Otvorene prijetnje srpskih političkih faktora i prikrivene hrvatskog političkog vodstva o rušenju državno-pravnog poretka samostalne i nezavisne Republike Bosne i Hercegovine društveno odgovornim patriotima bile su uočljive odmah nakon prvih slobodnih parlamentarnih izbora. I prije nego je Bosna i Hercegovina obnovila svoju samostalnost. Slutnje o razmjerima i strašnim posljedicama, pokazat će se mnogo godina kasnije, nadilazile su sva objektivna očekivanja.

Kao svojevrsni oblik preventivnog djelovanja, pod pokroviteljstvom SDA u Sarajevu je 10. juna 1991. godine osnovano Vijeće nacionalne odbrane muslimanskog naroda, s Patriotskom ligom kao vojnim krilom. Sastanku je prisustvovalo 356 vodećih bošnjačkih javnih radnika iz cijele Jugoslavije.

Slijedom te inicijative, u prostorijama Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu, na Musali u Mostaru, sredinom juna 1991. godine, održano je tajno savjetovanje kojem su prisustvovali predsjednik SDA i predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović i član Glavnog štaba Patriotske lige Hasan Čengić te većina članova Regionalnog odbora SDA za Hercegovinu (iz Čapljine predsjednik IO SDA Čapljina Bećir Boškailo i Ismet Leto član IO). Na tom savjetovanju razmatrana su pitanja vojnopolitičke situacije, nakon čega je donesena odluka o početku priprema za odbranu Bosne i Hercegovine i fizičke zaštite bošnjačkog naroda.

FORMIRANJE PATRIOTSKE LIGE

Predsjednik Izetbegović dao je širi prikaz političke situacije u SFRJ, naglašavajući da su Slovenija i Hrvatska provele referendume o nezavisnosti i da se očekuje vrlo brzo donošenje odluka o proglašenju nezavisnosti, da u tim okolnostima Bosna i Hercegovina ima dva izbora, jedan je da ostane u “krnjoj” Jugoslaviji, a drugi da proglasi nezavisnost kao Slovenija i Hrvatska. U slučaju da se proglasi samostalnost, rat se smatra neizbježnim.

Predsjednik Izetbegović iznio je svoje mišljenje da je manje zlo proglasiti nezavisnost nego ostati u “krnjoj” Jugoslaviji, pritom je posebno naglasio da izbijanjem rata treba očekivati velike žrtve, posebno civila, ali vjeruje da ćemo uspjeti sačuvati Bosnu i Hercegovinu u sadašnjim granicama. Također, predsjednik Izetbegović je rekao da u ovom trenutku nemamo nijednu državu koja se obavezala da će vojno, logistički i politički podržati Bosnu i Hercegovinu u očekivanom ratu i da će opstanak države u najvećoj mjeri zavisiti od patriota ove zemlje.

Nakon toga sastanka, Izvršni odbor SDA Čapljine počinje vršiti pripreme za organiziranje bošnjačkog naroda, zaštitu ljudi i imovine i odbranu, s obzirom na to da je očekivana srbočetničke agresija. Formiran je općinski krizni štab, a štabovi po selima i zaseocima kako su prilike na terenu zahtijevale. Glavni zadaci kriznih štabova bili su da se stvori vojnopolitička sjedinjenje i čisto vojno organiziranje građana za što uspješniju odbranu i zaštitu stanovništva. Uporedo s tim uznemirujuće vijesti su prestizale jedna drugu.

U istočnoj Hercegovini JNA je dijelila oružje Srbima i organiziranim četničkim formacijama. U maju 1991. godine u Nevesinju je formiran četnički odred “Karađorđe” s približno 200 pripadnika, a za komandanta je imenovan Arsenije Grahovac, četnički vojvoda iz Nevesinja. Tamošnje vlasti su im iz magacina Teritorijalne odbrane podijelili sve naoružanje. U Ljubinju je formiran dobrovoljački odred pod komandom Zdravka Mutapčije s približno 100 naoružanih pripadnika. Komandant odreda formiranog u Berkovićima (Stolac) bio je Ranko Lučić Beli. Oružje i municiju dobili su iz Nikšića. U Divinu (Bileća) formiran je odred Divin, komandant je bio Dragan Kulaš, a njegovi pripadnici učestvuju u blokadama puteva i drugim vidovima zastrašivanja nesrpskog stanovništva. U Gacku je 1. juna formiran ogranak Sokolske čete, za pod komandom Ranka Košutića. Okupljala je mlađe osobe koja su poznavale borilačke vještine.

