Djeca iz Gaze ranjena u ruševinama i u bolnicama postala su simbol rata koji Izrael vodi protiv Hamasa. Ali maloljetnici na palestinskim teritorijima već desetljećima trpe sistematsko nasilje. Naime, 1.434 palestinske djece ubijeno je, uglavnom u napadima izraelskih oružanih snaga, između 2008. i 31. augusta ove godine, prema Uredu UN-a za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA).

Još 1679 maloljetnika bili su žrtve sakaćenja između 2019. i 2022. godone, prema podacima Ureda za djecu i oružane sukobe (CAAC), pod ingerencijom generalnog sekretara Antonia Guterresa. Od 2000. godine 13.000 palestinske djece je privedeno, ispitivano, suđeno i zatvoreno, prema nevladinoj organizaciji Defense for Children International, koja se poziva na podatke Unicefa. Mnogi su morali dobiti liječničku pomoć tokom hapšenja (1598 u posljednjem desetljeću), što sugerira da su pretrpjeli neki oblik maltretiranja.

Ovo su neki od podataka koje je u utorak pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda iznijela posebna izvjestiteljica UN-a za ljudska prava na okupiranim područjima Palestine, Talijanka Francesca Albanese. Njen izvještaj, za koji Izrael nije dopustio prikupljanje informacija na terenu, pripremljen je na temelju podataka agencija međunarodnih organizacija i lokalnih nevladinih organizacija, pritužbi i svjedočanstava žrtava. Odražava kako je trenutni rat pogoršao patnju djece u Gazi i na Zapadnoj obali, ali, iznad svega, kako su maloljetnici na obje palestinske teritorije bili podvrgnuti "strukturalnom nasilju" od strane Izraela posljednjih godina.

Nasilje kojim se sistematski krše njihova najosnovnija ljudska prava poput prava na život, dostojanstvo, obrazovanje ili stanovanje. Stoga UN pozivaju Izrael „prestanak svih zlostavljanja nad palestinskom djecom" i da prioritet daju "najboljim interesima maloljetnika na okupiranim palestinskim teritorijima".

Dokument pod nazivom „Unchilded from birth“ posebno se osvrće na Gazu. Tokom 16 godina izraelske blokade Pojasa i u šest velikih vojnih operacija koje je Izrael proveo na toj teritoriju od tada - 2008.-2009., 2012., 2014., 2022. i sadašnjoj 2023. godine- u izraelskim napadima ubijena su 4.269 Palestinca, od od kojih su 1.025 bila djeca. “Prethodna upozorenja na napade pokazala su se neučinkovitima: cijele porodice ubijene su u noćnim napadima”, navodi se u izvještaju, pozivajući se na izraelsku nevladinu organizaciju B'Tselem. Zatim dodaju: “Kod selektivnih ubistava nema upozorenja i djeca postaju 'kolateralna šteta'.”

“Palestinci u Gazi su 'zatvoreni' već 16 godina i imaju malo ili nimalo mjesta za sklonište kad bombe padnu. Čak ni škole UNRWA [UN-ove agencije za palestinske izbjeglice nisu sigurne”, kazala je Albanese. Izrael je od početka rata bombardirao 32 objekta te agencije u Gazi, pri čemu je poginulo najmanje 14 njezinih radnika.

Izvještaj posvećuje cijeli dio osakaćenim maloljetnicima (1679 između 2019. i 2022. u Gazi i na Zapadnoj obali). Jedan od glavnih uzroka te brojke je izraelska vojna praksa "pucanja u ranu", koju je prijavilo medicinsko osoblje na oba palestinska teritorija. Izraelske snage, prema dokumentu, napustile su "tradicionalne metode" raspršivanja demonstracija "kako bi pucale u koljena i bedrene kosti demonstranata ili gađale njihove vitalne organe".

“Tokom demonstracija 2018. u Gazi, izraelske su snage prouzročile trajni invaliditet mnogih od 940 djece koju su ustrijelile, ostavljajući 20 osakaćenih i s drugim nedostacima poput sljepoće”, tvrdi izvjestiteljica. Istražna komisija UN-a koja je istraživala postupke izraelskih vlasti smatralo je upotrebu sile u tim demonstracijama "nepotrebnom, nerazmjernom i stoga nedopustivom". Ukupno, prema OCHA-i, broj maloljetnika ranjenih na okupiranim područjima između 2008. i prošlog 31. augusta iznosi 32.175.

