Svima je manje-više poznat vidski parnjak glagola izaći / izići, koji glasi izlaziti. Kada se uđe u porijeklo ovog oblika, lahko se da zaključiti da je on u semantičkoj korelaciji s imenicom izlaz, a izlaz, opet, ima veze s korijenom -laz-, što znači „stazica, put“, eventualno očišćen „prolaz“ od onoga što smeta pri šetnji, hodanju.
Ovaj oblik etimološki se dovodi u vezu i s imenicom log, mjestom gdje uglavnom leže životinje, odakle se izvodi i imenica leglo, što je u vezi sa životinjskim mladuncima, ali se dovodi u vezu i s imenicom loga, što u žargonskom jeziku može značiti mjesto gdje se okuplja neka društvena skupina, najčešće omladina, koju ona može nazvati i gajbom, ali nema potpunog sinonimnog značenja jer je gajba neka loga ali najčešće u nekom objektu za stanovanje, dok loga to ne mora nužno biti. Sve to upućuje na vezu s glagolom ležati, tj. korijenom leg-, što je sve inače izvedeno u tvorbi novih riječi putem prijevoja vokala i dodavanjem određenih afiksa.
Odnos oblika izići i izlaziti kao dvovidske glagolske lekseme upućuje na tzv. glagolski supletivizam, izraz u kojoj se značenje jedne lekseme izražava različitim osnovama. No, vratimo se izlazu odnosno izlaženju, odnosno glagolu izlaziti, koji je ovdje u fokusu.
S ovim oblikom, mogli bi se komotno kazati, nije ništa sporno, ali jeste s oblikom izilaziti, koji se, istina, može rijetko čuti, dok je u govornoj praksi znatno češći modificirani izraz s prefiksom pro-, koji nerijetko glasi proizilaziti. Norma svih četiriju srednjojužnoslavenskih standarda nalaže da je ovaj oblik nestandardan ili najblaže kazano nepoželjan. Ako je to tako, zašto je onda „iskovan“ oblik proizilaziti i kako je on nastao!?
Neki će možda prepoznati utjecaj usmene epske formule u dodavanju ili oduzimanju slogova u riječima i njezinim oblicima, pa se vrlo lahko može zaključiti da je ovaj oblik nastao posredno, djelovanjem navedenih imanentnih principa, i to preko oblika izilaziti, u formi nesvršenog vida, kojem kao semantički ekvivalent s ekspliciranim značenjem izlaženja iz nečega stoji oblik unilaziti sa značenjem ulaženja u nešto.
Dakle, u epskom i usmenom poetskom diskursu uopće pojavljuju se semantički parnjaci unilaziti i izilaziti, gdje je dodavanje elemenata -i- i -ni- utjecalo na broj slogova. Vjerujem da se mnogi sjećaju one čuvene rečenice u kojoj nemilosrdni otac u pripovijeci Majka Zije Dizdarevića govori svojoj hanumi: „Šta si izlazila brez vale? Unilazi.“ Eh, na kraju dođosmo do oblika proizilaziti, koji je, kombinirajući se s navedenim oblicima, dao moderniji oblik, svojstven modernom jeziku u kojem se i dalje osjeća neki blagi dašak neke starije jezičke tradicije oplemenjene u jednoj fazi razvoja bosanskog jezika.
Norma veli da to ne ide. A nativni govornik sam će se odrediti prema onome što čini proizilazeći ili proizlazeći. Njegova volja!
+++
Dr. sc. Alen Kalajdžija naučni je savjetnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu, u kojem je obavljao i funkciju direktora u dvama mandatima. Njegova područja zanimanja jesu lingvistika i historija jezika. Do sada je ukupno objavio 72 rada, uključujući izvorne naučne članke, stručne radove i prikaze, a istovremeno je učestvovao na 54 domaće i međunarodne naučne i stručne konferencije, simpozija i okrugla stola, od čega su 25 učestvovanja od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika. Učestvovao je na više od 60 stručnih tribina i promocija izdanja iz oblasti bosnistike. Urednik je više od 20 izdanja Instituta za jezik, od čega je u 14 izdanja bilo od izbora u zvanje višeg naučnog saradnika, te je bio recenzent niza različitih naučnih i stručnih djela iz oblasti bosnistike.