“Upravo radimo tu papirologiju i mislim da ne bi trebalo biti problema oko prostora, vjerujem da će glas razuma u ovom gradu prevladati i da ćemo napraviti to što smo zamislili, da to bude nešto jedinstveno na Balkanu. To bi bio jedan mali grad na 600 kvadrata. Dio bi izgledao kao grad iz šezdesetih godina prošlog stoljeća, tu bi bila radionica, muzejska postavka, antikvarnica i kancelarije Saveza i Oldtimer cluba 'Mostar'. Tu bi se održavali skupovi i prezentacije, te edukacije djece iz škola, da djeca vide kakvi su bili bicikli poni koje su njihovi roditelji vozili, kakav je bio motocikl tomos, kakvi su bili fićo, stojadin, mercedes, renault. Cilj nam je da postoji spektar vozila koja nekako oslikavaju dio života koji smo živjeli prije ovog modernog. Bitno je samo da prostor riješimo, a za ostalo ćemo se sami snaći i sami ćemo izgraditi. Koliko smo mi u klubu uporni, sigurno ćemo to napraviti. Toliko smo uporni da smo čak bolesni u toj upornosti”, pričao nam je tada Vidović.

SVE JE KRENULO OD TOČKA

Vidović objašnjava da je Oldtimer club “Mostar” promijenio statut zbog muzeja. Ako se pitanje prostora u kojem bi muzej bio smješten riješi u narednom mjesecu, u maju bi već trebala biti završena prva faza njegovog formiranja. “Poskočit ćemo mi, ima nas jedna ekipa koja je na to spremna. Sad nam se priključila i ekipa momaka koji nisu oldtajmeraši, ali vole automobile, oni voze one brze golfove na trkama. Golemo je to da dođe dijete iz škole i vidi poni bicikl koji je njegov otac vozio. Mislimo mi u taj muzej staviti i neke mašine karakteristične za taj period života, recimo, stari tokarski stroj. Bio sam u raznim muzejima u svijetu i vidio dosta toga što mi ovdje možemo primijeniti. Nabavili smo nedavno bicikl bugati 94 godine star; prije nego što je počeo praviti auta 'Bugatti' je pravio bicikle. I to će biti u muzeju. Ljudi se javljaju da nam nešto poklone. Mi ćemo, naravno, sve eksponate prihvatiti i izložiti, ispod svakog eksponata pisat će ko je donator i to se više ne može prodati. Dobili smo i jedan motor za muzej – tomos”, pričo je tada Vidović.

Danas, više od godinu nakon posjete “Stava” Oldtimer clubu “Mostar” otovoren je muzej oldtimera, prvi takve vrste u BiH, o kojem smo tada razgovarali sa Zdravkom Vidovićem.

“Ovdje možete vidjeti jako puno vrijednih eksponata, kao što je Ford T iz 1927. godine ili Jaguar MK10 iz 1962. godine koji je jedan od rijetkih eksponata u Europi", naglasio je Vidović.

Zdravko Vidović zaljubio se u oldtajmere putujući svijetom, a proputovao je mnogo, živio u raznim dijelovima svijeta, jedno vrijeme i u Engleskoj, kasnije ga put odveo u Afriku, u države Sierra Leone i Gambija, da bi se na kraju skrasio u svom rodnom Mostaru.

“Putujući po svijetu, vidio sam tu kulturu, zapravo, povijest vezanu za auta, bicikle, motore, sve je povezano s tom tradicijom i kulturom. Čitava civilizacija i kultura krenula je od točka, sve je to jedna vrsta pogona. I ti su oldtajmeri pokretač pozitivnog: povezuju ljude, ruše barijere, mržnju, stvaraju jednu vrstu ljubavi koja se širi s tim sportom i s tom kulturom. Uz to neminovno ide zbližavanje naroda, povezivanje ljudi i država, mi idemo u neku zemlju, nama dolaze stranci. Kroz to smo svi povezani, niko te tu ne pita jesi li ti Kinez, Albanac, Hrvat, Bošnjak, Srbin... Uvijek je priča o pozitivnim stvarima”, tvrdi Vidović.

Muškarci u najvećem broju, još od ranog djetinjstva, vole automobile i motore. Svugdje u svijetu je tako. Vidjevši tu kulturu oldtajmera, organizaciju klubova, Vidović je, vrativši se u Mostar, poželio da nešto tako postoji i u njegovom gradu.

Prvi svoj oldtajmer Vidović je nabavio zahvaljujući spletu životnih okolnosti, slabosti i nedaća. Nije imao auto, kaže, pa je nabavio renault, bio je dobro truhao.

“Dvije godine sam ga radio, svi su mi govorili da sam lud i da taj auto nikad neću provozati. Govorili su mi da će ga jesti ako ikad taj auto provoza. Kada sam završio, sve sam ih zovnuo: 'Hajte da ga jedemo.' Sve je to ljubav. Ako nema ljubavi, ništa ne možete napraviti. Imam neku stolicu u garaži, znao sam na njoj sjediti i po pola sata gledati u njega u vrijeme dok sam ga sređivao. Evo, ove felge na njemu su jedinstvene, prijatelji su mi ovakve tražili u Francuskoj i nisu ih mogli pronaći, a ja sam ih pronašao u Mostaru. Imamo mi dosta dobra u ovoj našoj zemlji Bosni, dosta toga za pokazati svijetu, a mi smo međedi, ništa dobro ne pokazujemo”, kaže Zdravko, bivši rukometaš “Veleža”.