Bošnjaci u istočnoj Hercegovini bili su izloženi stalnim zastrašivanjima i napadima na imovinu zbog čega su se neki odlučili napustiti svoja ognjišta. Radnici Centra službi bezjbjednosti (CSB) Mostar, Asim Ćustović i Željko llić, 24. maja 1991. godine na ulazu u Bileću zaustavili su teretno vozilo natovareno sanducima s oružjem. Da oružje prebace u Mostar, u skladu s propisima i zakonskom regulativom, kao pripadnici CSB Mostar, spriječile su ih jedinice JNA. To je značilo da se efektivna vlast već tada nije u punom kapacitetu mogla ostvarivati u Istočnoj Hercegovini, te je postalo jasno da iza srpskih paravojnih formacija stoji JNA.

U tim vrlo složenim okolnostima, Izvršni odbor SDA Čapljine preuzeo je inicijativu. Na sastanku predstavnika svih općinskih odbora SDA iz Hercegovine održanom u Rečicama zaključeno je da se putem Patriotske lige na terenu, gdje to prilike dozvoljavaju, intenzivira vojno organiziranje s jasnom formom ustroja i da se građanima intenzivno objašnjava da je rat potpuno izvjestan i da se mora odgovoriti tom izazovu.

Prvo savjetovanje vodstva Patriotske lige u Počitelju održano je u mahali Gradina početkom augusta 1991. godine Savjetovanju su prisustvovali predsjednik IO SDA Čapljine Bećir Boškailo, koordinator PL za Čapljinu I. Leto i član IO SDA R. Leto, H. Čevra, rezervni kapetan Mirsad Zuhrić član štaba TO Čapljine te M. Taslidža i Haso Kajan kapetan u penziji, obojica iz Mostara ispred Regionalnog štaba Patriotske lige za Hercegovinu. Odlučeno je da postojeće mjesne straže i organizirane grupe po naseljima treba uvezati u jedinstvenu formaciju, koja, s obzirom na konfiguraciju terena, razmještaj stanovništva, komunikacije, prirodne barijere, mobilizacijski i materijalni kapacitet okruženja treba u konačnici biti formacija odreda jačine oko 450 boraca.

DIVLJANJE REZERVISTA JNA

Rezervisti i regularne jedinice JNA na dubravsku visoravan nenadano su upali 19. septembra 1991. godine. Brojali su više od 5.000 hiljada pripadnika, čime je došlo do potpunog usložnjavanja političko-sigurnosne situacije. Tog dana, u jutarnjim satima, vojni rezervisti 13. Titogradskog korpusa ušli su na područje Stoca, da bi se stacionirali na području Dubrava, odnosno čapljinske općine. U isto vrijeme su pripadnici 37. Užičkog korpusa iz smjera Nevesinja ušli na područje Mostara.

Prolazeći kroz Stolac, rezervisti su nasumično pucali iz pješadijskog naoružanja, zbog čega su uplašeni građani napuštali grad i radna mjesta. Okupaciona vojna sila smjestili se u naseljima Lokve i Potkosa. Na tom lokalitetu nastavili su pucati, pljačkati i zaustavljati vozila.

U mjestu Jasoč, u općini Stolac, teško je ranjena Selveta Filandra, a lakše Vinko Kujundžić. Uslijedilo je konstantno pljačkanje, zaustavljanje vozila a posebno pucnjava iz svih raspoloživih sredstava.

