Od 2006. do 2008. godine, zapadni bankarski sistem bio je pogođen velikom krizom nazvanoj "derivati". Ovi financijski proizvodi bili su visokorizični i vezani za vrijednosti hipotekarnih kredita koje su američke banke davale porodicama za kupovinu stanova. Da bi podržale veliku graditeljsku ekspanziju, hipotekarni krediti su se odobravali bez posebnih provjera, uključujući i onima koji nisu mogli garantovati njihovu otplatu. Sa kasnijim povećanjem kamatnih stopa i slučajevima nesolventnosti, mnoge banke nisu mogle povratiti posuđeni kapital, dovodeći ih na ivicu propasti.

U krizi su se našle i one banke koje su u svojim portfeljima imale velike količine "derivata" koji su praktično izgubili svaku vrijednost. Nakon propasti američke banke Lehman Brothers, kako bi se zaustavila ogromna finansijska kriza čija je veličina bila nejasna, američke i evropske vlade uvele su izvanredne mjere likvidnosti, prenoseći dugove banaka na državne budžete.

Povećanje javnog duga oduzelo je resurse za investicije i politike razvoja, pretvarajući finansijsku krizu u ekonomsku i socijalnu. U nekim evropskim zemljama, počevši od Grčke, nivo javnog duga postao je neodrživ, što je dovelo do uvođenja teških restriktivnih mjera koje su pogoršale učinke globalne recesije.

Promjena u političkom ponašanju

U ovom kontekstu, došlo je do značajnih promjena u izbornoj dinamici u Evropi. Odluka da se spasi bankarski sistem viđena je kao "izdaja" funkcije institucija i stranaka koje štite slabije slojeve društva, dok su troškovi krize prebačeni na njih. Tako se širi osjećaj "antisistema" i nepovjerenja prema samoj demokratiji.

Analiza novih trendova radi se u Evropi uspoređivanjem rezultata legislativnih izbora u 28 evropskih zemalja, uključujući Englesku. Konkretno, upoređeni su rezultati izbora iz perioda blizu 2006. godine sa najnovijim izbornim konsultacijama. Stranke su grupisane u tri oblasti (centar, desnica, ljevica) na osnovu njihovog eventualnog pripadanja grupama u Evropskom parlamentu ili političkim prijedlozima predstavljenim u nacionalnim izborima.

Četvrta oblast (nepripadna) uključuje stranke i pokrete koji su pretežno povezani s brojnim jezičnim manjinama ili specifičnim lokalnim situacijama od malog političkog značaja.

Izborni rezultati i trendovi

U vremenskoj fazi A, obuhvaćeni su sljedeći izbori: Bugarska, Njemačka, Engleska, Portugal (2005); Austrija, Češka, Kipar, Italija, Latvija, Nizozemska, Slovačka, Švedska, Mađarska (2006); Belgija, Hrvatska, Danska, Estonija, Finska, Francuska, Grčka, Irska, Poljska (2007); Litvanija, Malta, Rumunija, Slovenija, Španija (2008); Luksemburg (2009).

U fazi B, izbori su obuhvatili: Austrija (2019); Litvanija, Rumunija (2020), Češka, Kipar, Njemačka (2021); Danska, Irska, Italija, Latvija, Malta, Slovenija, Švedska, Mađarska (2022), Estonija, Finska, Grčka, Luksemburg, Nizozemska, Poljska, Slovačka, Španija (2023); Belgija, Bugarska, Hrvatska, Francuska, Engleska, Portugal (2024).

Iz analiza se može primijetiti da je ukupan broj glasova ostao relativno stabilan: suprotno uvjerenju, nije bilo povećanja apstinencije na globalnom nivou. Stoga, ovi značajni politički preokreti imaju veće značenje. Također, povećan je broj glasova za stranke koje se ne mogu svrstati u posebnu političku oblast; evidentan je značajan porast novih političkih oznaka, što pokazuje određenu teškoću u prepoznavanju u tradicionalnoj političkoj ponudi.

Rast desnice i pad centrističkih i lijevih stranaka

Može se reći da je "politički sistem" izdržao teške posljedice ne samo krize 2006-2008, već i kasnije poteškoće, uključujući pandemiju COVID-a, gdje je ekonomski oporavak bio slab i neujednačen.

Međutim, potrebno je razmotriti da li je rast evropske desnice u opadanju. Na mogući odgovor utječe, nesumnjivo, evolucija nekoliko vanjskih faktora koji utječu na budućnost Evrope, uključujući ishod predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, moguće završavanje sukoba u Ukrajini i Palestini, stanje globalne trgovine i ekonomske politike Kine te reorganizaciju izvora energije.

Stoga, Evropa i njene pojedine nacionalne države morat će donijeti važne odluke o strateškim pitanjima, koje mogu konsolidirati ili zaustaviti rast desnice. Bilo bi opasno pogrešno interpretirati rezultate legislativnih izbora u Engleskoj i Francuskoj kao početak smanjenja uticaja desnice: laburisti su pobijedili zahvaljujući specifičnom izbornom sistemu, iako su dobili 800.000 glasova manje nego prethodno; u Francuskoj je desnica poražena samo zbog izbornih dogovora između različitih anti-Le Pen stranaka u drugom krugu.

Stranke centra i ljevice nastoje zadržati svoj pad prijetnjom od desnice ili nudeći strukturalne odgovore na potrebe za ekonomskim rastom i socijalnom pravednošću. Dodatne analize izbornih ponašanja po geografskim područjima mogla bi pružiti odgovor: centar (Austrija, Belgija, Češka, Hrvatska, Francuska, Njemačka, Luksemburg, Nizozemska, Slovenija); istok (Bugarska, Estonija, Latvija, Litvanija, Poljska, Rumunija, Slovačka, Mađarska); sjever (Danska, Finska, Engleska, Irska, Švedska); jug (Kipar, Grčka, Italija, Malta, Portugal, Španija).

Samo u oblasti "jug" se bilježi značajan pad broja glasova, u kontrastu sa svim drugim oblastima (sa 77.341.045 na 64.849.15). Među zemljama juga, pad je posebno pogođen u Italiji, dok je u Grčkoj i Španiji manji, a u Portugalu je zabilježen rast.

Među četiri geografske oblasti uočene su zanimljive razlike u izbornim trendovima. Uloga političke oblasti "centar" opada svuda, zadržavajući prvo mjesto samo u zemljama istoka sa 41,72% glasova. Gubitak podrške je izražen u jugoistočnoj i sjevernoj Evropi, s procentualnim padom od 38% i 24% respektivno.

Ljevica raste u broju glasova i procentima samo u zemljama sjevera, dok je gubitak podrške posebno veliki u zemljama istoka, s procentualnim smanjenjem od 56%. U zemljama juga pad je 25%, dok u centrima iznosi 13%. Ova politička oblast postaje, međutim, prvo izlaganje u tri geografske zone, osim u istoku, zbog najnepovoljnijih rezultata oblasti centra.

Desnica se značajno približila svim ostalim političkim oblastima, izlazeći iz "niše" u kojoj je bila decenijama, postajući prisutnija u teritorijalnim područjima. Najveći rast podrške je u sjevernoj Evropi (+406%); u ostalim oblastima raste 315%, 208% i 185% u centru, jugu i istoku, respektivno.