Sredinom septembra 2022. godine ministar vanjskih poslova Sjeverne Makedonije Bujar Osmani objavio je vijest da će novi ambasador Republike Sjeverne Makedonije u Crnoj Gori biti profesor doktor Zećir Ramčilović, zastupnik iz reda bošnjačkog naroda u Skupštini Sjeverne Makedonije.
O važnosti činjenice da će biti prvi ambasador Sjeverne Makedonije imenovan iz reda bošnjačkog naroda i ostalim aktuelnim pitanjima Ramčilović, zastupnik u Sobranju, govori za Stav.
“Ovo je novi izazov i za mene lično i svakako i jedan od najboljih argumenata da su Bošnjaci u Makedoniji ne samo po horizontali nego i po vertikali integrisani u sve pore makedonskog društva. S obzirom na moje iskustvo, u posljednje vrijeme i političko, u određenim periodima bio sam dosta uključen u bitnim procesima za Makedoniju u eurointegracijama, sve to dovelo je do toga da budem jedan od kandidata za ambasadora u Crnoj Gori. Sretan sam i zahvalan što ću moći da obavljam ovu veoma važnu dužnost za našu državu. Vjerujem da ću opravdati ukazano povjerenje i da ću reprezentativno predstavljati i našu državu i svoj narod, i svoju zajednicu, koja je veoma brojna i u Crnoj Gori.
STAV: U preambuli Ustava Sjeverne Makedonije i Bošnjaci su navedeni kao konstitutivni narod. Šta ta ustavna odrednica znači za bošnjački narod u Sjevernoj Makedoniji?
RAMČILOVIĆ: Sam taj momenat da su Bošnjaci jedan od naroda spomenuti u preambuli Ustava Sjeverne Makedonije znači puno. Prije svega, to je osjećaj da pripadate dotičnoj državi, a Bošnjaci su kao građani poznati po lojalnosti ma gdje da žive. Sjeverna Makedonija je multietnička država i ovim je aktom pokazala i da Bošnjake računa ravne svima, kao što je i jeste realnost. Bošnjaci su utkani u svim procesima već vijekovima. To su većinom pozitivni procesi što se tiče stvaranja makedonske države. Tako da taj čin sam po sebi znači puno iako je taj dio preambule više deklarativan nego što ima neke obavezujuće elemente za položaj Bošnjaka. Ipak je otvorio mnoge procese, nakon čega je položaj Bošnjaka u Makedoniji od te 2002. godine do danas uvijek imao pozitivan pravac. Činjenica je da je određenim procesima bio usporavan ili možda nekih godina bez nekih pomaka, ili čak s negativnim trendom, ali u globalu se kreće u pozitivnom smjeru. Bošnjaci tako, što se tiče formalno-pravnog aspekta, kako je regulisano zakonom, imaju veoma visok i kvalitetan položaj u Sjevernoj Makedoniji. E, ta implementacija bi uvijek mogla biti i bolja. Znate kako, ljudska prava, položaj jednog naroda živa su materija i uvijek se nadograđuju. Nikad se ne može kazati: stavi tačku i sad je dobro. Toga moramo biti svjesni. I ja lično i mnogi drugi poput efendije Čolovića radimo na tome. Ima ljudi koji to rade zato što smatraju da je to neka veća misija pomoći svoj narod, svoju zajednicu. Moramo razmišljati na taj način da te procese moramo sami uraditi. Ako sami ne budemo uradili, drugi će nas zaboraviti. Ovdje je makedonski narod većinski, a druga zajednica, veoma brojna, jeste albanska zajednica. Oni su uvijek u traženju nekih konsenzusa od interesa za njihovu zajednicu i državu, tako da se mi nalazimo nekako – između. Moramo se više boriti. Dobro je da ima razumijevanja i od jedne i od druge zajednice. Nema diskriminacije niti nekih skrivenih namjera. Imamo partnere koji su spremni za razgovor i dogovor. Da ne bismo amnestirali sebe, dosta stvari zavisi od nas. Možda sam i ja mogao uraditi više. Hvala Bogu, urađeno je dosta dobrih procesa. Drago mi je što pišete u Bošnjacima Makedonije u bosanskohercegovačkim medijima.
