Odredbe po kojima je Granada mirno predana u ruke kastiljskom kralju Ferdinandu i kraljici Izabeli 2. januara 1492. godine garantirale su muslimanima ličnu slobodu pod njihovim zakonima dopuštajući slobodno vršenje islamskih obreda. No “njihova katolička veličanstva Ferdinan i Izabela”, piše Filip Hiti u svojoj glasovitoj Historiji Arapa, “nisu ostali vjerni uslovima kapitulacije”.

Pod vodstvom kraljičinog ispovjednika, kardinala Ximéneza de Cisnerosa, započela je 1499. godine kampanja prisilnog prelaza na kršćanstvo.

Kardinal je najprije pokušao da spaljivanjem povuče iz opticaja arapske knjige koje su govorile o islamu. Granada je postala poprište paljenja arapskih rukopisa. Osnovana je inkvizicija, koja je stalno radila, piše Hiti.

Svi muslimani koji su ostali u zemlji poslije zauzimanja Granade bili su nazvani morisci. Taj se naziv prvobitno davao Špancima koji su prešli na islam. Španski muslimani govorili su romanskim dijalektom, ali su se služili arapskim pismom.

Mnogo morisci, ako ne većina, bili su, naravno, španskog porijekla, pa su svi sada bili “podsjećani” da su njihovi preci kršćani te da se i oni ili moraju pokrstiti i osjetiti posljedice. Pristajući da se pokrste mnogi od njih postajali su kriptomuslimani. U javnosti su ispovijedali kršćanstvo, ali su potajno obavljali islamske vjerske dužnosti. Neki su dolazili kući s vlastitih kršćanskih vjenčana da se potajno vjenčaju po muslimanskom obredu.

Mnogi su za javnost uzimali kršćanska imena, a arapska za privatnu upotrebu. Već 1601. godine kraljevskim dekretom bilo je naređeno da se svi muslimani u Kastilji i Leonu moraju ili odreći islama ili napustiti Španiju, ali, očigledno, taj se dekret nije strogo provodio u djelo.

Godine 1525. muslimanski Aragon bio je suočen s istom alternativom. Godine 1556. Filip II izdao je zakon tražeći da svi preostali muslimani smjesta napuste svoj jezik, vjeru, institucije i način života. On je čak naredio da se poruše sva španska kupatila kao ostatak bezvjerja.

Posljednje naređenje za protjerivanje potpisao je Filip III 1609. godine, poslije čega je uslijedila masovna i prisilna deportacija praktično svih muslimana sa španskog tla. Govori se da je oko polo miliona ljudi stigla ova sudbina. Oni su se iskrcali na obalama Afrike ili su uzeli lađe i otplovili u udaljenije islamske zemlje.

Cijeni se da je između pada Granade i prve decenije 17. stoljeća protjerano ili pogubljeno približno tri miliona muslimana. Maurski problem zauvijek je riješen u Španiji, koja je postala očit izuzetak od pravila da se arapska civilizacija zastalno učvrstila gdje god je bila zasađena.