Nekoliko hiljada rezervista u noći 19. na 20. septembra u 3.00 sata poslije pola noći, planski su, po komandi JNA usmjerili aktivnost na uznemiravanja građana i izazivanje straha i nesigurnosti s ciljem diskreditaciji vlasti Republike Bosne i Hercegovine, odnosno stavljanje do znanja s kojim ciljem borave na tom području. Precizan i vjerodostojan opis prilika na dubravskoj visoravni u glasilu Islamske vjerske zajednice Preporodu (br. 19/506, od 1. 10. 1991. godine), objavio je imam iz Rečica rahmetli Sejfo-efendija Kajimović.

“Umjesto dugo očekivanih kapi kiše, hercegovačke plodne Dubrave dobiše kišu metaka. U domove južnog dijela naše republike, naime, unijela je nemir glomazna naoružana formacija srbijanskih i crnogorskih rezervista. Nedolično ponašanje, neurednost, arogancija, pljačka, nekontrolisana pucnjava, ukazivali su da se radi prije o naoružanoj rulji, već o jedinici JNA. Lokalno stanovništvo je u ovoj ‘posjeti’ prepoznalo jednom već najavljenu posjetu Sešeljevih četnika, te je ova nenajavljena invazija povezana sa onim što se posljednjih mjeseci dešavalo u Hercegovini (jame, spiskovi, transport oružja). Nema sumnje glavni cilj invazije je zastrašivanje i upokoravanje stanovništva, a i legalnih vlasti kako bi pod pritiskom sprovele regionalizacije i druge veliko-nacionalne pretenzije.

Hercegovina je ovim upadom okupirana. No, iako ova pomenuta vojna formacija ispunjava sve pretpostavke da se povinuje pravilima međunarodnog prava (da ne govorimo o pravilu službe i našim zakonima) najgrublje ih je kršila. Neshvatljiv je nedostatak discipline i primitivizma u komunikaciji s lokalnim vlastima, civilnim stanovništvom i s parlamentarcima.

Okupani bi se morao civilizirano ponašati. Nije ni čudo što je nastao nemir, lična i imovinska nesigurnost građana, i na koncu masovno iseljavanje. Ne bi se moglo, ipak reći da je ugrožen neki narod posebno. Ugrožen je naprosto čovjek. Koliko su nam samo zajednički bol i strah i stid i zabrinutosti, posebno, zlo nam je zajedničko. Zlo dolazi iz puščanih cijevi, a žrtve smo neko danas, neko sutra. Toga su, čini se svi Hercegovci svjesni. Treba li jači razlog za optimizam. Vojske će dolaziti i prolaziti, komšije će živjeti zajedno. U to ovdje niko ne sumnja.

Ni kriva ni dužna Hercegovina je postala poprište raznih opcija i veliko-nacionalnih pretenzija. Od Neretve i do Neretve najčešće su rabljene riječi u žargonu veliko nacionalnih oligarhija i njihovih sljedbenika. Čini se čak da se mogu u tome i složiti. Ne zna se samo još da li će Neretva i dalje teći nizvodno i da li će zadržati zelenu boju. Hercegovački muslimani su spremni na suživot s komšijama, ali su, također spremniji nego ikad braniti svoju vjeru, tradiciju, toprak i svoju i najdražu državu (Republiku) BiH”, napisao je Kajimović.

Isti dan po dolasku rezervista na Dubravsku visoravan, u cilju zaštite stanovništva, pripadnici Patriotske lige Čapljina vršili su pomoć u distribuciju naoružanja pripadnicima rezervnog sastava milicije odnosno svojim članovima koji su bili ranije “uključeni” u rezervni sastav milicije, tako su se mogli kretati sa oružjem, što je imalo pozitivan utjecaj na moral stanovništva. Navedeno oružje i oprema dovezeni su u Šurmance, a odatle čamcima uz veliko angažiranje lokalnih aktivista preko Neretve u Ševać njive i dalje na Domanoviće, jer su putnu komunikaciju M-17, kroz sela Tasovčiće i Žitomisliće, kontrolirale paravojne formacije SDS-a.

