Učesnici su prije tri dana krenuli iz Nezuka, na području Sapne, na put dug više od 100 kilometara. Kretali su se trasom kojom su Srebreničani u ljeto prije 29 godina pokušavali doći do slobodne teritorije - Tuzla ili Kladanj. U "Maršu mira" bio je veliki broj mladih i ljudi iz različitih dijelova svijeta koji na ovaj način odaju počast žrtvama genocida u Srebrenici, ali i šalju poruku da se ovo nikada i nikome više ne ponovi.
Učesnici "Marša mira" kasnije će prisustvovati iznošenju tabuta iz hale bivše Fabrike akumulatora koji su jučer stigli u Potočare. Sutra će prisustvovati kolektivnoj dženazi za 14 žrtava genocida. Ubijeni su u ljeto prije 29 godina.
"Marš mira" koji se ove godine organizuje 20. put u okviru obilježavanja 29. godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica, za preživjele Srebreničane predstavlja neku vrstu liječenja trauma ali i obavezu da svoja iskustva i priče ispričaju i prenesu mlađim generacijama.
"Marš mira" je memorijalna manifestacija koja se održava svake godine, u julu, u povodu obilježavanja godišnjice genocida nad Bošnjacima "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" u Srebrenici iz jula 1995. godine.
"Marš mira" ima za cilj i izgradnju, unapređenje i njegovanje kulture sjećanja na genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, te onemogućavanje negiranja, poricanja i relativiziranja zločina genocida.
"Marš mira" traje tri dana i učesnici pješače na stazi dugoj oko stotinu kilometara od Nezuka do Potočara. Ovom stazom u suprotnom smjeru, od Potočara do Nezuka, su se u julu 1995. godine izvlačili i probijali Bošnjaci prilikom okupacije i zauzimanja "Sigurne zone Ujedinjenih nacija" Srebrenica od strane srpskih vojnih i policijskih formacija.
Učesnici "Marša mira" dnevno pješače oko 30 kilometara i na određenim mjestima staza je izuzetno naporna, nepristupačna i zahtjeva solidnu fizičku spremnost učesnika.
U Memorijalnom centru Srebrenica – Potočari do sada je ukopana 6.751 žrtva genocida, dok je 250 žrtava ukopano u mjesnim mezarjima po odluci preživjelih članova porodica.
Žrtve potječu iz različitih općina, a najviše ih je s područja Srebrenice, Bratunca, Vlasenice, Zvornika i Milića. Žrtve genocida pronađene su na 150 različitih lokaliteta, od čega je riječ o 77 masovnih grobnica. Najmlađa do sada ukopana žrtva u Potočarima bilo je novorođenče, djevojčica Fatima Muhić, a najstarija nana Šaha Izmirlić, rođena 1901. godine.
Za više od hiljadu žrtava genocida još uvijek se traga.
Pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), pod komandom tadašnjeg predsjednika RS-a Radovana Karadžića i glavnog komandanta VRS-a Ratka Mladića, tokom genocida u Srebrenici i okolini u julu 1995. godine ubili su više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka.
Zločin u Srebrenici, najveći na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, okarakterisan je kao genocid pred domaćim i međunarodnim sudovima.
Radovan Karadžić pravomoćno je osuđen pred Mehanizam za međunarodne krivične sudove
(MMKS), nasljednikom Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) u Hagu na kaznu doživotnog zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja tokom rata u BiH.
Ratko Mladić također je proglašen krivim za genocid i osuđen na doživotnu kaznu zatvora pred istim sudom u Hagu.
Za zločine na području Srebrenice osuđeno je najmanje 47 osoba na više od 700 godina zatvora.
