Možda su hiljadu i po kilometara daleko od Moskve, ali duga ruka Kremlja i dalje je opasno blizu ruskim emigrantima u Srbiji koji se protive invaziji na Ukrajinu. Desetine hiljada Rusa pobjegli su u Beograd iz domovine u kojoj su sankcije, mobilizacija i gušenje opozicije dramatično promijenili život.

Ali Rusi u Srbiji koji kritiziraju rat u Ukrajini također su izloženi nasilju, prijetnjama ili kampanjama zastrašivanja na internetu. Mnogi Srbi odbili su osuditi Rusiju, svojeg historijskog saveznika, pošto je napala Ukrajinu. Ultranacionalisti su organizirali skupove podrške Vladimiru Putinu, a u Beogradu se pojavila i zloglasna plaćenička grupa Wagner.

Ispod površine ima i drugih znakova koji još više zabrinjavaju. I srbijanski i američki zvaničnici tvrde da Wagner aktivno pokušava regrutirati borce u Srbiji što je dovelo do toga da su srbijanske vlasti, što je rijetkost, zbog toga osudile Rusiju prošle sedmice.

Beograd je mjesto na kojem se okupljaju brojni Rusi. Disidenti provode dane lutajući Beogradom dok mnogi drugi Rusi u Beogradu otvaraju firme i restorane. Od 24. februara, dana kada je Putin rasporedio svoje trupe u Ukrajini, više od 150.000 Rusa stiglo je u Srbiju, prema podacima srbijanskog Ministarstva unutarnjih poslova. Tada je poečo i međuruski rat grafitima na ulicama Beograda kao i sulud rast cijena stanova za iznajmljivanje.

U naselju Vračar je zid na kojem se vodi stalna borba. Neko nalsika Putina pa ga odmah neko ukloni. Dana 14. januara pojavio se mural koji prikazuje slovo W, znak  plaćeničke grupe Wagner na drugom zidu u središtu Beograda. Sutradan ujutro, već je bila napola uništen a neko je na njemu napisao: “Ne ratu”.

Na Terazijama je neko nacrtao veliko slovo Z, simbol Rusije za vrijeme invazije. Neko drugi je pak naslikao ukrajinsku zastavu. Ova anonimna i amorfna armija od 150.000 ruskih disidenata stigla je u zemlju od 6,8 ​​milijuna stanovnika, od čega 1,7 miliona živi u Beogradu, čija vlada također ima svoju strategiju održavanja ravnoteže između Rusije i Zapada.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić osudio je invaziju na Ukrajinu, ali je izbjegao nametnuti sankcije Moskvi. S jedne strane, Vučić je u junu prošle godine s Putinom dogovorio produženje isporuke plina po sniženoj cijeni za tri godine, “najboljoj cijeni u Evropi”, kako sam Vučić kaže. S druge strane, Srbija je kandidat za članstvo u EU od 2012. godine.

Na burnom putu prema EU svaka država kandidatkinja mora proći godišnju reviziju svog napretka. Ove godine Evropska komisija je u svom izvještaju istakla da Beograd "prioritetno mora poboljšati svoju usklađenost s vanjskom i sigurnosnom politikom EU, koja je u oštrom padu". Također je pozvao Srbiju da se "odlučno suoči sa svim oblicima dezinformacija".

U Srbiju je pred ratom pobjeglo oko 150.000 Rua. Mnogi među njima su protivnici Putinovog režima. Katja je jedna od njih. Ima 27 godina i, kao i većina ispitanika, radije bi navela samo svoje ime, a ne prezime. Radi kao konobarica u baru u naselju Dorćol, u vlasništvu Rusa koji je stigao u martu nakon početka invazije. Katia je diplomirala marketing, a njezina partnerica u baru, 22-godišnja Masha, kvantna je fizičarka. Većina njihovih klijenata su Rusi, a kad Srbin dođe, komuniciraju na engleskom jer kažu da su srpski i ruski, unatoč zajedničkim korijenima, dva vrlo različita jezika.

Katia kaže da je, kada je u martu stigla u Srbiju, stan koji dijeli sa partnerom platila 400 eura. “Danas se ovako nešto može naći samo za 800 ili 1000 eura”, kaže. “Mnogi Rusi koji dolaze ovamo su informatičari. Možete zaraditi oko 1000 eura mjesečno. Ali ostali ljudi nemaju te plaće. Poznajem Ruse koji su bili prisiljeni vratiti se jer više nisu imali šta da jedu.“ Katia objašnjava da Rusi obično dolaze u Srbiju jer je grupa zemalja u koje mogu putovati bez vize vrlo mala. "Gruzija, Armenija, Turska i ništa drugo."

Vlasnica jedne agencije za nekretnine u Beogradu pojašnjava da su bila dva vala dolaska Rusa, onih koji su stigli u martu nakon invazije na Ukrajinu i onih koji su stigli nakon Putinove mobilizacije objavljene 21. septembra. “Oni iz drugog vala podsjetili su me na scene iz našeg rata. Odjednom, krajem septembra, 30 Rusa s koferima, neki i s djecom, otimaju se za stan. Bilo je kao na aukciji, vlasnik ga je dao onome ko je najviše ponudio”.

Gleb Pušev je 24-godišnji ruski karikaturista koji je u martu iz Sankt Peterburga stigao u Beograd. Razlikuje one koji su došli nakon početka rata i one koji su došli od septembra kada je Putin objavio mobilizaciju. “Prvi val činili su ljudi s više političke svijesti. U drugom je mnogo onih koji jednostavno žele živjeti sigurno. I ne sviđaju im se stvari koje mene ne zanimaju, poput činjenice da ljudi ovdje puše u barovima i restoranima."

Mnogi disidenti u Srbiji organizirani su oko nevladine organizacije Rusko demokratsko društvo (SDR). Pozivaju na antiratne demonstracije i nadaju se da će okupiti nekoliko hiljada Rusa 24. februara, na prvu godišnjicu agresije. Artem, 23-godišnji informatičar, radi za svojim računalom u Pubu 53 na Vračaru, dok njegova supruga, također Ruskinja, radi u baru firme koju je otvorio još jedan sunarodnjak.

“Moj je cilj”, objašnjava Artem, “prikupiti sredstva među ruskim informatičarima koji žive u Srbiji. Dati izbjeglicama iz Ukrajine, uglavnom ženama." Artemu je žao što medij Russia Today ima takav utjecaj u Srbiji. “Manipuliraju ljudima govoreći da podržavaju isti onaj NATO koji je bombardirao Beograd 1999. kada podržavaju Ukrajinu”, objašnjava. Suprotstaviti se neprijateljskoj propagandi nije lako. Katia, 27-godišnja konobarica, kaže da su joj roditelji u Rusiji i da se svađaju svaki put kad ona priča o ratu: "Moja majka misli da Putin spašava Ukrajince."