Eldina je autorica, a Selma producentica filma i vlasnica FIVA-e, produkcijske kuće koja stoji iza filma. Kako nam Selma kaže ideja da se radi film nastala je spontano u razgovoru s kolegom snimateljem Zulićem.
„Osjetili smo potrebu da uradimo nešto na kulturi sjećanja. Sjetili smo se odmah Safeta Isovića, heroja, 'Zlatnog ljiljana', zamjenika komandanta 2. viteške motorizovane brigade, starješine koji je uvijek bio na prvoj liniji uz borce, čovjeka koji je imao samo 27 godina u trenutku pogibije, a već je bio 'Tigar sa Žuči'. A pored svega ovoga prilično je nepoznat široj javnosti, posebno mlađim generacijama. Htjeli smo da ga izvučemo iz zaborava.“
Iako se u realizaciju pošlo bez novčanih sredstava filmu se pridružila kvalitetna ekipa: Ammar Jažić je radio muziku, akademski slikar Jusuf Omerović bio je dio tima i filma, a Eldini je ponuđeno da bude autor.
Eldina Zolj Balenović dugogodišnja je novinarka „Oslobođenja“, s puno obaveza i iskušenja. Ima dinamičan novinarski posao u dnevnoj novini, porodicu, a pritom je i onkološki pacijent. Pored svega toga naporedo s radom na filmu pisala je i knjigu „Zapisi o nama“ koja govori upravo o onkološkim pacijentima, izazovima i iskušenjima, te borbenosti i neposustajanju.
„Kada mi je Selma ponudila da budem autorica dokumentarnog filma o Safetu Isoviću, heroju sa Žuči, nisam imala dileme. Ja sam bila djevojčica tokom agresije, živjela sam u naselju koje gleda na Žuč, odakle su na nas dolazile granate, ali i informacije o herojskoj borbi naše Armije i oslobađanju dijela po dijela Žuči. Dolazile su nam informacije o herojima tog područja: Safetu Isoviću, Enveru Šehoviću, Safetu Zajki, braći Panjeta i dr. Sjećam se i kada bi babo došao s ratišta, iako nije bio na Žuči pričao bi o tim herojima, o Safetu Isoviću. Ja sam ga tada zamišljala kao diva koji stoji tu iznad nas i brani se od svih granata, metaka koje se ispaljuju prema nama. Zamišljala sam ga kao nekog ko može u jednom tranutku da bude na više mjesta. Dakle, moja sjećanja na agresiju su vezana za Safeta Isovića i sretna sam što mi je Selma ponudila da budem autor filma, i da dam svoj doprinos sjećanju na Safeta Isovića“.
Pored razgovora o samom filmu, o fenomenalnoj biografiji Safeta Isovića, o njegovom sandžačkom porijeklu, o njegovom odrastanju uz majku pravoslavku i oca muslimana, o nadarenosti, inteligenciji, putu kroz školu, od osnovne do pilotske u JNA, te priključivanju Armiji RBiH, Selma i Eldina govorile su o važnosti kulture sjećanja, o mjestu i ulozi filma u tom procesu borbe za narativ i kulture sjećanja, o nezainteresiranosti za ovim temama unutar naših produkcijskih kuća. U arhivi FIVA-e puno je snimljenog ratnog materijala, mahom s Dobrinje. To je materijal koji je snimao Selmin babo Mevsud Kapetanović. Čovjek koji je osnovao prvu privatnu produkcijsku kuću, još 1984. godine, u tadašnjoj Jugoslaviji. Taj materijal će vjerovatno biti dijelom nekog novog filmskog i dokumentarističkog projekta. Bilo je riječi i o Eldininoj drugoj strani, o njenoj borbi i borbi svih onkoloških pacijenata, kako s bolešću, tako i sa sistemom koji im gotovo pa nedozvoljava da se liječe adekvatnim terapijama.
