Miješanje sporta i politike puno je starije od Mbappéa i francuskih izbora. Ono je, zapravo, staro koliko i sam sport. Godine 1894. francuski kapetan Alfred Dreyfus optužen je, na temelju slabih dokaza, za špijunažu protiv vlastite zemlje. Njegova osuda godinama je izazivala nacionalnu raspravu kojoj su se, osim Émilea Zole, pridružile i glavne sportske novine: Le Vélo. Njihov direktor stao je na stranu progonjenog jevrejskog kapetana.
Novine su organizirale glavne biciklističke utrke u Francuskoj, poput Pariz-Roubaix ili Bordeaux-Pariz. Bio je to najpopularniji sport u zemlji i zato su novine imale toliki utjecaj. Njegov urednički položaj unervozio je glavne oglašivače: Édouarda Michelina, Armanda Peugeota i grofa Jules-Alberta de Diona. Na kraju su otišli i de Dion je osnovao još jedan sportski list, L'Auto Vélo. O tome priča sociolog Ramón Usall u svojoj knjizi „Stoljeće uzbrdo“. Nove novine su se samo na jedan način uspjele takmičiti s popularnim suparničkim novinama: izmislivši mnogo dužu utrku, Tour de France. Stranice su im bile žute.
Tour je smišljen za prodaju novina, a postoji i 120 godina kasnije. Tour je institucija, ostaje u klubu najgledanijih sportskih događaja uz Svjetsko prvenstvo u fudbalu, Svjetsko prvenstvo u kriketu i Olimpijske igre (iako valja biti oprezan s brojkama). Iz tog razloga, brend sportskih dodataka Decathlon od ove godine sponzorira glavni francuski tim.
Bicikli koje je novinar Albert Londres pratio tokom trke 1924. težili su dvostruko, ponekad i tri puta više nego danas. Trku je pratio vozeći Renault koji je za sobom dizao "plime prašine" i slao dnevne izvještaje novinama Le Petit Parisien.
Ottavio Bottecchia bio je zidar iz Furlanije koji je u Prvom svjetskom ratu odlikovan jer je na biciklu nosio mitraljez. Postao je prvi Talijan koji je osvojio Tour, prije točno 100 godina. Vozio je barem pola sata brže od svih svojih konkurenata. Ali jednog drugo se Talijana Tour sjeća ove godine.
Bila su to druga vremena. Etape su započinjale u ponoć i trajale između petnaest i dvadeset sati. Vozačim abi stavljali kokain u oči. Šezdeset od 157 takmičara koji su započeli trku gotovo mjesec dana ranije stiglo je u Pariz. Hronike Alberta Londresa potakle su maštu publike koja je navijala na cestama i išla do kioska kupovati novine.
U subotu 29. juna iz Firence je krenuo prvi Tour de France koji je počeo iz Italije da bi završio, kako se očekuje, 21. jula u Nici. Polazak iz Firence bila je počast Letećem redovniku: "On je bio jedini koji se mogao kretati noću Firencom s bilo kakvom sigurnošću", kaže Andrea Bartali u knjizi „Moj otac, Gino Bartali“, pišući o najgorim godinama Drugog svjetskog rata. “Imao je vrlo tih bicikl i dobro je poznavao ulice, mogao ih je prelaziti brzinom od 50 km/h, kao na velodromu.”
Bartali (osvaja tri Gira di Italija i dva Toura) je bio kurir tajne crkvene mreže za spašavanje Jevreja. Prvak je tvrdio da noću trenira. Vjerom je pravdao svloje česte posjete crkvama a o svjim podvizima nikada nikome nije pričao, svoje je tajne odnio u grob.
Danas jedna od najvećih novinarskih nagrada u Francuskoj nosi ime Alberta Londresa. Putovao je Evropom tražeći korijene antisemitizma koji je potakao aferu Dreyfus i napisao „The Wandering Jew Has Arrived (1930.)“ Život je skončao u misterioznom požaru u zatvoru negdje u blizini Roga Afrike.
