Društvo | 22.05.2022.

Tradicionalno tursko streličarstvo

Strijela koja dio turske kulture prenosi u svijet

Sultan Mehmed Fatih vlastitim sredstvima kupio je mjesto na kojem je njegova vojska obavila namaz neposredno pred odlazak u bitku za Istanbul. Sultan je uvakufio to zemljište i dao ga na korištenje streličarima, a tu su poslije izgrađeni tekija i džamija. Danas se u obnovljenom kompleksu nalaze muzej, džamija i sale za vježbanje.

JAKUB SALKIĆ

Edin Konjo je Mostarac, a takmiči se u tradicionalnom turskom streličarstvu. Otkako je Institut “Yunus Emre” odlučio tradiciju turskog streličarstva podijeliti s građanima Bosne i Hercegovine organizirajući kurseve u Sarajevu i Mostaru, sve je više mladih koji se žele okušati u ovome sportu.

Konjo je, kako kaže, tek nedavno otkrio tradicionalno tursko streličarstvo. Budući da su njegovi prijatelji certificirani treneri, iz radoznalosti je probao i svidjelo mu se. Iako je obavio tek pet-šest treninga, već je nastupio na takmičenju. I zadovoljan je. Kaže da na narednom takmičenju planira biti među trima najboljim.


Edin Konjo

Za generacije koje su odrastale u prošlom stoljeću zvuk strune prilikom odapinjanja strijele i peckanje kad zakači kožu dobro su poznate stvari. Mnogi su odrasli praveći lukove i strijele. Samo podsjećanje na djetinjstvo mnoge vuče da se oprobaju u streličarstvu. Konjo kaže da u ovom sportu pomaže i taj nezaboravni osjećaj za rukovanje lukom i strijelom koji nosimo iz djetinjstva.

Njegova mostarska grupa streličara imala je prilično dobar nastup na 2. balkanskom turniru u streličarstvu, koje su organizirali Institut “Yunus Emre” i Fondacija za streličarstvo iz Istanbula. U ženskoj konkurenciji Almina Baralija osvojila je prvo mjesto, a u muškoj su Mostarci zauzeli drugo i treće mjesto. Ispred njih završio je Makedonac Irfan Mehmed. Takmičenje u tradicionalnom turskom streličarstvu održano je na Internacionalnom univerzitetu Sarajevo.

Ali İhsan Öz, direktor Fondacije streličarstva iz Istanbula, kaže da tradicionalno tursko streličarstvo predstavlja put iz budućnosti ka prošlosti, a ne obrnuto.


Ali İhsan Öz

“Ovo je dio kulture koji je došao iz vremena Osmanskog Carstva do današnjice, bilo koji čovjek izvan Turske, kada uzme turski luk i strijelu, zna odakle je to, tim lukom i strijelom prenosimo dio svoje kulture u svijet. S ciljem prenošenja turske kulture cilj nam je proširiti saradnju s Institutom 'Yunus Emre' širom svijeta”, kaže Öz.

STRELIČARSTVO U ŠKOLAMA

Prema njegovim riječima, cilj je da posredstvom turskih sportista tursko streličarstvo predstave u cijeloj Bosni i Hercegovini, a jedan od planova jeste da populariziraju ovaj sport u srednjim i osnovnim školama.

“Trenutno u okviru Instituta 'Yunus Emre' imamo dva kursa turskog streličarstva u Bosni i Hercegovini – jedan u Sarajevu, drugi u Mostaru – ali naš je cilj da ovaj sport bude rasprostranjen širom Bosne i Hercegovine, a ne samo u ova dva grada”, govori Öz.

Tradicionalno tursko streličarstvo bilo je gotovo zaboravljeno i u samoj Turskoj. Možda bi i nestao taj dio turske kulture da predsjednik Turske Recep Tayyip Erdoğan nije obnovio i vratio streličarima vakuf sultana Mehmeda Fatiha namijenjen upravo streličarima.