STAV: Postoji li relevantna statistika o broju Bošnjaka u Republici Sjevernoj Makedoniji?
RAMČILOVIĆ: Najrelevantniji su podaci popisa stanovništva. Možemo biti zadovoljni s tim podacima ili ne. Bila bi to naša emotivna reakcija. Mi smo prošle godine imali popis stanovništva. Rezultati su već objavljeni. Iskreno, i moja su očekivanja bila veća. Mi smo ovdje uradili brojne aktivnosti da pokušamo da se što više ljudi prihvati popis, da niko ne ostane nepopisan. Bila je velika migracija stanovništva pa je, sigurno, i to jedan od faktora rezultata popisa. Radili smo neke aktivnosti i očekivali smo veće brojeve. Pomogla nam je i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini. Kad je riječ o broju Bošnjaka, minimalno smo povećali taj procenat. Na prethodnom popisu na nivou ukupnog stanovništva Sjeverne Makedonije bilo nas je 0,84, a sada 0,91 posto. Nadao sam se da će nas biti makar 1,2 ili 1,4 posto. Kao zastupnik u Skupštini, ja sam s jednim kolegom iz turske zajednice uspio napraviti neke zaštitne mehanizme, da zakonski regulišemo da u popisnim komisijama i popisivačima u mjestima gdje žive Bošnjaci, u skladu s procentima iz prošlog popisa, budu prisutni i aktivisti iz bošnjačkog naroda. Rezultati su takvi kakvi jesu. Ja kao historičar s geografskom podlogom ne mogu još reći koliko je realan popis, jer dokle god ne dobijemo podatke po naseljenim mjestima, ne mogu se napraviti neke realne analize. Ima nekih mjesta gdje su Bošnjaci većinski... Za ovih 20 godina Makedonija je smanjila broj rezidentnog stanovništva za oko 300.000. Vrlo je važan procenat. Po procentu jednog naroda u ukupnom stanovništvu zastupljeni su njegovi pripadnici u državnim institucijama i javnoj administraciji. I tu ima napretka, ali još nismo dostigli taj procenat u državnim institucijama. Na zadnjem popisu u Jugoslaviji, kad smo se pisali s Musliman, velikim slovom M, ovdje nas je bilo više od 80.000. Činjenica je da se dio tih Muslimana danas osjeća i izjašnjava drugačije, iako mnogi od njih s nama Bošnjacima imaju mnogo toga zajedničkog. Brojivi su takvi kakvi jesu. Zadržali smo konstantu. Plašim se da na sljedećim popisima zbog iseljavanja ne bude smanjen broj Bošnjaka. To je proces koji prati sve narode i sve zemlje zapadnog Balkana.
STAV: Koliko Bošnjaci Bosne i Hercegovine pomažu Bošnjake u Makedoniji?
RAMČILOVIĆ: Iskreno, Bosna i Hercegovina vrlo malo vodi pažnje o svojoj dijaspori, konkretno o Bošnjacima u Makedoniji. To su više neki formalni susreti. Kao zastupnik u Skupštini, svoj položaj sam iskoristio i u proteklom periodu imao sastanak s gotovo svim liderima, nosiocima vlasti u Bosni i Hercegovini iz bošnjačkog korpusa. Sve se to završi na deklarativnoj podršci. Ta saradnja je bolja s nevladinim sektorom i konkretno s Islamskom zajednicom, koja se u mnogim procesima pokazala kao pravi prijatelj na kojeg se mogu osloniti Bošnjaci Makedonije. Volio bih kad bi Bosna i Hercegovina institucionalno više radila za svoju dijasporu. Niko nema revolt zbog toga jer smo svjesni kako je uređena Bosna i Hercegovina i s kakvim se izazovima susreće. Čak je vrlo teško, gotovo i nemoguće da više rade na ovom polju, iako vjerujem da se može naći snage i za to. Eto, ja sam od strane Sjeverne Makedonije određen za ambasadora u Crnoj Gori. Sama činjenica da su moji porijeklom iz Sandžaka u sjevernoj Crnoj Gori šalje određenu poruku. S tim hoću da kažem da mi u Makedoniji, osim prvih godina, nismo imali ambasadora pripadnika bošnjačkog naroda. To se mora promijeniti. Ovdje nekad neki kažu da Srbi u Makedoniji imaju dvije ambasade. Ambasada treba da bude glavna veza između Bosne i Bošnjaka Makedonije. Toga su ovdje svi svjesni. Nema nikakve dileme.
