Elmedin Dino Konaković ponaša se kao neki Jacques Cousteau bosanskohercegovačke političke scene. Baš kao što je poznati francuski okeanograf neumorno istraživao morske dubine, tako i Konaković ne odustaje od traganja za najdubljom političkom brazdom u koje se moguće spustiti. Kada god se ponadate da je dotakao novo političko dno, napravio svaku političku nepodopštinu i sabotažu koju je moguće napraviti te konačno izvalio glupost nakon koje nema gore, on vas nekako uspije iznenaditi te izroni iz mračnih političkih dubina s nekom još neviđenom stupidarijom.

U intervju koji je dao za portal klix.ba, a komentirajući najavljenu “opozicionu koaliciju” sa strankama iz manjeg bh. entiteta, poput SDS-a, PDP-a i DNS-a, Konaković je iznio nekoliko krajnje skandaloznih konstatacija, koje se do sada nisu mogle čuti od bilo kojeg političara nazvanog “probošnjačkim”.

Na pitanje novinara klixa o tome šta će uraditi i kako će se u okviru takve koalicije stranke članice postaviti naspram pitanja kakva su genocid u Srebrenici ili put Bosne i Hercegovine u NATO, Konaković je odgovorio da će takve političke teme pomjeriti na marginu, ne samo zato što oko njih nema konsenzusa već i što one nisu, prema Konakoviću, najvažniji problemi! Njegova tvrdnja da nikada neće doći do dogovora o karakteru rata, jer politički establišment u manjem bh. entitetu ima vlastite stavove u vezi s takvim pitanjima, na prvi pogled izgleda kao suha realpolitika. Ali ona to zapravo nije, u pitanju je sramno kapitulanstvo čemu svjedoči naredna izjava.

Ničim izazvan Konaković je rekao da u vezi s “pitanjem genocida” ima “jednu svoju teoriju”, a koja glasi, da je to “civilizacijsko i ljudsko pitanje u kojem neko ko veliča ratnog zločinca koji je pucao u dijete ili trudnu ženu treba sa sobom da razgovara u ogledalu kakav je on čovjek. Da mi namećemo nekome takva pitanja ili da očekujemo da zbog političkih odnosa priznaju genocid nije realno”.

Strašno!

Je li Konaković svjestan da ovim pojedinačno, kolektivno i institucionalno veličanje ratnih zločina i zločinaca, nešto što bi svakako trebalo biti kriminalizirano kao krivično djelo izazivanja i širenja nacionalne i vjerske mržnje, spušta na nivo dobre volje i savjesti pojedinca?! Konaković veličanje ratnih zločina i zločinaca, a što je jedan od elemenata genocida, relativizira kao pitanje individualnog morala te ga razvodi i od zakonskih a kamoli političkih posljedica i reperkusija.

Na konstataciju novinara kako se ne može graditi zdravo društvo dok se takve stvari ne poredaju, Konaković razotkriva svu bijedu svoje sramne kapitulacije pred velikosrpstvom. U pokušaju da opravda svoje kompromiserstvo, kojim želi sklopiti miran i skladan politički brak s velikosrbima, Konaković praktično poručuje da bošnjačko kapitulantstvo nema alternative.

Kao i većina političkih hulja koje su prodavale bošnjačke ali i državne interese, on pravi kompromise s istinom u cilju izgradnje “zajedničkog društva”, kapitulira kako bi dokazao da “možemo živjeti zajedno” te kako bi porazio Dodikovu “secesionističku politiku”. Nevjerovatno, ali Konaković tvrdi da će, jednom kada Bosna i Hercegovina uđe u Evropsku uniju, biti čak i lakše pričati o AVNOJ-evskim, tj. današnjim granicama Bosne i Hercegovine?! Zašto bi i s kim Konaković razgovarao i pregovarao o međunarodno priznatim granicama Bosne i Hercegovine? Šta time poručuje i kome?

A ko će udarati ritam novoj “opozicionog koaliciji” te kakvu vrstu Konakovićeve servilnosti spram srpskih stranaka “opozicione koalicije” možemo očekivati najbolje svjedoči još jedan detalj iz Konakovićevog intervjua.

Upitan da prokomentira kako misli da će ovih šest stranaka funkcionirati na državnom nivou, on odgovara da je čarobno rješenje model “najmanjeg zajedničkog imenitelja” te navodi primjer sarajevske “Trojke”. Predsjednik NiP-a tvrdi da koalicija uspješno funkcionira, jer su se on i Kojović, predsjednik Naše stranke, “dogovorili o nekim našim razlikama, hoće li biti povorke ili je neće biti, ko će šetati i ko neće šetati”. Ako uzmemo u obzir da je taj navodni Konakovićev i Kojovićev “kompromis” u vezi s LGBT paradom takav da je parade bilo i da će je, dok je “Trojka” na vlasti uvijek i biti, onda možemo očekivati istu vrstu Konakovićeve servilnosti, kapitulanstva i popustljivosti i spram njegovih novih velikosrpskih partnera. Da li će Konakovićevi najvjerniji simpatizeri mirno progutati i SDS-ove parade kao što su NS-ove?