Nasilje hindusa nad muslimanima u Velikoj Britaniji trebalo bi probuditi svjetsku javnost jer hinduski nacionalizam više nije opasnost samo za manjine u Indiji. Hindusi s jedne strane, muslimani s druge, a policajci s palicama drže dvije strane razdvojene. U blizini se razbijaju automobili, jedan je prevrnut, a njegov vozač pretučen. Lokalni stanovnici zarobljeni u svojim kućama, boje se izaći. Muškarci s maskama i kapuljačama marširaju ulicama.

Ovo nije scena iz Indije, zemlje u kojoj je svakodnevna pojava brutalno nasilje nad manjinama. To se dogodilo u britanskom gradu Leicesteru. Za lokalno stanovništvo to je izgledalo kao građanski rat. Ništa se slično ranije nije dogodilo u najmultikulturalnijem britanskom gradu. Međutim, posljednjih mjeseci nešto se promijenilo. Hinduski nacionalizam definitivno je stigao u Veliku Britaniju.

DVOSTRUKI ARŠINI

Britanski mediji kao i njihova vlast žele da vjerujemo da su užasne scene nasilja na ulicama predgrađa Leicestera izazvane kriket-mečom između Indije i Pakistana u Dubaiju u augustu. Taj narativ, koji podržavaju pojedini novinari, mnogo je lakši od suočavanja sa stvarnim problemima u ovom gradu, jer to zahtijeva kopanje po krvavoj historiji kolonijalne brutalnosti i imperijalizma koju bi mnogi radije zaboravili.

Nakon što je Indija pobijedila Pakistan horda je uzvikujući Smrt Pakistanu izašla na ulice Leicestera. Rulja je napala prolaznika Sikha i policajca. Nasilje se nastavilo i u narednim danima. I na ulicama Leicestera su se mogli čuti povici Jai Shri Ram. To je hinduistička religiozna mantra, koja znači Slavljen neka je Gospod Rama!, a postala je sinonim za hinduističko nasilje u Indiji. Širom potkontinenta nasilne grupe prisiljavaju muslimane da ponavljaju Jai Shri Ram. Razularena gomila koja je srušila džamiju iz 16. stoljeća u Ayodhya uzvikivala je upravu tu mantru.

Većina medijskih izvještaja sugerira da su obje strane u sukobu podjednako krive, ali ova pojava se ne može razumjeti bez uzimanja u obzir uspona Hindutva pokreta u Velikoj Britaniji. Ova opasna pojava do sada je gotovo u potpunosti ignorirana u medijima. U manipulirajućoj izjavi Visoka komisija Indije u Londonu opisala je nasilje u Leicesteru kao muslimansko nasilje nad Indijcima.

U njihovom zapaljivom saopćenju stoji: “Snažno osuđujemo nasilje počinjeno nad indijskom zajednicom u Leicesteru i vandalsko uništavanje prostorija i simbola hinduističke religije.” Očito je da osuđujući napade na hinduse ignorišu nasilje nad muslimanima. Indijska visoka komisija otvoreno zauzima stranu u vjerskom sukobu u stranoj zemlji.

Uobičajena je praksa Modijeve vlade da favorizira Hinduse i ignorira antimuslimansko nasilje, čime se dopušta fanatičnim militantima da nekažnjeno teroriziraju manjine. Ipak, postoji više uznemirujućih elemenata u saopćenju Visoke komisije Indije. Ono se odnosi na “nasilje počinjeno nad indijskom zajednicom”, jer sukobi su uglavnom bili između stanovnika indijskog porijekla.

Većina muslimana u Leicesteru jesu Indijci, a mnogi vuku svoje porijeklo od Gudžarata, mjesta masakra 2002. godine u koji je umiješan Modi, tadašnji glavni ministar te savezne države. Izjava, stoga, sugerira da Visoka komisija priznaje indijske Hinduse, ali ne i indijske muslimane kao dio “indijske zajednice”. Ovo je samo po sebi zastrašujuća manifestacija hindutvanske ideologije, koja Indiju prikazuje kao suštinski hinduističku zemlju napadnutu stranim muslimanskim invazijama, tako da indijski muslimani nisu priznati dio nacije.

SARADNJA MODIJA S JOHNSONOM I TRUMPOM

Radikalizacija indijske dijaspore zajednički je interes Modija i vladajuće stranke u Britaniji. Posljednjih godina Konzervativna stranka ušla je u prešutni izborni savez s indijskom vladajućom BJP. Često se zaboravlja da je Modiju zabranjen ulazak u Britaniju nakon masakra preko 1.000 muslimana u Gudžaratu 2002. godine. Ali 2014. godine Modi je izabran za premijera i od tada ga Britanska vlada svesrdno prihvata.

U aprilu je bivši premijer Boris Johnson posjetio Indiju, gdje je najavio nove investicije u tehnologiju i fotografirao se s Modijem. Ne spominju se ubilački napadi na muslimane koji su u porastu širom zemlje. Čini se da su konzervativci odlučni da se uvuku u Modijev BJP.

