Datum početka kontraofanzive ukrajinske vojske posljednjih je sedmica postao tema od iznimnog interesa za Ukrajince, Ruse i ostatak svijeta. Mnogi se tome vesele, a drugi su ga očekivali s ljutnjom i nervozom.

Niko sa sigurnošću ne zna je li počela dugo očekivana ukrajinska kontraofanziva ili su ovo čemu sada svjedočimo samo probne akcije. Možda ono veliko tek dolazi. Jasno je da će Ukrajina povući potez ka tome, ali je nepoznato vrijeme i mjesto. Jedino u što možemo biti sigurni je ono što se događa zadnjih dana, lavina pogrešaka, laži i stotine slika i videa s obje strane.

Ruski mediji već su objavili da je kontraofanziva počela, te da ruske trupe već koriste mjere odvraćanja. Sa svoje strane, službeni predstavnici ukrajinske vlade i vojske i dalje to negiraju insistirajući na tome da su dio istih ofanzivnih operacija koje se provode od početka ruske invazije punog opsega.

Ukrajinska vojska priznaje da je bolje nego dosad pripremljena za kontraofanzivu, koja će krenuti vrlo brzo i bez ikakve najave ("kad krenemo, svi će znati, svi će vidjeti"). Na taj način pridonose povećanju iscrpljenosti, napetosti, pa čak i panike među ruskim okupatorima.

Ukrajinska vojska poboljšala je manevarske sposobnosti. Jedna od stečenih prednosti je u području komunikacije: sposobnost učinkovite komunikacije i istodobno izgradnje tolikog povjerenja i kompetencije u vojsci da komunikacija nije potrebna. Ukrajina je postigla oboje uz pomoć zapadnih zemalja kako u pogledu tehnologije, kao što je Starlink, tako i obuke u obliku decentraliziranog ratovanja.

Manevarska sposobnost je također postignuta prebacivanjem mehaniziranih vozila svih vrsta, posebno vozila na gusjenicama, uključujući poznate tenkove Leopard. I također tu je vrlo mobilna artiljerija, kao što je HIMARS i mnogi drugi sistemi. Nadalje, Ukrajina je razvila svoje logističke kapacitete za podršku kontraofanzivi.

Cilj kontraofanzive je obnova suverenosti u granicama iz 2014. godine, uključujući poluotok Krim. Izgledi ostavljanja bilo kojeg dijela teritorija u rukama Rusije značili bi presedan, jer bi drugim zemljama omogućili da potpuno nekažnjeno zauzmu bilo koji dio teritorije svojih susjeda, povlačeći svijet u haos. No, o statusu Krima još uvijek raspravljaju pojedini političari i čelnici pojedinih država, bilo oni koji naginju ka Rusiji, bilo oni koji se naivno nadaju da se na taj način može zaustaviti rat.

Svatko ko je iole upoznat s ekonomijom Krima, s njegovim resursnim potencijalom i historijom, razumije da njegova povezanost s Ukrajinom nije bila slučajna. Kao što je već pokazalo iskustvo ruske okupacije od 2014. godine, Krim odvojen od Ukrajine pokazao se kao deficitarna i neučinkovita regija za Rusiju. Stoga su nakon okupacije ove ukrajinske regije znali da je invazija Rusije na ostatak zemlje neizbježna. I to će se vrlo brzo ponoviti ako Ukrajina ne povrati kontrolu nad ovim poluotokom. Međutim, pitanje Krima nije na listi prioriteta.

Rusija redovno krši svjetski uspostavljena pravila ratovanja i čini gnusne zločine. Unatoč stalnim tvrdnjama ruskog vodstva da štite civilno stanovništvo Ukrajine, ruske trupe zapravo prvenstveno napadaju civilne i nevojne objekte. U početku su im glavna meta bile medicinske i obrazovne ustanove; a u jesen i zimu objekti napada su bili energetska infrastruktura: Rusija je namjerno pokušala izazvati veliki broj žrtava među civilnim stanovništvom zbog hladnoće i nedostatka struje i vode.

Rusija sada negira svoju krivicu za uništenje brane Kahovka unatoč dokazima koji ih demantiraju. U međuvremenu, ruske trupe uništavaju druge manje brane u istoj regiji: prije brane Kahovka 25. maja uništeno je akumulacijsko jezero Karlivske u Donbasu, a kasnije i drugi u gradovima Chornosemne, Peremozhne i Viazivka. Osim toga, neprestano granatiraju mjesta evakuacije civila s poplavljenih područja.

U isto vrijeme brojni propagandisti na ruskim tv i radijskim kanalima pozivaju na rušenje kijevske brane što bi moglo imati posljedice širih razmjera, jer je to područje vrlo gusto naseljeno. Svakodnevni pozivi na ruskim tv i radijskim kanalima da se ubije više Ukrajinaca i upotrijebi nuklearno oružje postali su uobičajeni.

Vrlo je teško procijeniti svu štetu, materijalnu i nematerijalnu, nanesenu Ukrajini rušenjem brana. Dana 8. juna, treći dan nakon eksplozije, poplavljeno je 600 kvadratnih kilometara teritorija u regiji Herson: 32% desne obale i 68% lijeve. Oko 40.000 ljudi je moralo biti evakuirano: oko 25.000 je na okupiranom području, više od 17.000 na onom pod kontrolom Ukrajine. Mnogi od njih još su tamo i riskiraju svoje živote. Stotine hiljada Ukrajinaca izgubilo je svoje domove i imovinu.

No, unatoč svim problemima s poplavama, vodstvo ukrajinske vojske uvjerava da ovaj neljudski teroristički čin, iako može odgoditi kontraofanzivu, neće je zaustaviti.