Sutradan su pripadnici Patriotske lige Ismet L. i Mirsad Z., koristeći opću pometnju u Čapljini, koja je nastala dolaskom rezervista, samovoljno “izuzeli” iz magazina TO Čapljine značajnu količina sanitetskog materijala, sredstava veze, uređaje za osmatranje i drugih MTS-a i distribuirali na plato Dubravske visoravni u zonu razmještaja rezervista. Distribuciju MTS-a na terenu provodili su komandir rezervne stanice milicije Ramiz Hasić te pripadnici Patriotske lige Ismet Leto, Ramiz Leto i Ibro Šuta.

RANI POČETAK AGRESIJE

Dan dolaska srpsko-crnogorskih rezervista na područje dubravske visoravni je dan početka agresije na općinu Čapljina, ali i na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Istovremeno, bila je to proba i prilika za provjeru dokle se došlo u organizaciji zaštite stanovništva. Odmah po dolasku rezervista u Lokve, odnosno uvečer 19. septembra 1991. godine, uspostavljena je linija nadzora rezervista JNA na potezu od Potkose do Krpine kule. Na toj liniji bilo je 150 rezervnih policajaca (dubravskih Bošnjaka, koji su tada bili zajedno s dubravskim Hrvatima). Već tada se pouzdano znalo da Srbi potpuno ignoriraju mobilizaciju rezervne milicije i da im je JNA već tada podijelila naoružanje oteto od TO, kako bi bili na raspolaganju u velikosrpskom projektu.

Aktivirani krizni štab bio je smješten u osnovnoj školi Domanovići, odakle je rukovodio i organizirao zaštitu stanovništva u Dubravama. Toga dana 1991. godine pripadnici Patriotske lige Čapljine u okviru rezervnog sastava milicije republičkog MUP-a, Stanice rezervne milicije Domanovići, imali su prve aktivnosti fizičke zaštite stanovništva Dubravske visoravni od terora rezervista JNA. Pripadnici Patriotske lige Čapljine, u okviru rezervnog sastava milicije, sve su vrijeme dok su rezervisti bili stacionirani na platou Dubrava pokrivali cijeli prostor i redovno izvještavali o njihovim aktivnostima nadležne organe i rukovodstvu SDA u Čapljini i Mostaru.

Modaliteti aktivnosti stavljanja pripadnika Patriotske lige u sastav rezervne milicije bile su ranije dogovorene s Avdom Hebibom koji je u to vrijeme bio pomoćnik ministra Unutrašnjih poslova Bosne i Hercegovine i član glavnog štaba Patriotske lige, kao dio šireg plana korištenja resursa republičkog MUP-a posebno u Hercegovini. Slične aktivnosti, ali specifične za situaciju na terenu, također su se odvijale u Mostaru i Stocu

Može se reći da je tadašnja politička organizacija Bošnjaka općine Čapljina funkcionirala na zavidnom nivou s obzirom na to da je to bio njihov prvi teži ispit.

Bio je to zaista težak i sumorni septembar za hercegovačke Bošnjake, ali i septembar koji je donio novu, stvarnu sliku JNA kao velikosrpske, četničke vojske, koju njene starješine nisu ni pokušale prikriti. O tome zorno govori da je njihov komandant odbio da primi visoku republičku delegaciju na čelu sa članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Ejubom Ganićem ponižavajući članove delegacije na razne načine. Nakon desetak dana rezervisti su se dislocirali ostavljajući jasnu poruku da JNA nije više narodna vojska, niti je više vojska svih naroda i građana SFRJ.

Aktivnosti Patriotske lige koje su se dešavale tih dana na Dubravskoj visoravni bile su prilično dobro organizirane, što je imalo pozitivan psihološki efekt na lokalno stanovništvo. A kako je to bilo prvo djelovanje Patriotske lige na terenu, odlučeno je da se Dan patriotske lige Čapljina obilježava 19. septembra.

(Priredio Hasan Eminović po tekstu i sjećanju Ismeta Lete)