Nakon brojnih poziva da se odredi prema sukobu u Ukrajini, Kiril I., moskovski patrijarh i poglavar Ruske pravoslavne crkve, održao je propovijed u moskovskom hramu Hrista Spasitelja. Kiril ne samo da nije osudio ofanzivu Kremlja, nego ju je opravdao kao križarski rat protiv dekadentnog Zapada zbog nametanja modela života protiv kršćanske tradicije. Naveo je I primjer "gay parada".
Patrijarh Moskve i “cijele Rusije” temeljni je dio svjetonazora ruskog predsjednika Putina. Oni dijele ideju o "ruskom svijetu", projektu koji povezuje dijelove bivšeg Sovjetskog Saveza u jedinstvu vjere, zbog Kirilovih ideja, između ostalog, Putin ponovo sanja san o carskoj Rusiji.
Ovaj blagoslov Moskovske patrijaršije izazvao je pobunu u pravoslavnom svijetu, kako unutar Rusije tako i u drugim dijelovima svijeta. Gotovo 300 ruskih pravoslavnih klerika potpisalo je pismo protiv rata u susjednoj zemlji, dok je u Amsterdamu ruska pravoslavna crkva objavila da je raskinula s Moskovskom patrijaršijom.
Postoji zajednička izjava osude raznih pravoslavnih teologa iz institucija kao što su Univerzitet Fordham u New Yorku i Akademija Volos u Grčkoj. A u Ukrajini se mnoge eparhije Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije, pod Kirillovom orbitom, bune protiv njega. Dvadesetak ih je prestalo spominjati njegovo ime tokom svojih liturgija. Onufrij, pravoslavni patrijarh Kijeva, rekao je da "nema isprike za one koji započinju ratove."
Iz Lavova traže od njega da prekine vjerske veze s Moskvom i uspoređuju Putina s biblijskim Kainom, ubicom svoga brata. Mitropolit Evlogije iz biskupije Suni, objavio je da njegov vjernici "više ne žele čuti Kirilovo ime u njegovim hramovima".
Oko 100 od 260 miliona pravoslavnih kršćana u svijetu nalazi se u Rusiji. Pravoslavni vjernici u Ukrajini podijeljeni su između Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovske patrijaršije, autonomne, ali pod uticajem Kirila (oko 10 miliona), zatim tu je nezavisna Ukrajinska autokefalna pravoslavna crkva (između sedam i osam miliona) i druge pravoslavne crkve.
Velika podjela dogodila se 2018. godine, kada je Carigradska patrijaršija, koja ima manje vjernika, ali zadržava moralni autoritet, priznala Ukrajinsku crkvu kao autokefalnu, nezavisnu od moskovskog patrijarha, prekinuvši tako tri stoljeća njene podređenosti Rusiji.
Pravoslavna crkva povezana s Moskvom nalazi se uglavnom u istočnom dijelu zemlje, a autokefalna crkva u zapadnom dijelu, ali su podjele vrlo tanke i vrlo je uobičajeno da članovi iste porodice budu dio različitih grana. Drugi ni sami ne znaju kojoj pripadaju i odlaze k kleriku koji im se najviše sviđa.
Ukrajina je vrlo religiozna zemlja, u njoj više od 30% stanovništva ide u crkvu. Za Kirila je Ukrajina simbolički važna jer je to mjesto gdje je Vladimir I, veliki knez Kijeva, prešao na kršćanstvo 988. godine. Toliko važna da je uporedio ukrajinski glavni grad sa Jerusalemom kada je u pitanju pravoslavno kršćanstvo.
Kirilu sada i ostatak pravoslavnog svijeta okreće leđa. Već je definitivno raskinuo s carigradskim pravoslavnim patrijarhom Bartolomejem I., optužujući ga da mu prkosi i stvara "šizmu" u ukrajinskom pravoslavlju sponzorirajući Ukrajinsku autokefalnu crkvu. Patrijarh Rumunski Daniel i Teodor II, patrijarh Aleksandrije i cijele Afrike, također su negodovali i izrazili žal zbog rata.
