Slušam nekoć jednog našeg poznatog hafiza kako kaže “Nisam se ni u majčinoj utrobi bio hasul učinio...” (u značenju: nisam se bio formirao, oformio, “odvojio” od majke tako da bi se učinio postojanim, i slično) i sjetim se ove tople riječi iz djetinjstva i toplog ambijenta porodičnog doma, u formi glagola uhasuliti. Naime, naše vrijedne majke i supruge bi često znale dobiti pohvalu da su neku kulinarsku poslasticu (bilo to nešto slatko ili slano) baš dobro i lijepo uhasulile, a eto, uhasuliti se može bilo šta, naprimjer zemlja kada se priprema za sjetvu ili dijete kada bi počelo baksuzati te bi babo znao zaprijetiti šipkom da će ga on uhasuliti.

Baš slično se znalo govoriti u ratu za neke nekontrolisane grupe, da su to bande koje se ne daju uhasuliti, a već danas se čuje i to da nam je državno uređenje toliko komplikovano da će to teško iko više moći uhasuliti, Bože na hajr. S druge strane, neko bi uhasulio i auto (npr. ako ga je popravljao ili sređivao nakon, ne daj Bože, udesa), a neko bi lijepo uhasulio neko svoje umjetničko djelo da zadovoljava sve kriterije kritike, i tako redom...

Hasuliti i uhasuliti nemaju veze s Hasom, ali imaju veze s kur’anskim korijenom ḥ-ṣ-l (ح ص ل), iz kojeg se izvodi značenje – ono što je bilo ili ono što je postalo, tj. što je proizvedeno ili obrazovano, odnosno što je ekstrahirano (izvedeno), izneseno ili izvučeno, npr. kao zlato ili srebro iz rudnika, zrno iz ljuske, pšenica iz slame i slično.

Druga značenja odnose se na nešto što je izašlo, postalo očito, što je ostvareno, kompletirano ili na nešto što je pripremljeno, spremno, postignuto odnosno nešto što će se desiti, što će doći, što je nastalo ili uslijedilo te mnoga druga srodna ili manje srodna značenja u odnosu na već navedeno (npr. može značiti i ubiti, slično kao kad mi u tom kontekstu koristimo glagol srediti).

U kur'anskom tekstu ova riječ se koristi samo jednom. Naime, prva riječ desetog ajeta kur’anske stote sure glasi ḥuṣṣile (حُصِّلَ) (Kur'an, 100: 10: 1), i koristi se u značenju izaći na vidjelo, otkriti se, postati očito, biti očigledno. Dakle, sura El-Adijat (Oni koji jure) u desetom ajetu kaže – I kada izađe na vidjelo ono što je u srcima, odnosno I kada se otkrije šta je u prsima (وَحُصِّلَ مَا فِي الصُّدُورِ), odnosno kada se otkrije istina (ko je šta tajio, ko je licemjer, i slično). Iako je ovo jedino mjesto u Kur’anu da se spominje ova riječ, u bosanskom jeziku je poznata kao tradicijska topla riječ koja se često navodi na spisku starih izraza, a čuva se u živoj upotrebi i danas.