalno jeftina: bosanska čahura može koštati četvrtinu cijene od zapadne.
I Bosna i Srbija imaju zakone koji ih ograničavaju da prodaju oružje u ratnim zonama. Ali oni su pronašli rješenja preko trećih strana. Amerika je, naprimjer, glavni kupac bosanskih metaka koje preusmjerava u Ukrajinu. Srbija je, uprkos odbijanju da uvede sankcije Rusiji, poslala hiljade artiljerijskih metaka preko Češke, Turske i mnogih kompanija koje se bave oružjem. Balkanske članice NATO-a — Hrvatska, Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija — prenijele su veliki dio svojih zaliha stare sovjetske opreme. Nedavni izvještaji sugeriraju da bi Hrvatska mogla obnoviti kuvajtske tenkove M-84 (jugoslovenska verzija sovjetskog T-72), koji bi bili poslati u Ukrajinu.
Za neke regionalne vlade to je prilika da dobiju politički kredit kod Amerike i Evropske unije. To se posebno odnosi na one koji teže ulasku u EU, poput Bosne i Albanije. Ukrajina to koristi. U februaru je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski pozvao na zajedničku proizvodnju oružja sa zemljama zapadnog Balkana kako bi se osigurao “opstanak” Ukrajine. U igri su i ekonomski motivi, sugerira Katarina Đokić sa Stokholmskog međunarodnog instituta za istraživanje mira, još jednog think-tanka. Bosanskohercegovačke fabrike municije, koje su nekada bile na ivici gašenja, sada su popunjene.
Za Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, prodaja oružja Ukrajini dio je delikatnog balansiranja između Zapada i Rusije. Ali to je i unosan posao. “Obožavam kada izvozimo oružje”, rekao je jednom prilikom, “to je čisti priliv strane valute.” Srbijansko oružje se obično pojavljuje u dalekim sukobima. U julu je Amnesty International, organizacija za zaštitu ljudskih prava, izvijestila da je pronašla ogromne količine srbijanskog oružja u ratom razorenom Sudanu. Istraga koju su sproveli BIRN, mreža balkanskih reportera, i Haaretz, izraelski list, otkrila je porast srbijanskog oružja koje je dopremljeno u Izrael od napada u oktobru 2023. godine.
Srbijanski izvoz oružja ne odgovara uvijek ukusima njenih nacionalista. Milorad Dodik, koji kao lider Republike Srpske (dio Bosne u kojem dominiraju Srbi) poziva na etničku srpsku superdržavu, kritikuje prodaju oružja Ukrajini. Neki etnički Srbi otišli su da se bore za Rusiju. Drugi u regionu brinu o uvozu oružja u Srbiju, a ne o njenom izvozu: njena nedavna kupovina borbenih aviona Rafale francuske proizvodnje oduševila je zapadne vlade, ali je uzdrmala Hrvatsku i Kosovo. U svakom slučaju, decenijama nakon završetka ratova koji su uslijedili nakon raspada Jugoslavije, balkanska trgovina oružjem i dalje je snažna.
(economist.com)
