Sergej Trifunović, koji je svojevremeno po Sarajevu nosao majice s likom Jovana Divjaka, već je pokazivao prve naznake transformacije kada se, nakon što je zbog toga medijski napadnut, budalasto pravdao srbijanskoj javnosti da nije znao o kome je riječ, da je samo navukao na sebe poklonjenu majicu.
“Politička korektnost je kopile fašizma”, izjavio je Trifunović pravdajući se nekakvim humorom nakon što je prije tri godine pjevao četničke pjesme. No, da nije bilo riječ o nikakvom humoru već da u njemu čuči velikosrpski šovinist dokazao je ovih dana svojim skandaloznim istupima u Splitu.
Naime, Trifunović je uspio da u dva dana bude priveden od splitske policije čak tri puta, pa je potom napisao na Instagramu da mu je splitska policija „iznudila“ preko 1.500 eura. To je bio "povod" da Trifunović izvrijeđa splitsku policiju.„Nadam se da ćete od tih para sašiti sebi nove, lijepe, crne uniforme po uzoru na Francetićeve i da će vaše majke, na koje se ovom prilikom po****m po članovima 5, 7 i 36, biti konačno zadovoljne svojom primitivnom kopiladi. Znam da vam je žao što niste stigli da mi otvorite Loru u po noći, i pokažete strujomer“, napisao je Trifunović na Instagramu, ali to nije bilo sve jer poručio je da ako srbijanske i hrvatske vlasti potpišu ugovor o ekstradiciji mogu ga naći u Grčkoj ili u Blajburgu.
„Bit ćemo na identičnim stranama kao onomad“, nastavio je Trifunović koji je priveden u Splitu i napisana mu je kazna jer je svog njemačkog ovčara šetao gradom bez nadzora, odnosno bez povodca i korpe.
Glumac je isti prekršaj ponovio i narednog dana, pa mu je ponovo pisana kazna. Već poslije prvog privođenja izjavio je da se više ne vraća u Hrvatsku.
Javnost je zgrožena jer to nije bila slika na koju su navikli od Trifunovića koji je vazda bio rado viđeni gost širom bivše Jugoslavije. Međutim, zaboravlja se da je šovinistički svjetonazor Trifunović pokazivao više puta. Nije uopće neubičajeno da Trifunović svoj ukus demonstrira lajkajući statuse mnogobrojnih velikosrpskih poštovalaca genocida. Na primjer, vrlo ga je zabavljalo kada je stanoviti četnički bot Reufa Bajrovića upitao “može li slanine”.
Možda izgleda čudno da takvu vrstu šovinističkog humora, kojeg se ne bi postidio ni zadnji Šešeljev penzionirani četnik, simpatizira jedan glumac i umjetnik kojem su bila otvorena sva vrata gradova u kojima Bošnjaci čine većinu, no, to u suštini pokazuje kojem i kakvom miljeu istinski pripada Trifunović.
Sada, kada je postalo profitabilno pokazati svoje pravo lice, gluma prestaje i na daske koje život (i potencijalne sinekure) znače istupa pravi Sergej Trifunović. Ma koliko bilo gadno i ružno, ipak ga je dobro i nadasve korisno takvog upoznati. Ako ništa, jedna iluzija manje.
Doduše, treba pripaziti, jer ako se Trifunović zatekne u Sarajevu i nešto mu ne bude po volji, mogao bi i opsovati Genocid u Srebrenici. Možda bismo ga mogli zateći i na entitetskoj liniji, jer za njega očito granice neukusa i bezobrazluka ne postoje.
