Pred Kantonalnim sudom u Bihaću završena su 23 suđenja pripadnicima VRS-a i MUP-a RS-a, 21 je rezultiralo osuđujućim, a dva oslobađajućim presudama – za zločine počinjene u vrijeme Agresije na Bosnu i Hercegovinu suđeno je i dvojici logoraša koji su se stavili na stranu VRS-a i obojica su oglašena krivima i osuđena su na 22 godine. Osuđen je 41 pripadnik VRS-a i MUP-a RS-a na 330 godina i 5 mjeseci zatvora. Četrnaestorica su priznala krivicu: Miroslav Grbić (Bosanski Petrovac), Jovica Tadić, Zoran Tadić, Zoran Berga, Željko Babić i Goran Mihajlović (Bihać), Predrag Bajić, Siniša Babić, Slobodan Dragić, Nenad Bajić i Nedeljko Šikman (Ključ), Petar Arsenić, Neđo Trifković i Mitar Milinković (Sanski Most).
Najveća kazna, od 15 godina zatvora, izrečena je trojici: Nebojši Bijeliću za zločin u Ključu i Lazaru Ristiću i Lazaru Stuparu za zločin u Sanskom Mostu. Šestorica su oslobođena, a trojica su preminula tokom suđenja. Jedan sudski postupak je pred Vrhovnim sudom FBiH, jedno suđenje je u stanju mirovanja zbog bolesti, a četvorica optuženih, protiv kojih su potvrđene optužnice, nalaze se u bjekstvu.
Za zločine počinjene u Prijedoru pred Kantonalnim sudom u Bihaću osuđen je Ismet Žerić zvani Gule, pravosnažno, na 7 godina zatvora. On se, kao logoraš u srpskom logoru „Omarska“, stavio na raspolaganje upravi logora te je učestvovao u premlaćivanju i pljačkanju ostalih logoraša, a logoraša inicijala M. R. izveo je iz zloglasne „bijele kuće“, tukao ga ušicama sjekire, a onda je od jednog stražara uzeo pušku i ubio ga.
Za zločin u Bosankom Petrovcu osuđena su trojica na 24 godine zatvora: Milanko Knežević (12), Slavko Stričević (9) i Miroslav Grbić (3), svi pravosnažno. Milutin Babić preminuo je u pritvoru nakon što je izručen iz Srbije. Postupak protiv Nenada Karanovića u fazi je mirovanja zbog psihičke bolesti, a Obrad Ožegović je u bjekstvu.
Za zločine na području Bihaća osuđena su šestorica optuženih na 63 godine i 6 mjeseci: Jovica Tadić, Zoran Tadić i Željko Babić na po 12, Zoran Berga na 11, Goran Mihajlović na 10 godina i 6 mjeseci i Duško Soleša na 6 godina zatvora, svi pravosnažno. Oslobođen je, pravosnažno, Mile Knežević, a Slavko Dotlić je u bjekstvu.
Za ratne zločine počinjene na području općine Bosanska Krupa osuđene su Bora Kuburić i Radmila Banjac na po 3 godine, pravosnažno.
Za zločine u općini Ključ osuđena su petnaestorica na 107 godina zatvora: pravosnažno su osuđeni Nebojša Bijelić (15), Slavko Ris (3,5), Jovo Galić (2,5), Predrag Bajić (13), Siniša Babić (7), Mladenko Vrtunić (9), Slobodan Dragić (5), Nenad Bajić (7,5), Željko Despot (12), Bogdan Šobot (6), Goran Sovilj (7), Petar Galić (6), Nedeljko Šikman (7,5) i Marinko Miljević (8), a prvostepeno je osuđen Milenko Macanović (5,5). Oslobođen je, pravosnažno, Ratko Lavrnić, a Milan Lukić preminuo je tokom pretresa pred Vrhovnim sudom FBiH, pošto ga je sud u Bihaću tri puta prvostepeno osuđivao na 9 godina zatvora, a Vrhovni sud ukidao te presude. Slobodan Ris, protiv kojeg je Kantonalni sud u Bihaću potvrdio optužnicu, nalazi se u bjekstvu.