Konzervativna stranka vidjela je potencijal privlačenja glasova kroz saradnju s vladajućom BJP, koja odgovara istom mjerom. Na općim izborima 2019. godine generalni sekretar Nacionalnog vijeća hinduističkih hramova, koji ima veze s BJP, suspendiran je nakon otkrića da je lično pozivao ljude da glasaju za konzervativce na društvenim mrežama. Iste godine, predsjednica Hindu foruma Britanije snimljena je kako govori publici da će zabraniti laburistima hinduističke funkcije. Takvih primjera je jako mnogo. Sličnu saradnju Modi je imao i s Trumpom.

Najoštrija osuda hindutvanskog nasilja u Leicesteru stigla je iz Federacije Sikha UK i kritizira policijsko zataškavanje. “Vlasti moraju prepoznati i tretirati ovu situaciju na odgovarajući način kao ekstremne hinduističke nacionaliste/BJP RSS ekstremizam i radikale koji ciljaju na manjine i narušavaju harmoniju u zajednici.”

Međutim, umjesto da pokuša smiriti situaciju, Indijska vlada je osudila nasilje nad “indijskom zajednicom” u Leicesteru tokom marša Hindutva. “Snažno osuđujemo nasilje počinjeno protiv indijske zajednice u Leicesteru i vandalizaciju prostorija i simbola hinduističke religije”, saopćilo je Ministarstvo vanjskih poslova Indije.

U Indiji godinama raste mržnja prema vjerskim manjinama, posebno prema 200 miliona muslimana. Pokreće ga Hindutva, uobičajeni izraz za hinduistički nacionalizam koji propagira paravojna organizacija Rashtriya Swayamsevak Sangh (RSS). Indijski premijer Narendra Modi stekao je političko obrazovanje u RSS-u. Vladajuća stranka BJP osnovana je 1951. godine kao njeno političko krilo.

Dok je hinduizam velika i drevna religijska tradicija, RSS je moderan u svojoj srži, po uzoru na evropski fašizam 20. stoljeća. Jedan od njenih najutjecajnijih ideologa Madhav Sadashivrao Golwalkar divio se nacistima i upoređivao indijske muslimane s Jevrejima u Njemačkoj.

Vizija Hindutve da se Indija pretvori u hinduističku, a ne religijsku pluralnu naciju nikad nije bila bliža realizaciji. U Indiji to znači smrt, teror i razaranje i napade na muslimane, kršćane i Sikhe. Ali utjecaj RSS-a više nije ograničen na Indiju. Sve je prisutniji i u Velikoj Britaniji. U Leicesteru tenzije rastu usred niza antimuslimanskih napada koji su započeli u maju. Neisprovociran vjerski napad, rutinski u Modijevoj Indiji, ali do tad neuobičajen u Velikoj Britaniji. Pitanja je vremena kad će se ova isključiva ideologija proširiti na druge bivše britanske kolonije u kojima zajedno žive muslimani i hindusi.

KOLONIJALNA FAKTURA

Kolonijalizam i imperijalizam su najdestruktivniji proizvodi zapadne bijele civilizacije zasnovane na supremaciji nad Drugim, odnosno nad narodima novog svijeta, Afrike i većeg dijela Azije. Najveće smrtonosne ideologije 20. stoljeća su nastale u Evropi i odnijele milione života u cijelom svijetu. To su nacizam, fašizam i komunizam. Međutim, cionizam i Hindutva kao direktni nusproizvodi brutalne britanske kolonijalne ostavštine odavno su prestali biti samo regionalni izazovi. Posljedice cionizma kroz državni terorizam Izraela nad Palestincima i povremeno pojedinim susjedima poznata su pojava. Međutim, dešavanja u Indiji zadnjih godina postaju sve veća prijetnja miru. Nasilna ideologija Hindutva postala je i indijski izvozni proizvod koji je u iseljeničkim zajednicama gdje tradicionalno muslimani i Hindusi žive izmiješani postao smrtonosan.

Nekad su se Britanci hvalili da u njihovom Kraljevstvu sunce nikad ne zalazi, ali s useljenicima i nekadašnjim podanicima došli su i brojni društveni izazovi. Dosad je najopasniji upravo Hindutva. Kolonijalna prošlost Britanije se vratila da je proganja i ukoliko se Vlada u Westminsteru ne uhvati ukoštac s historijskim kolonijalnim nepravdama, bit će sve više nemira na Ootoku.

I Palestina i Kašmir predstavljaju ključne kolonijalne sukobe koje je Britanija proizvela i potom napustila prije više od 70 godina. Britanija je iza sebe ostavila plodno tlo na kojem cvjetaju nasilne ideologije cionizma i Hindutve. Vrijeme je da se vlada u Westminsteru pozabavi s oba primjera očigledne nepravde kako bi narod Palestine i Kašmira mogao živjeti u miru i sigurnosti, a njihove pristalice u Britaniji i drugdje više ne osjećaju potrebu da demonstriraju. Cionizam i Hindutva su dvije strane istog rasističkog novčića i ni jedno ni drugo ne bi trebalo da bude dobrodošlo u Britaniji.