STAV: Bošnjaci Makedonije su i ove godine obilježili 28. septembar, Dan Bošnjaka.
RAMČILOVIĆ: Bošnjaci Kosova i Makedonije su Dan Bošnjaka digli na viši nivo. Gotovo da nema bošnjačke sredine u kojoj se on ne obilježava. Za Bošnjake Makedonije on je neradni dan.
STAV: Uz Vas, profesora Ferida Muhića, Jusufa ef. Čolovića, koji svesrdno i u kontinuitetu rade za dobrobit svog naroda, koga biste još mogli istaći da na najbolji način predstavlja Bošnjake, njihov jezik, kulturu?
RAMČILOVIĆ: Nezahvalno je spominjati imena jer uvijek postoji opasnost da ću nekog vrlo bitnog zaboraviti. Hvala što ste i mene svrstali među Bošnjake koji aktivno rade na procesima afirmacije Bošnjaka u Makedoniji. Već ste spomenuli akademika Muhića. Ima tu još nekoliko univerzitetskih profesora. Džemil Bektović je profesor na Univerzitetu Balkan, a tu imamo još dvojicu Bošnjaka. Sead Džigal je vrstan komunikolog, a Haris Muhinović pravnik. I na mom Univerzitetu Kiril i Metodi imamo profesoricu njemačkog jezika Amilu Agović. To su neki od univerzitetskih profesora. Ima još mnogo pojedinaca iz raznih struktura koji bi se mogli istaći. Imamo više udruženja, a istakao bih Šadrvan i Divan. Mlada aktivistica Almira Papić uspješno vodi Šadrvan. Imamo i dva folklorna društva: Divanhanu i Ljiljan, humanitarno društvo Nafaka. Ima mnogo sportista, čak i reprezentativaca Makedonije. Prvu medalju, i to zlatnu, za nezavisnu Republiku Makedoniju 1993. osvojio je Bošnjak Elvir Kurtanović, borac u karateu.
STAV: Postoje li u Makedoniji škole na bosanskom jeziku?
RAMČILOVIĆ: Osnovne škole na bosanskom jeziku postoje u Ljubinu i Orizarima. Gdje god se ispune brojčani uslovi, imamo pravo na osnovno i srednje obrazovanje na bosanskom jeziku. Moramo podizati svijest o značaju maternjega, bosanskoga jezika. Vjerujemo da će se škole na bosanskom jeziku otvoriti i u prilepskom kraju i drugdje, a u školi Kiril i Metodi u Skoplju imamo više od 150 djece iz bošnjačke zajednice. Učinjeno je mnogo, ali ima još prostora da se učini. Jezik i opće obrazovanje najbolja su investicija za jedan narod.
Bošnjaci u svim zemljama susreću se s različitim izazovima. Jedna poruka ne bi mogla da obuhvati sve segmente za Bošnjake u Makedoniji, a s druge strane u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini... Ono što je jedno za sve, a to je da stvorimo jedinstvo oko strateških interesa. Trenutno nam to jedinstvo posebno treba u Sandžaku i Bosni i Hercegovini. Vjerujem da će Dan Bošnjaka podići svijest Bošnjaka o značaju svog identiteta i jačanju i čuvanju svoje tradicije i kulture.