Za zločine na području Sanskog Mosta osuđeno je 15 pripadnika VRS-a i MUP-a RS-a na 122 godine i 5 mjeseci zatvora: Željko Kecman (14), Slavko Bilbija (10), Drago Predojević (3), Ranko (Miloša) Došenović (3), Dragutin Vukša (1,5), Lazar Ristić (15), Predrag Dević (12), Petar Arsenić (10), Neđo Trifković (10), Mitar Milinković (10), Milovan Karakaš (2,5), Mile Kokot (2 godine i 5 mjeseci), Mićo Džodan (7), Radovan Džodan (7) i Lazar Stupar (15), svi pravosnažno. Osuđen je i jedan zatočenik u logoru „Sana Keraterm“ u Donjem Kamengradu, inicijala S. A.; osuđen je pravosnažno na 15 godina zatvora jer je pristao da na zahtjev stražara uzme pušku i ubije devet zatočenika.
Optužbe da su počinili zločine u općini Sanski Most oslobođena su četvorica pripadnika VRS-a: Ranko (Vase) Došenović, Simo Ćurguz, Boško Ćurguz i Miroslav Panić, svi pravosnažno, a Radovan Klepić je preminuo tokom suđenja. Suđeno je i Nedeljku Topaloviću, koji je, kako piše u spisku presuda Kantonalnog suda u Bihaću, prvostepenom presudom od 9. decembra 1996. bio oslobođen, ali je ta presuda ukinuta 2. maja 1997. i naloženo je novo suđenje. Trenutno pred Vrhovnim sudom traje pretres u slučaju protiv Rajka Railića, koji je pred Kantonalnim sudom u Bihaću dva puta prvostepeno oslobađan. U bijegu su pripadnici VRS-a protiv kojih je Kantonalni sud u Bihaću potvrdio optužnice: Mile Gvozden i Slavko Predojević.
Treba napomenuti da su zločini za koje su osuđeni pripadnici VRS-a i MUP-a RS-a počinjeni u okviru širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo, odnosno u okviru progona nesrpskog življa i etničkog čišćenja u takozvanoj Autonomnoj regiji Krajina.
Pred Kantonalnim sudom u Bihaću završeno je 14 suđenja pripadnicima Narodne odbrane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna (paradržavne tvorevine Fikreta Abdića), 11 je rezultiralo osuđujućim, a tri oslobađajućim presudama. Osuđeno je 15 pripadnika NOAPZB na 76 godina i 4 mjeseca zatvora. Četvorica su priznala krivicu: Mustafa Odobašić i Mustafa Omerćehajić za zločine u općini Velika Kladuša, a Amir Ćoralić i Redžep Beganović za zločin na području cazinske općine. Najveća kazna, od 8 godina i 6 mjeseci, izrečena je Sulejmanu Mujagiću za mučenje i ubistvo dvojice ratnih zarobljenika, pripadnika ARBiH, na području Kumarice u općini Velika Kladuša. Petorica su oslobođena. Dva suđenja dvojici pripadnika NOAPZB trenutno su u toku, protiv dvojice su prošle godine potvrđene optužnice i oba se nalaze u SAD, a jedan je u bjekstvu.
Za zločine na području općine Velika Kladuša osuđena su trinaestorica na 68 godina i 10 mjeseca zatvora: Sakib Dautović na 6 godina, Alaga Šuvić na godinu i po, Sead Đogić na 6 mjeseci, Sead Huskić Šubara na 8 godina, Sulejman Mujagić na 8,5 godina i Senad Ahmetašević na 8 godina, Zuhdija Dizdarević na 8, Asim Karajić na 7, Mustafa Odobašić na 7, Zuhdija Rizvić na 7 godina i 4 mjeseca, Mustafa Omerćehajić na 2 godine, Hasib Ćehić Siban na 4 i Zlatko Hušidić na godinu zatvora, svi pravosnažno. Oslobođena su četvorica: Asko Karajić, Almir Šabančević i Esad Golubović pravosnažno, a Ramiz Hodžić prvostepeno. Pred Kantonalnim sudom u Bihaću suđeno je Ismetu Gračaninu Ćićmi, komandiru specijalne jedinice „Šejle“ NOAPZB, ali ne za ratni zločin već za trostruko ubistvo. Presudom od 10. marta 1999. osuđen je na 15 godina zatvora, navodi Safija Selman, sekretarica Kantonalnog suda u Bihaću, u pismenom odgovoru od 11. aprila 2023.