Muhammed Mustafa Bakırcı, predsjednik Fondacije streličarstva u Turskoj, objašnjava da je sultan Mehmed Fatih vlastitim sredstvima kupio mjesto na kojem je njegova vojska obavila namaz neposredno pred odlazak u bitku za Istanbul. Sultan je uvakufio to zemljište i dao ga na korištenje streličarima, a tu su poslije izgrađeni tekija i džamija. Danas se u obnovljenom kompleksu nalaze muzej, džamija i sale za vježbanje.

Bakırcı objašnjava da unutar same Fondacije streličarstva djeluju olimpijski streličari, paraolimpijski streličari te tradicionalni turski streličari.


Muhammed Mustafa Bakırcı

“Prije osnivanja Fondacije za streličarstvo ono nije bilo rasprostranjeno, ali smo s ciljem zaštite tradicije osnovali Fondaciju i planiramo da održavanjem kurseva i turnira očuvamo svoju tradiciju. Danas se hiljade ljudi u Turskoj bavi ovim sportom, imamo 230 klubova koji se bave tradicionalnim turskim streličarstvom”, objašnjava Bakırcı.

OKÇUBABA, ČOVJEK KOJI JE PRAVIO LUKOVE

Da ste živjeli u Osmanskom Carstvu, da ste htjeli postati strijelac, morali ste dvije godine samo natezati luk kako biste to izvježbali i stekli snagu za natezanje luka. Turski luk i strijela razlikuju se od ostalih po tome što je turski luk izuzetno mali, u obliku polumjeseca, dok je, primjera radi, engleski luk u visini čovjeka. Turski luk jedini je u svijetu kojim se moglo gađati s konja u pokretu. Najduži bacaj strijele jeste 830 metara i niko još na svijetu nije pobio taj rekord. U Istanbulu postoji kamen kojim je obilježeno mjesto gdje je pala najdalje ispaljena strijela.

Najvažnija osobina turske strijele jeste da se ona sastoji od najkvalitetnijeg materijala, koji se danas naziva kompozit, objašnjava Kadır Yavuz, vlasnik firme “Okçubaba”, koja se bavi proizvodnjom tradicionalnih turskih lukova i strijela i opreme za streličarstvo.

“U drugim državama luk se najčešće pravi od samo jednog materijala, uglavnom od drveta. Turski luk napravljen je od kompozita i to ga čini najbržim na svijetu. Tajna je u sastojcima od kojih se pravi. Jedan od njih jesu životinjski rogovi, zatim tetive najbržih životinja – jelena i srna – te drvo, a svi sastojci sastavljaju se pomoću riblje masnoće. Tehnike pucanja određene su ratnim strategijama. Luk je veoma kratak, čime je omogućeno lahko i efikasno rukovanje. To je bilo izuzeto važno u borbama. Kod drugih civilizacija lukovi i strijele mnogo su duži pa se njima prilikom borbe ili lova nije moglo dovoljno efikasno i adekvatno reagirati”, objašnjava Yavuz.


Kadır Yavuz

Prema njegovim riječima, “Okçubaba” proizvodi sve ono što je potrebno jednom klubu koji se bavi streličarstvom. Prije su trebale četiri godine da se napravi jedan luk, ali sada se ipak radi industrijski i proizvodnja ide brže. Međutim, čak i uz industrijsku proizvodnju, luk koji danas prave ne može oboriti rekord od 830 metara star nekoliko stoljeća. Današnji lukovi strijelu dobace na 500 metara.

“Ipak, naš cilj jeste da oborimo rekord predaka”, kaže Yavuz.

Yavuzova firma dobila je ime po Okçubabi, čovjeku koji je u jednom periodu Osmanskog Carstva bio zadužen za pravljenje lukova i dizajniranje vojnih strategija. Od vojne strategije zavisilo je i to kakav će biti luk.

Tursko tradicionalno streličarstvo nije samo obični sport, ono je i dio kulture – ne samo Turaka nego i svih ostalih naroda koji su živjeli u Osmanskom Carstvu.

Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Povezani članci

Profesor, književnik, iscjelitelj i mlinar

U Hrvatskoj otvorena izložba fotografija “Mrtvare” Armina Durguta

Ljubav Britanke i beduina ostala je zapisana u historiji

Karansebes, bitka u kojoj su Austrijanci sami sebe napali