Društvo | 30.12.2020.

Neslaganja oko konačne brojke smrtno stradalih

POTRES U BANJOJ LUCI : Ljudi su umirali i od nastalog šoka, a onda su došli šverceri

U historijskim izvorima i literaturi postoje brojna neslaganja oko konačne brojke smrtno stradalih osoba u Banjoj Luci nakon zemljotresa. Razlog leži u činjenici što su uzimani različiti kriteriji za svrstavanje smrtno stradalih osoba u rubriku žrtava zemljotresa, jer su neki stanovnici poginuli direktno od posljedica zemljotresa, dok su ostali umrli uslijed nastalog šoka.

REDAKCIJA

Počelo je neobično jakim udarom u noći 26. oktobra, oko tri ujutro. A onda je 27. oktobra 1969. godine u pola devet ujutro vrijeme stalo. Banja Luku je te 1969 godine pogodio zemljotres jak šest stepeni po Rihteru, zemljotres koji je razorio taj bosanskohercegovački grad i odnio petnaest života. Povrijeđeno je oko 1200 ljudi.

Prve informacije iz grada objavljene su 28. oktobra 1969. godine u listu „Oslobođenje“, koje navodi da je u stihiji život izgubilo ukupno 20 ljudi, a da je broj povrijeđenih oko 600. Međutim, sutradan 29. oktobra 1969. godine objavljene su nove informacije prema kojima je stručna ekipa na Gradskom groblju u Banjoj Luci identifikovala ukupno 10 posmrtnih ostataka, od ukupno 16 koliko ih je pronađeno, dok se ukupan broj stradalih popeo na 1.200.

U historijskim izvorima i literaturi postoje brojna neslaganja oko konačne brojke smrtno stradalih osoba u Banjoj Luci nakon zemljotresa. Razlog leži u činjenici što su uzimani različiti kriteriji za svrstavanje smrtno stradalih osoba u rubriku žrtava zemljotresa, jer su neki stanovnici poginuli direktno od posljedica zemljotresa, dok su ostali umrli uslijed nastalog šoka. U zvaničnom izvještaju od 29. oktobra 1969. godine stoji da je broj ukupno stradalih 10 i to: Trivunić Snježana, Maunaga Sime, Batić Milka i Batić Dragica (majka i kćerka), Tomljenović Mihajlo, Šabanagić Šukrija, Dujilović Jeka, Bošnjak Mika. U istom omotu gdje se nalazi ovaj spis može se pronaći još jedan ručno napisan na kojem se još nalaze: Miodrag Jokanović, Emina - Mika (ne navodi se prezime, samo ime oca: Mustafa) i Đaković Mile. Naprijed navedeni su poginuli na dan 26. oktobra 1969. godine, dok je dan kasnije uslijed srčane kapi od novog zemljotresa umrla Jević Natalija, stoji u istraživanju Dine Dupanovića koji se bavio političkim posljedicama zemljotresa u Banja Luci.

Potpuno je uništeno 86.000 stanova, velika oštećenja nanesena su školskim (266), kulturnim (146), zdravstvenim (133), društvenim i objektima javne uprave. Privreda je pretrpila značajne gubitke, neka preduzeća su prestala sa proizvodnjom. Djeca su školsku godinu završila u raznim krajevima bivše Jugoslavije.

Tek što se stanovništvo naviklo na koliko-toliko normalne uvjete života, novonastala situacija u Krajini otvorila je neke nove probleme koji su se počeli javljati jedan za drugim, što je ionako dramatičnu situaciju učinilo dodatno kompliciranom.

Prvi problemi koji su se pojavili nakon zemljotresa od 4. decembra 1969. godine ukazivali su na pojavu velikog broja švercera koji su dolazili iz svih dijelova Jugoslavije radi ostvarivanja profita prodajom prehrambenih namirnica koje nisu ostvarivale ni minimalne higijenske kriterije. Slično je bilo i u restoranima društvene ishrane, na koje su posebno upozoravali republički tržišni inspektori koji su za kratak vremenski period napisali preko stotinu mandatnih kazni zbog prodaje namirnica koje ne odgovaraju osnovnim higijenskim standardima.

Banja Luka je obnovljena zahvaljujući velikoj solidarnosti građana bivše Jugoslavije. Procijenjena šteta iznosila je skoro osam milijardi tadašnjih dinara. Prvi izvještaji sa terena, koji se navode u listu „Oslobođenje“, pokazuju da su u tom trenutku gotovo sve republike bile složne u pružanju pomoći Bosanskoj krajini. Najveći broj novčanih i materijalnih donacija pristizao je iz Splita, Dubrovnika, Mostara, Konjica, Livna, Sarajeva, Beograda, Zagreba, ali i velikog broja gradova iz Makedonije i Slovenije. Veliki broj povrijeđenih ljudi zbrinut je u bolnicama u Beogradu i Zagrebu.

Prije zemljotresa Banja Luka nije imala glavni gradski trg. Na mjestu današnjeg Trga Krajine do 1969. je bila velika stambeno poslovna zgrada koju su Banjalučani prozvali Titanik. Nastao je na tom mjestu Trg i na njemu nešto kasnije robna kuća Boska (Bosanska Krajina). Prije zemljotresa u Boriku nije bilo naselja, a zgrade su u ovom dijelu grada sagrađene upravo zato da se smjeste Banjalučani, koji su u potresu ostali bez domova.

Zgradu nove gimnazije, u kojoj i danas stanuje ova škola, poklonili su nakon zemljotresa Banja Luci građani Sarajeva. Banja Luka je dobila na poklon i druge škole. Gradnju osnovne škole Georgi Stojkov Rakovski, koju Banjalučani zovu Bugarska škola, finansirala je Bugarska, dok je škola Holandija u Slatini kod Laktaša bila poklon Holanđana.

I gradnja nove bolnice na Paprikovcu, nekad Regionalnog medicinskog centra, a danas Univerzitetskog kliničkog centra RS, počela je nakon zemljotresa, 1970. godine.

 

Stavovi koje zastupaju autori nisu nužno i stavovi uredništva. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se umnožavati, kopirati ili na bilo koji način reproducirati i koristiti bez izdavačevog pismenog dopuštenja.

Povezani članci

Gradonačelnik Nikšića u skandaloznom govoru mržnje prijetio Crnogorcima: Ako nismo braća, završićete kao Turci

Narod koji izgubi smisao i osjećaj za zajednicu ne može živjeti

Knjiga o Bošnjacima i hadžu koja će postati klasik 

Kurban-Bajram – veliki treptaj duše, islamske