Banjalučki boj svrstava se u red najvažnijih bitaka u kojima su učestvovali Bošnjaci tokom vladavine Osmanske države na ovim prostorima. Iako u relativno inferiornom položaju, Bošnjaci su se suprotstavili napadu austrijske vojske koja je skoro pa bila uvjerena u svoju pobjedu, posebno nakon uvodnih borbi koje su se dogodile u selu Jurkovići.
Josip Hildburghausen, bio je zadužen u ime austrijskih snaga za provođenje upada u Bosnu, što mu je u početku, sredinom jula 1737. godine, i pošlo za rukom. Prema podacima historičara Adema Handžića, 16.257 austrijskih vojnika bilo je određeno za što brži ulazak u Bosnu, s krajnjim ciljem osvajanja utvrđene Banje Luke.
Početak akcije za Austrijance išao je veoma dobro. Oni su preko Hrvatske veoma brzo prešli u Bosansku Gradišku jer s bosanske strane nije bilo ozbiljnijeg otpora.
Činilo se da će nadmoćna austrijska vojska veoma lahko doći do Banja Luke, ali prvi ozbiljni sukobi koji su se desili kod sela Jurkovići, dali su im do znanja da to ipak neće biti tako.
Salih-aga banjalučki predvodio je bošnjačke odbrambene snage, koje su dočekale napadače izvan Banja Luke. Borba je trajala dugo i rezultirala je pogibijom Salih-age, ali i njegovog suparnika s druge strane feldmaršala Mufflinga, koji je također podlegao povredama u ovoj bici.
Iako su na početku bošnjačke snage predvođene Salih-agom bile u prednosti, njegovom se smrću situacija na bojnom polju znatno promijenila. Također, nakon promjene austrijskog vojnog zapovjednika, na čije mjesto je došao general Goldy, austrijske snage pojačale su svoju ofanzivu, što je u konačnici dovelo do toga da Austrijanci dođu pred odlučujuću pobjedu u sukobu kod Jerkovića.
Branioci Banje Luke nakon ove bitke povukli su se u grad, kako bi konsolidirali svoje redove i spremno dočekali odlučujući napad austrijske vojske.
Među braniocima bio je veliki broj onih kapetana koji ranije nisu otišli na ruski front a koje je predvodio Bećir-paša Čengić. Neki od poznatih kapetana bili su: Džafer-beg Cerić, Omer-beg Arnautović, Ahmedbegović, Ibšir Beširević, Ibrahim-beg Resulbegović, Hadži Hasan, Salih-aga Kulenović i dr. Kapetani su bili iz raznih dijelova Bosne, a dočekao ih je vezir Hekim-oglu Ali-paša koji im se u ovoj prilici obratio riječima:
“Viđeno je i pokazano da je neprijatelja moguće pobijediti srčanošću, trajnom trpeljivošću, u odnosu na teškoće i umor u borbi i bojevima.” Sličan citat donosi i turski historičar Ismail Hakki Uzuncarsili: “Strpljenje i ustrajnost bit će rezultat uspjeha.”
Komandant Hekim-oglu Ali-paša naredio je čak pet velikih frontalnih napada na Austrijance, osjetivši da su u prethodnim bitkama dosta oštećeni i umorni.
Srčanost o kojoj je govorio Ali-paša, došla je do izražaja i nakon dosta napora četvrtog augusta, u večernjim satima, austrijska vojska počela je s povlačenjem.
Povlačenje i sporadične bitke trajale su i u narednim danima, ali je ipak glavnina borbe riješena ovim frontalnim napadima koji su Bošnjacima donijeli pobjedu.
Velika pobjeda bila je garant da će Banja Luka biti odbranjena, ali i ostatak Bosne, u koju su Austrijanci planirali ući nakon što zauzmu Banju Luku i njenu širu okolinu.
Prema zabilježenim podacima koje navode historičari, o veličini poraza Austrije govori i činjenica da je u Boju kod Banje Luke poginulo približno 600 njihovih vojnika, uključujući neke od zapovjednika i istaknute borce s drugih frontova.
Odbrana Banje Luke iz 1734. godine svjedoči o bošnjačkoj hrabrosti i ustrajnosti, koje su bila prevaga u ključnim trenucima.
