U 2023. godini završena su tri suđenja za ratne zločine na području općine Teslić i sva su okončana oslobađajućim prvostepenim presudama. U ponedjeljak, 27. novembra, Sud Bosne i Hercegovine nepravosnažno je oslobodio Predraga Markočevića i Marinka Đukića. Optužnica Tužilaštva Bosne i Hercegovine od 19. jula 2018. tereti ih da su, Markočević kao načelnik SJB Teslić, a Đukić kao šef Kriminalističke službe, počinili zločin protiv čovječnosti, odnosno da su od aprila do kraja decembra 1992. nadzirali i rukovodili radom rezervnih i redovnih pripadnika policije iz sastava SJB-a Teslić, koji su vršili progone bošnjačkog i hrvatskog stanovništva zajedno s pripadnicima VRS-a i vojno-policijske formacije “Miće”, koja je na poziv Kriznog štaba opštine Teslić došla iz Doboja s ciljem realizacije Odluke o strateškim ciljevima srpskog naroda u Bosni i Hercegovini usvojene 12. maja 1992. u Skupštini Srpskog naroda BiH, i od 3. juna 1992. djelovala u sastavu čete Vojne policije Teslićke brigade VRS-a. Obrazlažući presudu, sudija Davorin Jukić, predsjedavajući sudskog vijeća, kazao je da je “vijeće utvrdilo da su ‘Miće’ u potpunost i preuzele kontrolu u SJB Teslić.” S njima na optužnici bio je i Dušan Kuzmanović, načelnik SJB i član Kriznog štaba opštine Teslić, ali je on 14. septembra 2023. pobjegao u Srbiju te je postupak protiv njega razdvojen. 

Pred Višim sudom u Beogradu, prvostepenom presudom od 6. aprila 2023, oslobođen je Nebojša Mirović, kako je to potvrdila Milica Veličković, koordinatorica suda za medije. Miroviću je suđeno na osnovu preuzete optužnice Tužilaštva BiH od 22. decembra 2016, koja ga tereti da je, kao pripadnik CJB Teslić, u proljeće i ljeto 1992, lično, u više navrata, sam ili s drugim osobama, vršio nezakonito zatočenje, izdvajanje i zlostavljanje civila bošnjačke nacionalnosti, koje je mučio, tukao i premlaćivao na različite načine, često i do smrti.  

Po završenom ponovljenom suđenju pred Kantonalnim sudom u Zenici Žarko Vidović je prvostepenom presudom od 3. aprila 2023. oslobođen optužnice koja ga tereti da je, kao pripadnik Teslićke brigade, u mjestu Mrkotić-Plandište u općini Tešanj, 20. februara 1994. na prvoj liniji fronta formirao živi štit od trojice civila bošnjačke nacionalnosti, pri čemu su dva civila poginula. Nakon prvog suđenja bio je osuđen na 5 godina, ali je Vrhovni sud FBiH ukinuo ovu presudu. 

OSUĐENI NA 89 GODINA 

Do sada je za ratne zločine počinjene na teritoriji općine Teslić na tri suda osuđeno devet pripadnika VRS-a i MUP-a Rs-a i izrečena im je ukupna kazna od 89 godina zatvora. Sve presude su pravosnažne. Za učešće u likvidaciji 28 zatočenika odvedenih iz zgrade SJB i logora Pribinić na planinu Borje i strijeljanih nad iskopanom rakom, Sud BiH osudio je šestericu pripadnika VRS-a na ukupnu kaznu od 81 godinu zatvora: Dario Slavuljica priznao je zločin i osuđen je na 8 godina, dok su Saša Gavrinović, Vitomir Dević i Zoran Šljuka osuđeni na po 15, a Dragan Marjanović i Dragomir Kezunović na po 14 godina zatvora. Dragan Marjanović, nekadašnji komandira I voda vojne policije Teslićke brigade, nalazi se u bijegu i za njim je izdata međunarodna potjernica. U bijegu je bio i Dragomir Kezunović, ali je u martu 2021. Viši sud u Beogradu priznao presudu Suda BiH. Međutim, Apelaciono vijeće mu je snizilo kaznu na 5 godina zatvora. 

Za zločine u općini Teslić Sud BiH osudio je još i Peru Radišića na dvije godina zatvora, zbog iživljavanja nad Osmanom Huskićem i njegovom kćerkom u zimu 1994. u selu Gusti Teslić. Kantonalni sud u Zenici osudio je Tomu Mihajlovića na 4 godine, oglasivši ga krivim da je, kao rezervni policajac, u junu 1992. učestvovao u premlaćivanju civila bošnjačke nacionalnosti u selu Irice i zgradi TO u Tesliću te za učešće u grupnom silovanju žene u teslićkoj policijskoj stanici u drugoj polovici 1992. Okružni sud u Doboju osudio je Miroslava Pijunovića na dvije godine zbog višestrukog premlaćivanja civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti zatočenih i prostorijama SJB Teslić. 