Što se tiče hapšenja (13.000 od 2000. godine), dokument podsjeća da su agencije UN-a poput Odbora za prava djeteta i nevladine organizacije na terenu prijavile "okrutno, neljudsko i ponižavajuće postupanje".

“Palestinska djeca mogu biti uhapšena bilo gdje, na kontrolnim tačkama, na putu do škole, tokom operacija u gradovima i kampovima ili čak u vlastitim krevetima”, kaže Albanese. Većina djece optužena je za bacanje kamenja na izraelska oklopna vozila, zločin koji može dovesti do 10 do 20 godina zatvora, a tokom pritvora, 77% njih nema pristup advokatima prije ispitivanja, prema palestinskoj nevladinoj organizaciji Military Court Watch, dok je 60% deportirano u Izrael, što, prema izvještaju, predstavlja “ratni zločin.

Izrael “koči posjete porodice” zbog poteškoća sa dobivanjem dozvola za pristup izraelskoj teritoriji. “Roditelji gotovo nikad nisu obaviješteni gdje su im djeca koja su uhapšena što ne samo da krši Konvenciju o pravima djeteta, već može predstavljati prisilni nestanak koji, u kontekstu sistematskog i opsežnog napada na civilno stanovništvo, predstavlja zločin protiv čovječnosti”, nastavlja Albanese.

Uslovi pritvora također su, u mnogim slučajevima, nezakoniti. Djecu se često drži u uslovima apsolutne samoće u ćelijama bez prozora i uz stalno svjetlo, što je zabranjena praksa. “Nepopravljivi učinak izolacije takvih mladih ljudi u tako kritičnom razdoblju njihovog neurološkog, fiziološkog i socijalnog razvoja nosi ozbiljan rizik od razvoja invaliditeta i psihičkih oštećenja”, nastavlja se u dokumentu, podsjećajući da je ta praksa “povezana s povećanjem rizika od samoubistva i samoozljeđivanja, te uzrokuje probleme s reintegracijom, sprječavajući rješavanje uzroka ometajućeg ili nasilnog ponašanja kod djece.”

Albanese se također fokusirala na prisilno siromaštvo i nerazvijenost koje izraelska okupacija općenito podrazumijeva na ovim teritorijama, što je, prema njeno izvještaju, palestinsku ekonomiju već koštalo gotovo 10,5 milijardi eura. Taj je trošak gurnuo okupirana područja u nerazvijenost, osuđujući 2,1 milion građana, od kojih su polovina djeca, da žive ispod granice siromaštva, prema Međunarodnom monetarnom fondu.

Prema Uredu UN-a za humanitarna pitanja, pola miliona palestinske djece živi u uslovima nedostatka hrane bez dovoljnog pristupa kvalitetnoj hrani. "To utječe na njihovo mentalno, tjelesno i bihevioralno zdravlje, njihovo obrazovanje i, posljedično, njihove životne prilike." Od početka okupacije, Izrael je uništio 56. 500 palestinskih domova, prema Izraelskom odboru protiv rušenja kuća, u onome što izvjestiteljica opisuje kao "oruđe za okončanje palestinske prisutnosti" i "kolektivno kažnjavanje", s posljedičnim učinkom na djecu, koja čine polovinu stanovništva.

Na pravo na obrazovanje utječe i rušenje škola na Zapadnoj obali (11 od 2010.) i nedostatak prostora u Gazi, gdje nema dovoljno razreda za sve. Tako 70% UNRWA škola u Stripu i 63% javnih škola rade u dvije ili tri smjene svaki dan. Od 2012. više od 300 djece i učitelja privedeno je u školama ili dok su išli u škole, dok je za njih 481 oduzet školski pribor na izraelskim kontrolnim punktovima. Napadi na obrazovne centre također su česti, s 1.826 racija ili bombaških napada koje su izvele izraelske okupacijske snage u 12 godina, prema posebnom predstavniku UN CAAC-a. U Gazi se nastava obustavlja sa svakom vojnom operacijom.

Izvjestiteljica također optužuje palestinske milicije, za kršenje prava. “Nezakonitost [izraelske] okupacije od 1967., uključujući blokadu Gaze, ne izuzima palestinske naoružane skupine od njihovih vlastitih obaveza”, kaže Albanese. "Njihova upotreba rudimentarnih raketa protiv Izraela, ugrožavajući civile, uključujući djecu, također se može smatrati ratnim zločinom", dodaje ona. Međutim, "to ne opravdava izraelske neselektivne napade na gusto naseljena stambena područja Gaze", zaključuje se u izvještaju.