Izvještavanje zapadnih mainstream medija o izraelskom ratu protiv Gaze u 2021. godini pokazalo je, još jednom, ukorijenjenu pristrasnost u pisanju o palestinskoj nevolji.

Prije četrdeset godina, palestinski američki učenjak Edward Said žalio se kako su američki mainstream mediji uglavnom ignorisali izvještaj UNESCO-a, koji je dokumentovao izraelske ratne zločine protiv civilnih meta, uključujući škole, bolnice i izbjegličke kampove.

Nije tajna da su izraelski propagandisti od 1948. godine imali koristi od lako dostupnog rezervoara stereotipa na Zapadu protiv Arapa i muslimana. Orijentalistički diskurs prožeo je zapadne redakcije i korišten je za opravdanje  zapadnog imperijalizma. U slučaju Izraela, on je korišten za potvrđivanje njihove naseljeničke kolonijalne politike i trajne agresije nad Palestincima.

Bivši izraelski diplomata Ilan Baruch tvrdi da je Izrael dominirao narativom zapadnih medija tokom 73-godišnjeg sukoba.

"Izrael je sjajno uspio da ponudi naraciju zapadnoj hemisferi koja je prihvaćena sa malo ili nimalo objektivnih presuda", rekao je Baruch.

U tom kontekstu, izvještavanje mainstream medija o četvrtom izraelskom ratu protiv Gaze i dalje pati od ozbiljnih zamki, poput maskiranja, jezičke manipulacije i cenzure.

"Krečenje" izraelskih ratnih zločina i sahranjivanje spornih problema uobičajena je metoda spin doktora. U industriji odnosa s javnošću naziva se "maskiranje" i uključuje dekontekstualizaciju, izbjegavanje krivice i druge odbrambene taktike.

Zapadni mediji obično prikazuju najnovije izraelske napade kao dekontekstualizovane snimke. Kako tvrdi politikolog Shanto Iyengar, mediji taktiku postavljanja "konteksta bez konteksta" uglavnom koriste da bi spriječili publiku da poveže tačke. Shodno tome, gledaoci neće shvatiti osnovne uzroke sukoba, dok takvo izvještavanje takođe oslobađa agresora bilo kakve odgovornosti.

Na primjer, "Wall Street Journal" u izdanju od 14. maja tvrdi da su "obračuni između Palestinaca i izraelske policije u spornom gradu Al-Qudsu prerasli u širi sukob, pri čemu je Izrael gađao Gazu kao odgovor na rakete koje su lansirali palestinski militanti".

Ova lažna ekvivalencija prenosi lažni narativ da Izrael djeluje u samoodbrani. Previđa glavnu činjenicu, a to je da ovo nije sukob između jednakih. Izrael ne djeluje kako bi se zaštitio; ovo je agresija hiper-naoružane države sa najfinijim arsenalom zapadnog oružja, uključujući najsmrtonosnije borbene avione, helikoptere, tenkove, artiljeriju, razarače i špijunsku tehnologiju. Takva izraelska armada suočava se sa lako naoružanim otporom koji djeluje usred najgušće naseljenih područja na zemlji, koji je, štaviše, blokiran iz svih pravaca.

Na sličan način, "Washington Post" je u svom izdanju od 15. maja dao slijedeći naslov: "Izraelske snage pogađaju Hamasove tunele u Gazi dok se nazire rat; kiša raketa pada". Međutim, ovaj naslov skriva da su izraelski avioni F-16 pogodili palestinske porodice u njihovim domovima usred noći, a ne u tunelima. Sam članak je udžbenički primer kako se izuzimaju bitni elementi priče. Zapravo, slike koje prenose palestinsku ljudsku dimenziju, strah, gubitak i razaranje su namjerno prikrivene.

Druga velika zamka u zapadnim mainstream vijestima je manipulacija jezikom. Zapadni urednici su u raznim prilikama posezali za eufemizmima i drugom akrobatskom semantikom kako bi razblažili uticaj reči na publiku.

