Umihana-hanuma je bila pametna žena, bistra, razgovorna, caru je mogla dževab dati – prâvā Hercegovka, Mostarka. – kaže književnik Alija Nametak u svojim Ramazanskim pričama, iskoristivši jednu poznatu izreku, npr. I caru bi dževab dao – gdje riječ dževab izvorno znači odgovor, a izreka se pojavljuje s opisom nekoga ko je veoma mudar i bistar, pa bi mogao parirati i caru (kao što Nametak kaza za Umihanu). Inače, dževab se najprirodnije pojavljuje kod nas u izrazu Kako Bogu dževab dati, i njima sličnim, jer valja pred Bogom odgovarati (postoji kletva: Ne mog’o Bogu dževap dati...), mada dževab (dževap) može dobiti i sasvim širu upotrebu, i po formalnom i po značenjskom okruženju.
Kako mrtva glava jezik progovara, tako i bošnjački epski junak Alija Bojčić mrtav progovara iz mezara (kabura): Ne dolaze surudžije često, surudžije pa ni suvaldžije, svijem sam im dževap učinio – gdje se izraz sa dževabom (dževapom) odnosi na meleke Munkira i Nekira i ispitivanje čovjeka u kaburu (mezaru), odnosno, na odgovor melecima kao ispitivačima (suvaldžijama), što je početna faza davanja dževaba pred Bogom.
No, krajnja faza ovdje se može naći i u traženju zadovoljavajućih odgovora, odnosno, može se uvidjeti u ajetima s kraja kur’anske sure Fedžr (Zora): A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna, a i On tobom zadovoljan (Kur’an, 89: 27-28) – iz čega se može konceptualizirati i ovaj segment po kojem propitujemo sebe koliko smo nekoga uspjeli učiniti zadovoljnim, tražeći odgovor upravo na to kako dati odgovarajući ili pravi odgovor, odnosno kako na odgovarajući način odgovoriti svim postavljenim zahtjevima, ne samo u konkretnom odgovoru na pitanje već u odgovoru na sve životne izazove, čime dževab (dževap) dati dobija i šire značenje udovoljenja, ispunjenja zahtjeva, pa i značenje smirenja. U svakom slučaju, u smislu reakcije na upit ili zahtjev može biti (značiti) i odgovor na bilo šta (odgovoriti na neki zahtjev ili izazov). Tako se naprimjer Isakovićev Hasan-aga pita Zar mi nismo kadri svakome dževap dati...
Osim imenice dževab (dževap) kod nas se koristi i glagol dževabiti (dževapiti), naprimjer kao u epskoj pjesmi: A dževabi kladuški Hrnjica...
Kur'anski korijen dž-v-b (ج و ب) znači odgovor, reakciju ili posljedicu, a osim četiri primjera u direktnom obliku dževab (جَوَاب), daje se još trideset i devet puta u nekoj od glagolskih formi u Kur’anu, uvijek sa značenjem u vidu nekog odgovora ili reakcije, osim u jednom slučaju kada znači isklesati, u primjeru spominjanja naroda Semud, koji je stijene u dolini klesao (v. Kur’an, 89: 9). To je zato što prvobitno značenje korijena dž-v-b (ج و ب) upućuje upravo na izraze izbušiti, napraviti rupu, zarezati, odrezati u kružnom obliku, napraviti otvor, izdubiti rupu, iskopati, izrezati; ili da je neko prošao ili prešao, presjekao zemlju hodom, a označava i otvor na košulji (na vratu) ili padanje ptice u letu te putovanje vijesti. Također, znači i mjesečinu koja obasjava noć (siječe tamu), ali znači i zaštitu. Označava i raščišćene oblake (pojavljivanje otvora na nebu), nešto što je čisto ili bez zapreka, i mnoge druge nijanse u značenju. U konačnici, znači vraćanje odgovora (u dijalogu), odazivanje, odgovor, prihvatanje.
Na kraju, valja izdvojiti i jedan posebno ritmičan ili akustički skladan kur’anski ajet koji ima dva puta riječ dževab u nekoj od glagolskih formi, upravo sa značenjem odazivanja i udovoljavanja:
وَإِذَا سَأَلَكَ عِبَادِي عَنِّي فَإِنِّي قَرِيبٌ ۖ أُجِيبُ دَعْوَةَ الدَّاعِ إِذَا دَعَانِ ۖ فَلْيَسْتَجِيبُوا لِي وَلْيُؤْمِنُوا بِي لَعَلَّهُمْ يَرْشُدُونَ
A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu – odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli. Zato neka oni pozivu Mome udovolje i neka vjeruju u Mene, da bi bili na pravom putu. (Kur’an, 2: 186)