Pred Kantonalnim sudom u Bihaću u toku su dva suđenja pripadnicima NOAPZB za zločine na području općine Velika Kladuša. Kasim Ičanović optužen je da je u junu 1995. u Nepekama silovao civilnu osobu, a Elvis Pajazetović da je kao pripadnik jedinice „Golubovi“ 11. novembra 1993. u Johovici ubio dva ratna zarobljenika, pripadnika Petog korpusa ARBiH.
Protiv dvojice pripadnika NOAPZB Kantonalni sud u Bihaću prošle godine potvrdio je optužnice za zločine na području Velike Kladuše: protiv Mirana Koštića 18. novembra 2022, a protiv Huseina Ćejvanovića 22. septembra 2022. Obojica žive u SAD-u. Miran Koštić optužen je da je kao član Odsjeka vojne bezbjednosti u martu 1995. u Podzvizdu i Trnovima učestvovao u premlaćivanju trojice ratnih zarobljenika, pripadnika ARBiH. Huseina Ćejvanovića optužnica tereti da je kao pripadnik jedinice „Jastrebovi“ 19. jula 1995. u naselju Johovica ubio ratnog zarobljenika, pripadnika ARBiH, a dvojicu premlatio.
Još od 2007. u bijegu je Sead Miljković, kojeg Kantonalni sud u Bihaću traži radi ratnog zločina protiv civilnog stanovništva počinjenog u općini Velika Kladuša. Na suđenju Sakibu Dautoviću pred Kantonalnim sudom u Bihaću 25. aprila 2012, kao svjedok tužilaštva, svjedočio je Enver Hrnčić, pripadnik Jedinice za obezbjeđenje objekata i ličnosti APZB. Govoreći o zatočenicima koji su iz logora „Drmaljevo“ odvedeni u Dispanzer, Hrnčić je kazao: „Znao sam neke od zarobljenika jer ih je većina bila iz Kladuše. Prepoznao sam Hušidića, Džanića, Delića, koji su bili pretučeni i s vidnim ozljedama na tijelu. Od kolega sam čuo da ih je tukao Sead Miljković, koji se sam hvalisao time.“
Za zločin na području Cazina osuđeni su Amir Ćoralić Pango i Redžep Beganović na po godinu zatvora.
Treba napomenuti da ni jedan zločin, za koje su osuđeni pripadnici NOAPZB, nije počinjen u okviru široko rasprostranjenog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo.
Pred Kantonalnim sudom u Bihaću završeno je sedam suđenja pripadnicima ARBiH i MUP-a RBiH za ratne zločine, šest je rezultiralo osuđujućim, a jedno oslobađajućim presudama – prvostepenom oslobađajućom presudom završeno je i suđenje Hamdiji Abdiću, Dedi Karabegoviću, Jasminu Topalu, Enveru Keranoviću, Indijanu Alibegoviću i Ramizu Ružniću (Ramiz Bajramović preminuo je pred početak suđenja), optuženima za ubistvo Ante Šantića, zapovjednika HVO-a Bihać, ali njima se ne sudi za ratni zločin već za ubistvo. Ni Zuhdiji Tahiroviću, pravosnažno osuđenom na 7,5 godina, nije suđeno za ratni zločin nego za ubistvo sedamdesetogodišnjeg civila u Gornjoj Vidovskoj pored Velike Kladuše.
