Mark Rutte, odlazeći premijer Holandije, postat će sljedeći generalni sekretar NATO-a kada Jens Stoltenberg podnese ostavku na jesen. Kandidaturu Ruttea podržale su sve 32 zemlje članice, a posljednja Mađarska i Slovačka, koje su potvrdile svoju podršku 18. juna. Rumunski predsjednik Klaus Iohannis – Rutteov posljednji rival na toj funkciji – povukao je svoju kandidaturu 20. juna. Stoltenbergov mandat ističe 2. oktobra.
Rutte je premijer s najdužim stažom u historiji Holandije, jer je tu ulogu obavljao od 2010. On će preuzeti svoju novu funkciju u NATO-u suočavajući se s nizom izazova. Rat u Ukrajini i rastuće kineske ambicije u međunarodnoj politici bit će dva najneposrednija pitanja u njegovom mandatu.
Ali on će također biti svjestan potrebe da se pozabavi porastom nacionalističkih i populističkih pokreta u državama članicama NATO-a koji osporavaju unutrašnje jedinstvo njegove organizacije. Još jedan veliki izazov mogao bi se suočiti s njim samo mjesec dana nakon njegovog mandata, s mogućim izborom Donalda Trumpa za drugi mandat za predsjednika SAD-a.
Dakle, šta možemo očekivati od Ruttea kao šefa NATO-a u turbulentnim vremenima, na osnovu njegovih 14 godina upravljanja holandskom politikom kroz razne krize? Pažljiviji pogled na njegovo iskustvo pokazuje da je u dobroj poziciji da se nosi sa vanjskim i unutrašnjim prijetnjama koheziji NATO-a.
Što se tiče potencijalnog izazova NATO-u koji predstavljaju američki izbori, Rutte je prikazan kao “šaptač Trampu” – naširoko je viđen kao jedan od rijetkih političkih lidera koji je sposoban nositi se s bivšim (i mogućim budućim) američkim predsjednikom. Na primjer, na samitu NATO-a 2018. Rutte se uspješno sarađivao s Trumpom kako bi ublažio tenzije oko troškova odbrane, demonstrirajući svoju sposobnost da upravlja nepredvidivim stilom bivšeg predsjednika.
Za razliku od Trumpa, Rutte je bio otvoreni pristalica Ukrajine od ruske invazije 2022. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ga često naziva "moj prijatelj Marko".
Ali Ukrajina na stranu, za 14 godina na čelu holandske politike Rutteu je dalo solidnu osnovu u upravljanju krizama, posebno unutar EU u kojoj je imao snažan glas. Tokom krize u eurozoni 2010-ih, snažno se zalagao za mjere štednje i ekonomske reforme u teško pogođenoj južnoj Evropi, što mu je steklo reputaciju tvrdog i ponekad tvrdokornog pregovarača.
Nedavno je stekao status „dilera“ tokom nekoliko kriza u EU. Na primjer, Rutte je odigrao značajnu ulogu u oblikovanju migracijskih politika EU, posebno sporazumom između EU i Turske iz 2016. koji je imao za cilj suzbijanje migracije kroz Tursku u Evropu. On je 2023. koinicirao sličan sporazum između EU i Tunisa, zajedno s povjerenicom EU, Ursulom von der Leyen, i talijanskom premijerkom Giorgiom Meloni.
Konsenzualna politika
Rutteov stil vođenja često su novinari i njegovi kolege opisivali kao „pragmatičan“ . Ovoj slici je doprinio i sam Rutte tokom čuvenog govora 2013. godine, u kojem se namjerno predstavljao kao političar bez vizije, rekavši da je „vizija poput slona koji zaklanja pogled“. Prema Rutteu, velike vizije ometaju praktično i djelotvorno upravljanje.
Mark Rutte i Volodimir Zelenski polažu vijence na spomenik u znak sjećanja na djecu koja su poginula od posljedica ruske invazije na Ukrajinu, tokom zajedničke posjete Harkovu, na sjeveroistoku Ukrajine, 1. marta 2024.
Umjesto toga, holandska politika postala je poznata kao “politika smještaja”. Politički sistem karakterizira višestranačka politika i koalicione vlade – Rutteova Narodna stranka za slobodu i demokratiju (VVD) bila je dio različitih koalicionih vlada tokom njegovog premijerskog mandata, s partnerima koji su različiti poput desničarske populističke Slobodarske stranke Geerta Wildersa, Laburističkom strankom i, od 2017., s kršćanskom demokratskom CDA, progresivnim demokratima 66 i konzervativnom kršćanskom unijom.
Ali u holandskoj politici formiranje višestranačke koalicije samo je početak. Iako je Rutteove vlade podržavala većina u Predstavničkom domu (Tweede Kamer), Rutte nije uvijek mogao računati na većinsku podršku u Senatu (Eerste Kamer). Dakle, da bi prošao kroz zakonodavstvo, morao je da postigne sporazume o važnim političkim prijedlozima sa opozicionim strankama koje su različite kao što su ljevičarski Zeleni i mala, konzervativna reformirana partija (SGP).
Rutte je također uvijek ovisio o podršci različitih socijalnih partnera, uključujući udruženja poslodavaca, sindikate i druge interesne grupe. Njegove vlade su poznate po akkoordenpolitiek („politika sporazuma”), u kojoj su postignuti politički sporazumi koji uključuju široke koalicije dionika, na primjer, o pitanjima kao što su klima, energija i penzije.
Njegova pragmatična sposobnost da izgradi i održi koalicije u tako politički fragmentiranom pejzažu često se smatra obilježjem njegovog vodstva. Rutteov pragmatizam bio je ključan u suočavanju s erom polikrize, u kojoj se njegova vlada morala nositi s jednim problemom za drugim, a neki se preklapaju, uključujući izbjegličku krizu u Evropi, COVID i rat u Ukrajini.
Uprkos njegovoj otvorenosti za rad u cijelom političkom spektru, on se povremeno suočavao s kritikama zbog nedostatka transparentnosti i davanja prioriteta strateškim prednostima u odnosu na demokratsku odgovornost.
Važno je da su tri od četiri Rutteove vlade propale prije nego što su dočekale kraj mandata. Ali, takođe je zaradio reputaciju političara koji uspješno preživljava, a njegov nadimak je "teflonski trag". Treba napomenuti da je njegov opstanak ponekad dolazio po cijenu nekih članova njegovog kabineta, jer je nekoliko ministara moralo da podnese ostavke nakon političke krize.
Uz Ruttea, NATO dobiva generalnog sekretara sa dugogodišnjim iskustvom u koalicionoj politici, koji razumije umjetnost pregovaranja i kompromisa. Ovo može biti važna vještina u vojnom savezu sa 32 zemlje članice. Takođe ima dokazano iskustvo u upravljanju krizama tokom nacionalnih i EU kriza.
Dok se NATO suočava sa velikim izazovima u svom odgovoru na invaziju na Ukrajinu i rastući nacionalizam i globalne promjene moći, Rutteovo iskustvo u upravljanju krizom možda mu je pružilo važne lekcije o tome kako upravljati problemima i pružiti djelotvoran odgovor.