Richard Burton prvi je preveo Kamasutru na engleski jezik u 19. stoljeću. Zahvaljujući njemu i njegovom suradniku i lingvisti Fosteru Fitzgeraldu, ono što se smatra najpoznatijim erotskim djelom proširilo se na Zapadu. Za razliku od viktorijanske Engleske u kojoj je Burton živio, kada je Kamasutra napisana, više od hiljadu godina ranije, na seksualnost se nije gledalo kao na grijeh, niti kao aktivnost namijenjenu isključivo rađanju, stoji u knjizi „Kamasustra za žene“ Sandhye Mulchandani.

Kamasutra je najpoznatija rasprava o umijeću ljubavi, koja opisuje maksimalno uživanje u seksualnosti. Autor ovog djela iz četvrtog stoljeća, otprilike, napisanog u Indiji, bio je mudrac Vatsyayana. Hinduistička religija seksualnost smatra svetom aktivnošću. Autor Kamasutre prikupio je golem erotski korpus iz ranijih stoljeća, koji je kasnije komentirao. Po njemu, tijelo posjeduje istu sakralnost kao i duh. Opisao je do 64 ljubazna položaja, od kojih su neki prikladni samo za profesionalne gimnastičare.

Kamasutra dijeli muškarce prema visini njihovog "lingama", a žene prema njihovoj dubini "yoni". Detaljno opisuje različite vrste orgazama, poljubaca i zvukova koji se emitiraju tokom spolnog odnosa. Njen autor je stavio naglasak na jednakost muškarca i žene u smislu erotike.

Burton je rođen u Torquayu, u južnoj Engleskoj, 1821. godine. Kroz život su ga zanimale seksualne prakse svih civilizacija. Bio je tajni urednik erotskih tekstova, u vrijeme kada se za to moglo skončati u zatvoru. Genije za špijuniranje i maskiranje. Diplomata koji je doveo Ministarstvo vanjskih poslova u probleme, prema biografiji koju je 1967. objavio američki historičar Fawn Brody.

Svaki put kad bi se vratio u Englesku, skandalizirao je londonsko društvo, koje je pričalo da je Burton kanibal, ubica ili o njegovoj homoseksualnosti. I premda nije gubio vrijeme negirajući optužbe, kritizirao je “engleske predrasude, njihovo neznanje”. Jedina zemlja u kojoj se nikada nije osjećao kao kod kuće. U Engleskoj okrunjenoj, po njegovim riječima, "nepristojnošću svoje pristojnosti".

Njegova sposobnost učenja jezika - govorio ih je više od trideset - dodana je njegovom talentu za prerušavanje, njegovoj lakoći stapanja s drugim osobnostima i kulturama. "Moja glavna opsesija je otkrivanje."

Niko nikada nije tako precizno opisao obrede kastracije, obrezivanja, cijepanja klitorisa i ljudskih žrtava u Africi. Smatrao je da je ključ razumijevanja afričkog kontinenta, ali i svakog čovjeka u seksualnosti. Otuda njegova odlučnost da ponovo objedini najveću biblioteku erotskih tekstova. Kao mladić bio je vojnik u Bombayu, tada pod britanskom vlašću. Burton se u to vrijeme zainteresirao za učenje indijskih jezika. Čak je kupovao i majmune kako bi dešifrirao njegov način komunikacije.

U toj je zemlji naučio domorodačke trupe kako rukovati mačem. U Indiji je Burton shvatio da “Evropljani ignoriraju erotiku, koja je za Hinduse bitan dio njihovog obrazovanja.” Kasnije se preselio u Karachi, svojim je nadređenima prenio da su mnoge žene ubili njihovi muževi, kao kaznu za navodnu nevjeru, te da je homoseksualnost uobičajena valuta. Objasnio je da afganistanski trgovci "imaju dječake u svojim karavanima, neke odjevene i našminkane kao djevojčice", koje su nazvali "putnice".

Godine 1845. u Karačiju ga je jedan od njegovih nadređenih zamolio da istraži postoji li u gradu odbor za homoseksualce kojem su prisustvovali britanski vojnici. Burton je prihvatio i pokazalo se da je to istina. Ta ga je istraga koštala vojne karijere. Osim toga, Burtona su sunarodnjaci optuživali za homoseksualnost. Treba se prisjetiti da je u viktorijanskoj Engleskoj homoseksualnost bila grijeh i da je sama ideja o opisivanju, kao što je Burton više puta činio, bila u dubokom sukobu s vjerovanjima Engleza. Ali čim je nešto formalno zabranjeno, osjećao se dužnim to ispričati.

Iako su ga njegovi viktorijanski sunarodnjaci opisali kao "bestijalnog" ili "sotonskog", Burton je više volio da ga se tretira kao "antropologa". “Volio je skandalizirati ljude kako bi im vidio lica bez brige o posljedicama”, napisala je njegova supruga, velika katolkinja, koja je jednom prilikom došla potajno kupiti nekoliko stotina primjeraka muževljevih pjesama, ateističkih stihova. Osim toga, Burton je bio jedan od prvih zapadnjaka koji je ušao u Meku, najvažniju od svih svetih gradova islama, prerušen u hodočasnika.

Otkrio je jezero Tanganjika u Africi, učinio je to u društvu još jednog engleskog istraživača, Johna Spekea. Tamo se uputio 1857. godine, gotovo dvije godine trajala je ekspedicija. Nakon putovanja iskoristio je priliku da napiše usporedbu o razlici u omjerima između afričkih i evropskih muških spolnih organa. Primijetio je da mnoge Afrikanke hodaju gole bez osjećaja da je to drsko.

