Matu Kapovića opisuju kao lingvista svjetskog ranga koji se bavi jezičnom politikom i sociolingvistikom, povijesnom lingvistikom, dijalektologijom, fonologijom i akcentologijom. Autor je više od 70 naučnih članaka, a moguće je da će uskoro dobiti Nobelovu nagradu jer je riješio prastaru dilemu hrvatske poviesnice koja sadrži sir u jufki i sve do pojave Kapovićeve uzoritosti nazivala se pita. Naime, burek more, ali samo s mesom, nikako nemere sa sirom. Od sada, u Hrvatskoj je burek sa sirom dobio oprost grijeha i može da bude i sa sirom. U skladu sa evropskim tekovinama transrodnosti, eto, i pita sirnica postala burek.
No, nije šala jer Kapović je ozbiljan lingvistički “križarski ratnik” s najozbiljnijom jezuitskom nakanom da očisti hrvatski jezički prostor od svih nevjernih pita i pitica, a do sada je objavio knjige: "Uvod u indoeuropsku lingvistiku", "Čiji je jezik?", "Povijest hrvatske akcentuacije", "Jeziku je svejedno" i "Uvod u fonologiju" te uredio knjige "Tones and Theories" s Rankom Matasovićem i "The Indo-European languages".
Novinarka novina koji su Bosanca Miljenka Jergovića nedavno proglasili “najvažnijim suvremenim piscem hrvatskog jezika“, tek par mjeseci nakon što je isti taj Jergović bosanskog književnog franjevca Ivana Lovrenovića progurao u istim novinama kao “većeg od Krleže” pita Kapovića: “Bosanci, a možda i mnogi hrvatski građani mogli bi se naljutiti na vašu tvrdnju da burek nije nužno burek s mesom, nego može biti burek sa sirom ili s bilo čime. Kako argumentirate svoju definiciju s obzirom na to da je burek bosansko, odnosno orijentalno jelo?“
Mate Kapović odgovara da je poglavlje njegove knjige o bureku “nekako zasad ispada kao najkontroverznije, no odgovor je zapravo poprilično jednostavan”, a on po ovom lingvogurmanu i panburekdžiji glasi: “Potpuno je jasno da se u hrvatskom, tj. u Hrvatskoj, najnormalnije govori o ‘bureku s mesom’ i o ‘bureku sa sirom’. I ne samo u Hrvatskoj nego, npr., i u Turskoj i u svim ostalim zemljama gdje se nekakva vrsta bureka jede. Burek ne potječe iz Bosne, a za hrvatsku je jezičnu upotrebu potpuno svejedno kako se nešto govori u Bosni i Hercegovini - za nas je bitno jedino kako se govori u Hrvatskoj. Meni je zapravo neobično zašto itko misli da bi se u Hrvatskoj trebalo govoriti potpuno isto kao u Bosni ili zašto bi itko mislio da se hrvatska jezična upotreba mora ravnati prema bosanskoj - tim više što se naša upotreba slaže s izvornom turskom, dok je bosanska upotreba mlada i u međunarodnom kontekstu potpuno neobična. Tâ priča s burekom u Hrvatskoj je potpuno sumanuta i nadam se da će ova knjiga doprinijeti tome da se ljude više ne gnjavi što govore kako se najnormalnije govori otkad za burek znamo.”
Eto, Hrvati su dobili odriješenje grijeha od svih pita i pitica. Samo ostaje da vidimo šta će reći na Kapovićeve navode Jergović i Lovrenović. Ipak su najveći. Doduše, samo je Miljenko “najvažniji suvremeni pisac hrvatskog jezika“ koji je svoju karijeru izgradio pišući o muslimanskom Sarajevu i Bošnjacima muslimanima. Drugi je također velik, ali ne veći od Miljenka, samo od Krleže.
No, problem je najveći u tome što su ta dva najveća po redu hrvatska pisca do sada u Sarajevu prožderala toliko pita i pitica sa sirom i bureka od halal mesa da i njihov stomak zna istinu, koja je vazda, od sultana Fatiha do našijeh dana, bila samo jedna: “Sve su pite pitice, samo je burek pitac.”
Morat će biti da Jergović i Lovrenović ipak koriste onu staru maksimu Vuka Karadžića: "Govori ko što jedeš!"