Za ratne zločine na području Teslića suđeno je još i Stojanu Grbiću, i to pred Okružnim sudom u Doboju. Ali postupak je prekinut jer je od vještaka-neuropsihijatra u junu 2016. proglašen trajno nesposobnim za praćenje suđenja. Tako je oslobođen optužbe da je, kao pripadnik civilne zaštite, krajem ljeta 1992. silovao ženu bošnjačke nacionalnosti u svojoj kući u Tesliću. 

TRENUTNA SUĐENJA 

Trenutno je u toku jedno suđenje protiv tri osobe optužene da su ratne zločine počinili na području općine Teslić, dva suđenja protiv devet osoba su u fazi pripreme, a jedan postupak je u fazi mirovanja zbog bolesti optuženog. Pred Sudom BiH već sedam i po godina sudi se Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću – suđenje je počelo 5. aprila 2016. i trenutno se nalazi u fazi izvođenja svjedoka odbrane. Optužnica Tužilaštva BiH tereti ih da su od 3. maja 1992. do kraja 1993, u okviru širokog i sistematičnog napada usmjerenog na civile hrvatske i bošnjačke nacionalnosti u općinama Doboj i Teslić, Borislav Paravac u svojstvu predsjednika Kriznog štaba opštine Doboj, Andrija Bjelošević kao načelnik CSB Doboj i član Kriznog štaba opštine Doboj, a oba kao učesnici udruženog zločinačkog poduhvata, i Milan Savić u svojstvu zamjenika načelnika CSB Doboj, izvršili progon civila ubistvima, zatvaranjima i drugim radnjama. 

Na optužnici s njima bio je i Milan Ninković, nekadašnji član Kriznog štaba opštine Doboj, ali je postupak protiv njega razdvojen zbog bolesti, i to 23. jula 2019. Bolest Milana Ninkovića, skupa s pandemijom virusa korona, znatno je utjecala na dužinu ovog postupka, jer su ročišta često otkazivana zbog njegovog nedolaska na sud. Po svoj prilici Milan Ninković bit će proglašen trajno nesposobnim. Naime, na statusnoj konferenciji od 15. marta 2022. kardiologinja Tamara Kovačević-Preradović iznijela je mišljenje tima vještaka sa UKC Banja Luka, po kojem je Ninković trajno nesposoban za suđenje. Tada je sudija Davorin Jukić, predsjedavajući sudskog vijeća, kazao da će doktorica Kovačević-Preradović ponovo biti pozvana na sud za šest mjeseci. Na statusnoj konferenciji od 6. decembra 2022. sudija Jukić izjavio je da su dobili medicinsku dokumentaciju i da je Ninković u gorem stanju nego ljetos. 

Pred Okružnim sudom u Doboju u pripremi je suđenje Draganu Paniću, Dragoslavu Sljepčeviću, Draganu Topreku, Zoranu Kolobariću, Srpku Vukoviću, Božimiru Vukoviću i Mladenu Markoviću. Njih optužnica Okružnog javnog tužilaštva u Doboju od 20. decembra 2022. tereti da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva, odnosno da su, kao pripadnici VRS-a – osim Srpka Vukovića, od kraja augusta do kraja septembra 1992. u mjestima Osivica i Ružević, općina Teslić, i Dragalovci, općina Doboj (sada općina Stanari), svjesno i voljno učestvovali u ubistvima i premlaćivanju civila. U optužnici stoji da su Dragan Panić (1964) i Dragan Toprek (1967) u noći između 26. i 27. augusta 1992. u Dragalovcima kod Doboja ubili jednu i zlostavljali drugu ženu u porodičnoj kući. U optužnici dalje stoji da su dan kasnije Zoran Kolobarić (1967), Dragan Toprek i Mladen Marković (1970) u mjestu Ružević u Tesliću učestvovali u ubistvu jednog civila. Njemu je, prema optužnici, kroz jastuk prislonjen na glavu pucao pištoljem vojnik koji je kasnije preminuo. U drugoj polovini augusta 1992, piše u optužnici, Dragoslav Sljepčević (1960), Dragan Panić, Srpko Vuković (1975) i Božimir Vuković (1967) i još dvije osobe koje su u međuvremenu preminule u Osivici pored Teslića učestvovali su u ubistvu jedne žene i premlaćivanju dvojice muškaraca, od kojih je jedan uspio pobjeći. Žena je ubijena kada je skočila kroz prozor i počela bježati. Prije toga oni su zapalili jednu kuću. Dana 17. februara 2023. svi optuženi izuzev Zorana Kolubarića izjasnili su se da nisu krivi. Kolubarić živi u Srbiji i nije se pojavio još na četiri ročišta za izjašnjenje o krivici, pa mu je naredno zakazano za 22. decembar 2023. Od šesterice koji su se izjasnili o krivici čak trojica žive van Bosne: Dragan Panić u Novom Sadu, Srpko Vuković u Njemačkoj, a Božimir Vuković u Italiji.  

