Nakon promocije Hercegovačkih priča na Fakultetu za crnogorski jezik na Cetinju, đe su govorili moja malenkost, dr. Boban Batrićević i naš gost, istaknuti novinar iz Bosne i Hercegovine Sanadin Voloder, desio se težak incident. Novinar, publicista, poslenik javne riječi, napadnut je, otet i ponižen u Podgorici a potom izbačen iz sopstvenog automobila. Strah, nevjericu, muk, ćutanje i gorčinu osjetio sam ja i svaki časni građanin Crne Gore. Automobil je zapaljen, a s njim su nestale lične stvari, dokumenta, dio arhive, laptop s brojnim bilješkama, knjige brojna izdanja časopisa Stav.
Osjećaj srama i gorčine zbog bestijalnosti napada, ničim izazvanog i ničim opravdanog, preplavio me. Ovo nije lice Crne Gore kakvo želimo pokazati. Devetnaestogodišnjak, spreman na sve da ispuni svoj hir i da pokaže novo, nepoželjno lice mladih u Crnoj Gori (na sreću, ne svih), odraz je poraza sistema, društva, države i politike koja trenutno vlada u Crnoj Gori.
Iskreno očekujem da se zvanična Crna Gora izvini Sanadinu Voloderu, pokazujući minimum ljudskosti u borbi za odbranu osnovnih moralnih, ali prije svega, ljudskih načela i postulata. Sanadin Voloder, koji gotovo svake nedjelje piše o Crnoj Gori u časopisu Stav, nije zaslužio ovakav tretman. Mediji su, doduše, prenijeli policijsko saopštenje, ali strah, lična i moralna satisfakcija, čini se, nikada neće doći. To je ono drugo lice Crne Gore, koje nije spremno suočiti se s teretom koji nosi nova vlast. Ćutanje uvijek nosi rizik, bol i posljedice. Šta je Sanadin Voloder prolazio u tim trenucima, on sam najbolje zna. Pitanje je, šta smo mi spremni uraditi da osudimo i kaznimo ovakva strašna djela? Da li će novinari i dalje biti meta nečijih ličnih i političkih ciljeva, meta koju je najlakše ukloniti, ućutkati, poniziti i poraziti?
Najoštrije osuđujem ovaj brutalni napad. Izvinjavam se Sanadinu Voloderu u svoje lično ime i u ime onog slobodarskog dijela Crne Gore, koji nikada neće pristati na poraz od onih koji nisu dostojni ničega, a pogotovo ne onih koji ne poznaju sveti odnos prema gostima i prijateljima koji podržavaju put Crne Gore ka Evropskoj uniji. Ne smijemo ostati nijemi svjedoci u trenucima kada se temeljne vrijednosti našeg društva dovode u pitanje. Stajanje uz Sanadina Volodera znači stajanje na strani pravde, slobode i čovječnosti. Kao zajednica, moramo pokazati da nasilje i zastrašivanje ne mogu i neće umanjiti našu odlučnost da branimo slobodu govora i pravo na siguran rad svakog novinara.
Ne smijemo ostati nijemi svjedoci u trenucima kada se temeljne vrijednosti našeg društva dovode u pitanje. Ovo je poziv na buđenje za sve nas. Poziv da stanemo u odbranu ne samo Sanadina Volodera, već i svih novinara koji se suočavaju s prijetnjama, nasiljem i zastrašivanjem u obavljanju svoje dužnosti. Podrška Sanadinu u ovom trenutku nije samo moralna dužnost, već je i simbol našeg zajedničkog otpora protiv sila koje bi da uguše slobodu izražavanja i misli.
U vremenima kada novinari postaju mete zbog svoje profesije, moramo se usprotiviti bilo kakvom obliku nasilja i zala. Novinarska sloboda temelj je demokratskog društva, a napadi na novinare direktno su napadi na slobodu svih nas. Stoga, stajemo u odbranu svetih principa slobode izražavanja i prava na sigurnost svakog pojedinca, posebno onih koji se usuđuju govoriti istinu. Džordž Orvel je govorio: “U vremenima laži, reći istinu postaje revolucionarni čin.“
Na toj večeri, Sanadin Voloder je, u sklopu svojih Hercegovačkih priča, govorio o snazi Bosne i Hercegovine, ali i o ljudskom odnosu prema putu Crne Gore ka Evropskoj Uniji. Njegove riječi, koje su bile pune nadom i vizijom budućnosti, oduševile su svakog prisutnog čovjeka na promociji. Njegov govor bio je svetionik razumijevanja i međusobnog poštovanja, pokazujući put kojim bi društva na Balkanu trebala da idu – put solidarnosti, međusobnog uvažavanja i zajedničkog napretka prema evropskim vrijednostima.
Par sati kasnije, nažalost, doživio je svoje razočarenje i moralni poraz – ne njegov lično, već onog, nadam se, manjinskog dijela Crne Gore, oličenog u pojedincu koji nije imao poštovanja prema njemu, njegovoj profesiji, niti prema onome što Sanadin predstavlja. Ovaj incident nije samo napad na pojedinca, već i na ideale i vrijednosti koje Sanadin promoviše – toleranciju, dijalog i razumijevanje među ljudima i narodima.
Očekujem da se zvanični politički vrh Crne Gore, uključujući Predsjednika Jakova Milatovića i Premijera Milojka Spajića, zvanično oglasi, izvinu Sanadinu Voloderu, ali i najoštrije osude ovaj gnusni čin. Važno je da državno rukovodstvo Crne Gore pokaže jasnu i nedvosmislenu podršku slobodi govora i sigurnosti novinara, kao i da se odgovorno i energično suprotstavi svakom obliku nasilja i netolerancije.
Ovo nije samo pitanje osude određenog incidenta, već stvaranje ambijenta u kojem će svaki građanin, kao i gosti ove zemlje, biti sigurni da mogu slobodno izraziti svoje mišljenje, raditi svoj posao bez straha od nasilja ili represije, i đe se različitosti poštuju kao bogatstvo našeg društva.
Ovo je trenutak za Crnu Goru da pokaže svoje istinsko lice, lice koje gleda prema budućnosti, koje je spremno da brani temeljne vrijednosti na kojima se gradi svako demokratsko društvo. Stajanjem u odbranu Sanadina Volodera, Crna Gora ne samo da brani jednog čovjeka, već i ideale pravde, slobode i humanosti. Ovo je prilika da se jasno poruči da nasilje i netolerancija nemaju mjesto u društvu koje teži napretku i integraciji u evropsku porodicu naroda. (Autor je književnik i publicist)