Tako naprimjer, u članku objavljenom 7. maja, "New York Times" je imao naslov: "Deložacije u Al-Qudsu postaju fokus izraelsko-palestinskog sukoba". U slijedećem dijelu napisano je: "Napor da se deložira šest arapskih porodica iz osporenog naselja skrenuo je pažnju na napore Izraela da ukloni Palestince iz dijelova istočnog Al-Qudsa i doveo do protesta". Da su urednici nepristrasni, ne bi koristili riječ "deložacije".

Kao što je rječito pokazao palestinski aktivista Mohammed El-Kurd u intervjuu za CNN, redakcije bi umesto toga morale da koriste termin "prisilno etničko raseljavanje".

"Iseljenje" podrazumijeva sprovođenje zakonskih odredbi u korist legitimnih vlasnika zemljišta. U ovom slučaju, ultra-nacionalistički rasistički naseljenici nisu legitimni vlasnici stana; oni su nelegitimni uzurpatori. Štaviše, izraelski sudovi nemaju nadležnost na okupiranim teritorijama prema međunarodnom pravu. Takođe, ovo nije "osporeno naselje", jer su ove porodice etnički raseljene iz svojih domova. Štaviše, ovo nije bio "napor". To je bio zločin koji je država odobrila.

Treći glavni nedostatak koji sprječava istinito prikazivanje događaja je cenzura. Koliko god nezamislivo zvučalo, cenzura se primjenjuje direktno i indirektno. Na primjer, njemački javni emiter DW zažalio je što je emitovao intervju o Gazi sa palestinsko-američkim novinarom Alijem Abunimahom i uklonio taj intervju. Učinili su to nakon što je Abunimah pozvao Njemačku i Evropsku uniju da prestanu da prodaju oružje Izraelu u svjetlu tekuće agresije na Gazu.

Odbijanje postupaka koji objašnjavaju palestinsku poziciju ponovljena je taktika cenzure. Istraživač Dalya al-Masri iznijela je iskustvo mnogih pro-palestinskih akademika u Kanadi, čiji su tekstovi ignorisani ili odbačeni od vodećih medija, kao što su CBS, "Toronto Star" i "The Globe and Mail". U međuvremenu, nekoliko ličnosti, uključujući medijske ličnosti, objavilo je otvoreno pismo u kome kritikuju izvještavanje kanadskih medija o izraelskim napadima na Palestince.

Izraelsko razaranje poslovnih zgrada u Gazi, u kojima se nalazilo više od desetak međunarodnih i lokalnih medija, takođe nije slučajno. To je otvoreni čin cenzure i zastrašivanja. Takođe se odvija istovremeno sa saučesništvom organizacija društvenih medija koje uklanjaju sadržaje sa stotina pro-palestinskih naloga. Cilj je utišati glasove opozicije i ponuditi jednodimenzionalno pro-izraelsko izvještavanje.

Sedamdeset i tri godine nakon Nakbe, koja je obilježila uspostavljanje Izraela 15. maja 1948. godine, nakon brutalne kampanje etničkog čišćenja, malo je referenci o suštinskim pitanjima. O osnovnim uzrocima palestinske nevolje, uključujući genocid, naseljenički kolonijalizam, etničko čišćenje i tragedije rasističkog jevrejskog ultra-nacionalizma, rijetko se govori u zapadnim mainstream medijima.

Umjesto toga, imaju tendenciju da saniraju izraelska zlodjela, lažno prenose utisak samoodbrane i opravdavaju haos koji se dešava nad nevinim palestinskim civilima.

Autor je menadžer Svjetskog istraživačkog centra TRT-a i autor "Vijesti u ratu: Sukob zapadnih i arapskih mreža na Bliskom istoku" i stručnjak u oblasti strateških komunikacija