Samo jedan dan nakon Hitlerove smrti, 1. maja 1945. godine, odlučio se ubiti i Hitlerov najbliži saradnik Joseph Goebbels, nacistički ministar propagande. Uradio je to zajedno sa svojom ženom Magdom i djecom.

Kako su sovjetske trupe napredovale i stizale do Berlina, u Firerovom bunkeru su se vodile diskusije o samoubistvu kao sredstvu da se izbjegne kazna i poniženje od strane Sovjeta.

Magda Goebbels je odbila nekoliko ponuda da izvede djecu iz Berlina i čini se da je razmišljala i pričala o ubistvu djece najmanje mjesec dana unaprijed.

General Bernd Freytag von Loringhoven je kasnije opisao djecu kao "tužnu", ali medicinska sestra Erna Flegel, s kojom su imali mnogo kontakata u bunkeru, okarakterizirala ih je kao "šarmantne" i "apsolutno divne". Navodi se da su se igrali sa Hitlerovim psom Blondi tokom svog boravka u kompleksu bunkera, gdje su spavali u jednoj sobi. Za djecu se kaže da su pjevala uglas dok su bila u bunkeru, nastupajući i za Hitlera i za povrijeđenog Roberta Rittera von Greima.

Hitler je prije nego što će izvršiti samoubistvo u svom bunkeru, Goebbelsa u oporuci imenovao novim kancelarom Trećeg Reicha, dok je Magdu odlikovao time što joj je uručio vlastitu zlatnu stranačku značku nacističke partije, s rednim brojem jedan.

Goebbels je imao pet kćerki i sina, a djecu rođenu između 1932. i 1940. godine, roditelji su ubili u Berlinu 1. maja 1945. godine, na dan kada su oba roditelja izvršila samoubistvo. Magda Goebbels je imala starijeg sina Haralda Quandta iz prethodnog braka s Güntherom Quandtom. Harald, tada star 23 godine, bio je ratni zarobljenik kada su ubijena njegova mlađa polubraća i sestre. Postoje mnoge teorije o tome kako su ubijeni, a trenutno je najodrživija ona da su ubijeni kapsulom cijanida.

Sljedećeg dana, Magda i Joseph Goebbels su dogovorili da SS zubar, Sturmbannführer Helmut Kunz, ubrizga morfij njihovoj šestero djece kako bi, kada su bili bez svijesti, ampule cijanida mogle biti smrvljene u njihovim ustima. Prema kasnijem Kunzovom svedočenju, on je djeci davao injekcije morfijuma, ali su Magda i SS-Obersturmbannführer Ludwig Stumpfegger, Hitlerov lični ljekar, davali cijanid.

Rochus Misch, telefonist i radiooperater u bunkeru, izjavio je da mu je Werner Naumann rekao da je vidio kako Hitlerov lični ljekar, dr Stumpfegger, daje djeci nešto "zaslađeno" za piće. Drugi izveštaj kaže da je djeci rečeno da će ujutro krenuti za Berhtesgaden, a da je Stumpfegger dao Magdi morfijum da ih umiri. Medicinska sestra Erna Flegel tvrdi da je Magda uvjeravala djecu u vezi s morfijumom govoreći im da su im potrebne vakcine jer će dugo ostati u bunkeru. Autor James P. O'Donnell zaključio je da, iako je Stumpfegger vjerovatno bio umiješan u drogiranje djece, Magda ih je sama ubila. Pretpostavlja da su svjedoci za smrt okrivili Stumpfeggera jer je on bio zgodna meta, pošto je umro sljedećeg dana. Štaviše, kako je O'Donnell zapisao, Stumpfegger je možda bio previše pijan u vrijeme smrti da bi imao pouzdanu ulogu.

Činilo se da djeca nisu bila svjesna prijeteće opasnosti, ali najstarije dijete, Helga, kao da je osjetila da je odrasli lažu o ishodu rata i pitala šta će se s njima dogoditi. Misch je među posljednjima vidio djecu živu. Sjedili su oko stola u njegovom radnom prostoru dok ih je majka češljala i ljubila, svi su nosili spavaćice jer im je bilo blizu spavanja. Heide, najmlađa, se popela na sto. Helga, koju je Misch nazvao najpametnijom od djece, te posljednje večeri je "tiho plakala" neposredno prije spavanja i imala je tužan izraz lica. Misch je osjećao da Helga nije voljela svoju majku. Magda je morala gurnuti Helgu prema stepenicama koje su vodile do Vorbunkera. Četvorogodišnja Heide, koja je imala upalu krajnika i nosila je šal oko vrata, okrenula se da pogleda Mischa, kikoćući se i zadirkujući rekla:"Misch, Misch, du bist ein Fisch" (Misch, Misch, ti si riba) neposredno prije nego što je majka odvela nju i njenu braću i sestre. Misch se kasnije prisjetio da je sumnjao šta će se dogoditi i rekao je da će uvijek žaliti što nije intervenirao.

Poslije ubistva djece, Goebbels i Magda su izašli van i također su izvršili samoubistvo.

Dana 3. maja 1945, dan nakon što su sovjetske trupe predvođene potpukovnikom Ivanom Klimenkom otkrile spaljena tijela njihovih roditelja u dvorištu iznad, zatekli su i djecu dolje u Vorbunkeru odjevenu u pidžame i spavaćice, a djevojčicama je kosa bila ispletena u pletenice.

Vojnici su zapalili njihova tijela, no zbog nedostatka goriva ona nisu potpuno izgorjela, pa su skrivena u plitkom krateru od granate pokraj bunkera.

Sovjeti su kasnije identificirali i ekshumirali tijela Josepha i Magde Goebbels te njihovo šestero djece i zajedno s tijelima Adolfa Hitlera i Eve Braun odnijeli su ih u Magdeburg. Konačno su po sovjetskoj naredbi 1970. godine svi ti ostaci ponovno spaljeni i bačeni u rijeku.

Nakon rata, Eleanore, snaha Günthera Quandta, bivšeg muža s kojim je Magda također imala sina, prisjetila se da je Magda kazala da ne želi da njena djeca odrastaju slušajući priče o tome kako je njihov otac bio jedan od najvećih zločinaca stoljeća, a vjerovala je da bi reinkarnacija njenoj djeci mogla omogućiti bolji život u budućnosti.