Sud BiH je 25. oktobra 2023. potvrdio optužnicu Tužilaštva BiH protiv Dragana Babića i Milivoja Maletića. Tereti ih da su počinili ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika, odnosno da su, kao pripadnici VRS-a – Dragan Babić zvani Brćo ili Vodnik (Teslić 1967) u svojstvu upravnika logora u Pribiniću, a Milivoje Maletić zvani Šnjegotinac (Čelinac 1966) u svojstvu stražara – od početka juna pa najdalje do 10. augusta 1992. učestvovali u ubistvima, mučenjima, zlostavljanjima, premlaćivanjima i držanjima u nečovječnim uslovima najmanje 110 osoba bošnjačke i hrvatske nacionalnosti. U optužnici stoji da su navedeni uslovi rezultirali smrću šestero osoba, te da ni jedna smrt nije nastupila upotrebom oružja, već kao posljedica teških premlaćivanja.  

MATERIJAL ZA OPTUŽNICE 

Tokom suđenja Kuzmanoviću, Markočeviću i Đukiću pokazalo se da tužilaštva nisu završila posao u općini Teslić. Tako je 6. februara 2023, kao svjedok tužilaštva, svjedočio Mile Dušanić, nekadašnji kurir u četi vojne policije u Tesliću. Dušanić je govorio o sastanku između vojne policije i paravojne formacije “Miće” održanog u školi. Kazao je da su na sastanku bili Ranko Šljuka, komandir Vojne policije, i Dejan Bilanović, komandir Taktičke brigade. Dušan je dalje kazao da mu je rečeno da pozove “Miće”, i on ih je pozvao, pa su, između ostalih, došli Saša Gavranović i Ranko Mamić.  

“Bili smo u hodniku kada su ulazili”, kazivao je Dušanić. “Nakon sastanka je izdata naredba o likvidaciji i napravljen spisak muslimana. Ja sam preko Milorada gledao listu i vidio na njoj potpis Dejana Bilanovića. Rečeno mi je da pozovem pet vojnih policajaca, iz sva tri voda, da im kažem da ih zove narednik, da im je dužnost da obezbjeđuju put prema Banjoj Luci i da se obavi strijeljanje.” Dušanić je dodao da mu je to rekao narednik Šljuka, te je dalje ispričao kako je Šljuka galamio na Dragana Marjanovića iz Vojne policije, koji je plakao. Tada je, kaže Dušanić, Šljuka rekao Markoviću kako zna da ovaj ima oca i mlađu sestru, pa da razmisli malo o njima. Dušanić je kazao kako su istu večer iz zgrade policije u Tesliću i zatvora u Pribiniću ljudi odvedeni i strijeljani na Borju. 

Na ovom suđenju 3. marta 2020. svjedočio je, kao svjedok tužilaštva, Ašir Kopić. On je kazao da ga je u policijskoj stanici, nakon što je prošao kroz špalir, tukao korpulentni Milivoje Pijunović zvani Piko, a kada je pao, vidio je da krvav leži Sadinko Mehmedović. Drugom prilikom ga je pretukao Sretko Mišić, koji je prije toga stavio nož pod grlo Rasimu Galijaševiću. 

Na suđenju 22. juna 2021. tužilac Senad Osmić pročitao je iskaz preminule svjedokinje Vjere Galijašević. U iskazu ona navodi da su 4. juna 1992. iz njihove kuće odveli njenog muža Ramiza, penzionera, koji je prije rata bio predsjednik Opštine i na još nekim važnim funkcijama u Tesliću. Navela je da su u kuću došli mladi policajac koji joj se predstavio kao Miroslav Tomić i grupa ljudi u maskirnim uniformama koji su se prilikom pretresa oslovljavali imenom “Mića”. Rekla je da se policajac korektno ponašao. Odveli su njenog muža i ona ga je sutra, obilazeći sve institucije po Tesliću, zakratko vidjela u zgradi policije i otad ga više nikada nije vidjela.