Burton je također preveo druga drevna erotska djela na engleski, poput Nefzawijevog Parfimiranog vrta, odraza bogatog tuniškog društva 16. stoljeća i njegove žeđi za užitkom. Englez je pred kraj života počeo prevoditi dio te pripovijetke posvećene homoseksualnosti, no umro je nedugo nakon što je završio, a njegova je supruga, u strahu za reputaciju svog pokojnog supruga, sve to odlučila spaliti.

Prevodio je i prvi put na engleski Hiljadu i jednu noć. Nakon objave, Edinburgh Review ga je nazvao "jednim od najnepristojnijih djela napisanih na engleskom". U svojim komentarima na prvoj stranici na taj prijevod, Burton se pozabavio transseksualnošću, upotrebom kondoma, seksualnim obrazovanjem žena i homoseksualnošću. Bio je jedan od prvih engleskih autora koji se bavio ovom seksualnom orijentacijom koju je smatrao "žrtvom", ali ne i zločinom. Godine 1885. viktorijanska Engleska je kažnjavala homoseksualnost s do dvije godine zatvora.

Godine 1860. otputovao je u Sjedinjene Države kako bi upoznao Mormone, sve veći vjerski i društveni fenomen u to vrijeme, i Indijance. Burton je mormonsku poligamiju usporedio s haremima koje je vidio u Africi. Nakon te ekspedicije oženio se sa Isabel Arundell.

Unatoč Burtonovom zanimanju za erotiku, historičarka Fawn Brody u biografiji, pročitavši mnoštvo intimnih pisama s engleskog, bilježi da je njegov bračni život bio "aseksualan". Unatoč tome, autorica ističe da je Burton koristio hipnozu sa svojom ženom, kako bi saznao svoje seksualne misli. Kasnije je imenovan konzulom u Gvineji. Tamo se zainteresirao za potragu za gorilama u Gabonu, gdje su vjerovali da te životinje otimaju i siluju žene.

Godine 1862. kao konzula primio ga je kralj Glelé od Dahomeja, u današnjem Beninu. Krvavi monarh zaštićen vojskom amazonki koje su, prema Burtonu, uglavnom bile žene "zarobljene zbog preljuba, ponuđene kralju kao topovsko meso", naoružane puškama i sabljama. Ako se smatralo da su nevjerne kralju, bile su ili ubijene ili prodane kao robinje. Burton se sastao s Gleléom jer ga je želio spriječiti da pogubi stotine ljudi u njegovom kraljevstvu, ali bez uspjeha.

Godine 1864. Burton je imenovan konzulom brazilskog grada Santosa. Londonsko antropološko društvo organiziralo je za oproštaj večeru na koju su bili pozvani samo muškarci, iako su napravili iznimku i dopustili supruzi da prisustvuje, odnosno natjerali su je da se sakrije iza zastora. U Brazilu je Burton naučio Isabel kako rukovati mačem i kako jahati konja. Kad su se vratili u Englesku, 1868., objavio je novu knjigu koja se Isabel nimalo nije svidjela, jer je napisao da brazilska crkva dopušta incest u zamjenu za naknadu.

Ubrzo nakon toga, 1869., Burton je dobio novo mjesto konzula, kao trećeg. Odabrani grad bio je Damask, u Siriji, u to vrijeme pod turskom vlašću. Zajedno s Elizabetom organizirali su prijeme na kojima su po običaju odvojili muškarce od žena. Sorbeti za dame, cigarete za gospodu. Tamo je Burton postao strastven prema arheologiji, traženju natpisa i kostiju, ispravljanju pogrešaka na kartama drevnih ostataka. Njegovo posljednje diplomatsko mjesto bit će u Trstu, u to vrijeme jedinom morskom izlazu Austro-Ugarskog Carstva.

Objavio je prijevode šest erotskih djela, što mu je moglo donijeti i zatvorsku kaznu, zbog kršenja "dobrih običaja" Engleske. Do tada su Britanci tolerirali njihove knjige jer su se bavile seksualnim životom "divljaka". Bio je uvjeren da će prevođenje djela o seksualnosti unaprijediti njegovo društvo, da će žene bolje upoznati svoje tijelo. Još jedan indijski erotski priručnik koji je preveo bila je Ananga ranga iz 16. stoljeća o ženskim užicima. Kako bi to učinio, udružio se s još jednim engleskim lingvistom, također strastveno zainteresiranim za ove teme, Fosterom Fitzgeraldom.

Kako bi izbjegli probleme s cenzurom, odlučuju je objaviti sami i pod drugim imenima, ali ih tisak ipak odbija. Zatim su 1882. godine, kako bi mogli objaviti Kamasutru, obojica odlučili osnovati izmišljenu izdavačku kuću, "Kama Shastra Society of London and Varanasi". Uspjelo je i ubrzo postalo jedno od najčešće reproduciranih tajnih djela. Valja napomenuti da bi se ženski orgazam i svi ostali položaji Kamasutre mogli slobodno objaviti, kako u Velikoj Britaniji, tako i u SAD-u, trebalo pričekati stotinjak godina, točnije 1962. godine.

Burton je umro u Trstu 1890. dok je dovršavao prijevod drugog erotskog djela. Na kraju je želio objaviti sve svoje bilješke o homoseksualnim praksama, u posljednjem pokušaju skandalizirati englesko društvo. Nekoliko dana prije njegove smrti, kraljica Viktorija imenovala ga je vitezom za njegove brojne zasluge kruni. Mislio je da je šala.

​