Prošlo je 11 godina od ubistva Gaddafija, njegova preživjela djeca i dalje uglavnom žive u egzilu

Prošlo je 11 godina od svrgavanja i brutalnog ubistva libijskog lidera Muammara Gaddafija. Preživjeli članovi njegove porodice uglavnom žive u egzilu, izvan Libije u kojoj ni ove godine nije obilježena godišnjica njegove smrti.

Gaddafi je kao 27-godišnji poručnik preuzeo vlast u Libiji 1969. godine, vojnim udarom zbacivši s trona tadašnjeg kralja Idrisa. Vladao je Libijom gvozdenom šakom tokom 42 godine i plan mu je bio da vlast preda najstarijem sinu Saifu al-Islamu, ali s vlasti je svrgnut zbog revolucije Arapskog proljeća.

Ubijen je 20. oktobra 2011. godine u njegovom rodnom gradu Sirtu od strane lokalne pobunjeničke naoružane grupe.

Većina Gaddafijeve porodice napustila je Libiju i članovi njegove porodice danas žive u inozemstvu, uključujući Oman, Turkiye i Liban. Nekolicina Gaddafijevih ostali su živjeti u rodnoj Libiji.

Gaddafi, kao i neki drugi diktatori na Bliskom istoku, nije umro prije nego što je doživio bol gubitka djeteta. Izgubio je tri svoja sina u kratkom periodu od osam mjeseci.

Od ukupno osam Gaddafijevih sinova, petorica su i danas živa, a samo jedan živi u Libiji i to na jugu te zemlje.

S prvom suprugom nastavnicom Fatihom Halid al-Nuri, Gaddafi je živio svega nekoliko mjeseci i dobio je sina Muhammada, Razveli su se nedugo nakon što je došao na vlast jer je Gaddafi oženio Safiju Farkash, medicinsku sestru koju je upoznao dok se liječio u bolnici. Iz tog braka ima sedmero djece, odnosno šest sinova i kćerku, Saifa al-Islama, Al-Saadija, Mutassima, Hannibala, Saif al-Araba, Khamisa i Ayeshu.

U aprilu 2011. godine NATO je izveo zračni napad na Gaddafijevu palatu i u tom napadu život je izgubio njegov sin Said al-Arab i troje unuka. Poginuli Gaddafijev sin rođen je 1981. godine i ranjavan je i u američkim napadima na Tripoli 1986. godine.

Gaddafi je u istom periodu izgubio i sina Khamisa koji je bio 1983. godište i bio je komandant 32. bataljona libijske vojske. Specijalna vojna jedinica koju je vodio zvala se i “Khaamisova brigada“, a prošao je vojnu obuku u Rusiji. Bio je zadužen za odbranu od NATO napada na Tripoli i djelomično je bio uspješan zahvaljujući ruskim odbrambenim sistemima. Khamis je ubijen u NATO napadu u augustu 2011. godine, a kontrola nad Tripolijem je prešla ruke revolucionare.

Gaddafi je sa sobom iz Tripolija u rodni Sirt poveo sina Mutassima, gdje su ih pobunjenici uhvatili i ubili. Mutassim je rođen 1974. godine i bio je oficir i savjetnik za nacionalnu sigurnost u libijskoj vojsci.

Gadafijev najstariji sin Saif al-Islam i dalje živi u libijskom gradu Sabha. Rođen je 1972. godine i namjeravao je naslijediti oca na čelu Libije. Međunarodni krivični sud izdao je nalog za njegovo hapšenje u junu 2011. godine, a zarobljen je u gradu Ubari u novembru 2011. godine nakon što mu je otac ubijen. Suđeno mu je 2015. i osuđen na smrt, ali je pomilovan dvije godine kasnije. Živio je na osami sve dok nije najavio da će se kandidovati za predsjednika Libije 2021. godine. Tada se javnosti obratio iz grada Sebha.

Al-Sadi je godinu mlađi od brata Saif al-Islama i ljubitelj je sporta, a posebno fudbala koji je igrao kao mladić. Nastupao je za dva najveća tima u Libiji Ehli i Ittihad, ali nakon transfera u italijansku Perugiu nije uspio napraviti zapaženiju karijeru. Bio je na čelu vojne jedinice zvane “Sadi brigada“ za suzbijanje akcija tokom revolucionarnih događaja. Ova brigada je pod opsadom držala revolucionare u Bengaziju. Al-Sadi je pobjegao u Niger nakon što mu je otac ubijen. Libiji je isporučen iz Nigera 2014. godine. Iz zatvora je pušten 6. septembra 2021. godine, nakon što je odslužio sedmogodišnju zatvorsku kaznu. Nakon toga je otišao u Turkiye.

Gaddafijev sin Hannibal nalazi se u zatvoru u Libanu od 2015. godine. Rođen 1975. godine, a studirao je pomorstvo i logistiku. Zbog incidenta u hotelu u Švicarskoj je uhapšen 19. jula 2008. godine, zajedno s njegovom suprugom i libanskom manekenkom Alinom Skaf. Zbog toga je izbila kriza između Libije i Švicarske. Nakon ubistva Gaddafja, Hannibal se sklonio u Alžir, zatim je sa suprugom otišao u Bejrut, gdje je uhvaćen i zatvoren.

Uporedo s tim, Gaddafijev sin iz prvog braka Mohammed živi u Omanu. Rođen je 1969. godine, gdje kao poduzetnik posjeduje kompaniju koja se bavi komunikacijama i GSM uslugama. Bio je i predsjednik Upravnog odbora Coca Cole u Libiji. Mohammed je okrivljen za gašenje interneta 17. februara 2011. godine, kada su počeli događaji Arapskog proljeća. Sklonio se u Alžir. Kasnije je primljen kao izbjeglica u Oman. Nije se uvijek slagao s politikom svog oca i nije pokazao nikakav otpor Arapskom proljeću.

Gadafijeva jedina kćerka Ayesha rođena je 1976. godine i danas je majka četvero djece. Zbog humanitarnog rada su je nekada zvali “princezom mira“, a Ujedinjene nacije su je proglasile ambasadoricom dobre volje 2009. godine. Nakon što je studirala pravo, Ayesha je otišla u Francusku da bi doktorirala. Međutim, nakon američkog napada na Irak 2003. godine, vratila se u Libiju kao odgovor na tu američku invaziju. Udata je za Ahmeda Gaddafija, koji je iz istog plemena kao i njegov tašt, a ta porodica danas živi u Omanu..

Imao je Gaddafi i usvojenu kćerku Hanu o kojoj javnost jako malo zna. Prvobitno su mediji objavili da je poginula u američkim napadima na Tripoli 1986. godine, ali se 25 godina kasnije otkrilo da je ona živa i da ima brak i porodicu.