Teravih-namaz, teravija (تراويح)
Pobosančene riječi rahatluk (imenica), razrahatiti (glagol) i rahat (pridjev ili prilog), iako arapskog porijekla, općepoznate su bosanske riječi i u narodu i u literaturi, bilo unutar ili izvan islamskog kulturnog kruga, a značenjem se odnose najprije na duhovno uživanje, kao što je kur’anski pojam ruh (رُوح) tj. duh (duša), od kojeg su nastale, odnosno kur’anskog korijena r-w-h (ر و ح) koji im je u izvoru, pa možemo utvrditi da se svi ovi izrazi direktno ili indirektno mogu dovesti u vezu i s Kur’anom.
Također je interesantno da je i kur’anski pojam “Rejhan” (رَيْحَان) tj. mirisna biljka, cvijeće (kod nas u širem kontekstu uglavnom shvaćeno kao bosiljak, iako označava bilo koju mirisnu biljku ili mirisno strujanje zraka) isto tako u direktnoj značenjskoj vezi s pojmom ruh (duh), preko korijena r-w-h (ر و ح), pa Kur’an 55: 11–12, u suri Milostivi kaže da na Zemlji ima miomirisna cvijeća (mirisnih biljki), što se nabraja kao jedna od mnogih blagodati našeg Gospodara. Zato nije neobično da vjerovatno najpoznatija savremena bosanska ilahija Kad procvatu behari kreće baš od mirisa (cvijeća), a kojom se upravo povezuje ovozemaljski (dunjalučki) i onostrani (ahiretski) miris.
Kur’anski pojam “Miris Jusufov” (رِيحَ يُوسُفَ) iskazan kao “rih” (vjetar, miris – Jusufov otac Jakub a. s. u iščekivanju Jusufa, a. s., kaže da osjeća miris Jusufov) također se povezuje s ruhom (duhom); pa se i tu vidi ona Poslanikova, a. s., “Ruhovi (duše) se prepoznaju po mirisu”, a što je i u vezi opet s kur’anskim: “Rewhun we rejhanun” (رَوْحٌ وَرَيْحَانٌ) – udobnost i miomiris kao dio Dženneta zadovoljstva (Kur'an, 56: 89), gdje se, slično kao što u paru za Ćabu dolazi nebeska Ćaba, tako i za miomiris na Zemlji kao pandan izdvaja i miomiris u džennetskom ambijentu.
Upravo zato nije nimalo nevažno da je Meša Selimović za naš narodni stih iz balade Smrt Omera i Merime: “Đul MIRIŠE mila moja majko, čini mi se Omerova DUŠA” rekao da je to: “Najsublimniji (najuzvišeniji) izraz cjelokupne naše narodne poezije a možda i našeg jezika uopće.”
Dakle, Kur'an 56: 88–89 spominje onoga koji “ako bude od onih koji su Allahu bliski” (približeni), da će mu pripasti “osvježenje, odmor, udobnost” (rewhun) i “miomiris” (rejhanun) i Džennet zadovoljstva (فَرَوْحٌ وَرَيْحَانٌ وَجَنَّتُ نَعِيمٍ), gdje vidimo da se uz Džennet zadovoljstva spominju dvije riječi korijenski povezane s riječi ruh (rejhan i rewh), pa nalazimo da su pojmom rewh (رَوْحٌ) označeni udobnost, osvježenje ili odmor, što se u ovosvjetskom kontekstu može dovesti i u vezu s poznatim hadisom Muhammeda, a. s.: “O Bilale, rastereti nas, odmori nas, razrahati nas namazom.”
Tako nije slučajno da se dodatni ramazanski dobrovoljni noćni namaz (molitva) naziva teravija ili izvorno terawih (تراويح), što je nastalo od spomenutog rewh (رَوْحٌ), koje, kako već rekosmo, označava opuštanje i odmor, što nas duhovno transponuje u Džennet zadovoljstva.