Pred Kantonalnim sudom u Bihaću do sada je za ratne zločine osuđeno 11 pripadnika ARBiH na 48 godina i 1 mjesec zatvora. Petorica su potpisala sporazume o priznanju krivice: Safet Kovačević i Dževad Mahmutović priznali su da su učestvovali u premlaćivanju ratnih zarobljenika, pripadnika VRS-a, koje su iz Cazina i Bihaća pratili na razmjenu na granični prelaz Izačić. Sefer Dervišević priznao je da je tukao civile u cazinskom naselju Šturlić, Hasid Dželalagić da je, kao pripadnik SJB Cazin, ubio D. B., pripadnika VRS-a, koji je u drugoj polovini septembra 1995. zarobljen u rejonu Jelašnice u općini Sanski Most i prebačen u Ostrožac pored Cazina, a Safet Delić je priznao da je 1995. u Poljinama pored Velike Kladuše istukao i silovao ženu čiji su bliski srodnici bili pripadnici NOAPZB.
Najveća kazna, 12 godina, izrečena je Senadu Salkiću za premlaćivanje civila i silovanje dviju žena iz Stabandže u općini Velika Kladuša. Presuda je prvostepena. Četvorica su oslobođena. Trenutno su u toku dva suđenja protiv dvojice optuženih, jedno je u stanju mirovanja zbog bolesti optuženog, a drugi se nalazi u SAD i čeka se njegovo izručenje.
Za zločin u općini Bosanski Petrovac, za ubistvo dva starca srpske nacionalanosti u Dobrom Selu, osuđen je Mujo Muharemović na 10 godina zatvora, pravosnažno.
Za zločine na području Cazina i Bihaća osuđeni su Safet Kovačević, Dževad Mahmutović i Sefer Dervišević na po 1 godinu, a Hasid Dželalagić na 5 godina zatvora. Četvorica su pravosnažno oslobođena optužnice da su učestvovali u premlaćivanju ratnih zarobljenika koje su vozili na razmjenu: Husein Begić, Abid Ljubijankić, Sabahudin Hafurić i Muhamed Anadolac. Protiv Eseda Abdagića, koji se nalazi u SAD, 3. jula 2019. potvrđena je optužnica koja ga tereti da je 22. decembra 1993. u Okružnom zatvoru u Bihaću premlatio ratnog zarobljenika, pripadnika VRS-a, koji je uskoro preminuo. I protiv Safeta Begića potvrđena je optužnica, i to 27. decembra 2022. Optužen je da je u augustu 1994. tukao jednog civila i trojicu ratnih zarobljenika, pripadnika NOAPZB, zatočenih u Tvornici praškastih proizvoda u Ćoralićima pored Cazina.
Za zločine na području općine Velika Kladuša osuđena su šestorica na 32 godine i 1 mjesec zatvora: pravosnažno su osuđeni Safet Delić na 3 godine i 6 mjeseci; Hasan Ičanović na 8 godina za ubistvo dvojice ratnih zarobljenika, pripadnika NOAPZB, na Latića Glavici; i Izet Šahinović na 6 godina zbog ubistva ratnog zarobljenika u Vrnograču; prvostepenim presudama osuđeni su Senad Salkić na 12 godina i Enes Salkić na 1 godinu i 7 mjeseci zbog premlaćivanja dvojice ratnih zarobljenika, pripadnika NOAPZB, u augustu 1995.
Kantonalni sud u Bihaću 27. decembra 2022. potvrdio je optužnicu protiv Safeta Isakovića i Ibrahim Đulića. Optužnica ih tereti da su 3. jula 1995. na brdu Ćorkovača u općini Bosanska Krupa ubili dva zarobljena pripadnika VRS-a, od kojih je jedan bio ranjen. Ibrahim Đulić je trajno obolio pa je postupak u odnosu na njega razdvojen.
Treba napomenuti da ni jedan zločin, za koje su osuđeni pripadnici ARBiH, nije počinjen u okviru široko rasprostranjenog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo i da je riječ o izdvojenim incidentima.