Iako nije automehaničar, mnogo je toga sam naučio. Sada ima internet pa se dosta toga može poučiti, tako da čovjek sam može sastaviti auto. Međutim, za tim nema velike potrebe jer su svi u Oldtimer clubu “Mostar” povezani i svako svakome pomaže.

“Moj prijatelj je lakirer, drugi je mehaničar, ja njima nešto uradim, oni meni i tako to funkcionira da nemamo prevelikih troškova kao što bi ih imao neko ko sam to radi. Jako je skupo uraditi auto. Oldtajmeri su često skuplji nego novi auti. Sada je trend u Njemačkoj, to sam čuo, da ljudi dižu pare iz banke i kupuju oldtajmere jer su sigurnije pare u oldtajmerima”, priča Vidović.

Klub je, kako kaže, osnovan 2010. godine. Pojedini zaljubljenici u stare automobile, članovi ovoga kluba imaju i po 20 oldtajmera. Sam Vidović ponosni je vlasnik dva mercedesa i renaulta 4. Ipak, objašnjava da posjedovanje starog automobila nije uvjet da neko bude član kluba, presudni su ljubav i želja za druženjem. Ako neko nema auto, kada se ide na izložbe, onaj ko ih ima tri ili pet posudi mu jedan, važno je da što više auta bude viđeno, a ne ko će ih voziti. Do sada čak ni članarinu nisu naplaćivali. Nije bilo potrebe. Ali planiraju uvesti simboličnu godišnju članarinu od 50 maraka, što bi pomoglo da se uredi muzej.

U SVJETSKU ORGANIZACIJU SA SLIKOM STAROG MOSTA

“Nažalost, u posljednje vrijeme mnogi ljudi koji imaju pare misle da sve mogu kupiti parama, ali džaba, ovi mali ljudi i ova dobra energija druženja pobjeđuje i tajkune. Lako je kupiti pet auta kad imaš pare, ali kad ti praviš auto sam, kad tražiš dio koji ti nedostaje, sam ga ugrađuješ, pa to ide polako dan, mjesec, godinu, kad si nešto napravio i vidiš da si ti nešto oživio što je bilo mrtvo, to je osjećaj koji se ne može kupiti. Ljudi mnogo miješaju šta su oldtajmeraši, a šta kolekcionari. To je velika razlika. Oldtajmeraši vole sport, druženje, kulturu, a kolekcionari imaju novac, kupe deset auta, slože ih u garažu i tako tu stoje. Oni ne idu po skupovima, nigdje ne idu iz garaža. Nije bit imati renaulta, fiću ili najnovijeg mercedesa, bit je da vi to koristite i svrha je povezivanje. Ta auta su energija koja povezuje ljude. Mi smo povezali cijeli Balkan, sa svim smo savezima u prelijepim odnosima, družimo se, dolaze oni kod nas, idemo mi kod njih. Oldtimer club 'Mostar' sigurno je najveći promotor kulture Bosne i Hercegovine i grada Mostara među svim klubovima u Bosni i Hercegovini. Mi smo trenutno povezani sa 150 klubova u pedeset-šezdeset zemalja. Evo, neki smo dan dobili aplikaciju od kluba iz Meksika, povezani smo s klubovima iz Bolivije, za grad Mostar nije se znalo u tim državama da postoji, preko nas sad ljudi znaju gdje je Mostar, gdje je Bosna i Hercegovina”, kaže Vidović.

Ispričao nam je anegdotu kako je preko kluba iz Bolivije pronašao svoje rođake u ovoj dalekoj zemlji. Naime, jedan od njegovih predaka prije 100 godina odselio je iz Mostara i niko živ nije znao gdje se skrasio. Prije nekoliko godina posredstvom oldtajmer kluba iz Bolivije saznao je da u Boliviji danas žive stotine Vidovića, potomaka njegovog pretka koji se nekim slučajem obreo u Boliviji i tu nastanio.

Prošle godine Zdravko je svojim renaultom 4 obišao cijeli Balkan – Makedoniju, Albaniju, Crnu Goru, Srbiju, Hrvatsku i, naravno, Bosnu i Hercegovinu. Prešao je 6.000 kilometara bez ijednog kvara, i to po ekstremnim putevima.

Oldtimer club “Mostar” član je Svjetske organizacije za zaštitu i očuvanje starih automobila FIVA, koja je partner UNESCO u očuvanju kulturne baštine.

“Mi smo kao klub jedinstveni u svijetu, prvi smo klub koji je ušao u Svjetsku organizaciju da predstavlja jednu državu sam, bez pomoći države i grada. Znate kako, s jednom slikom Starog mosta. Konferencija Svjetske organizacije bila je u Bukureštu. Kćerka i ja napravili smo desetominutni film o Bosni i Hercegovini i Mostaru. Ljudi su se oduševili kad smo ga prikazali na konferenciji. Nisu ni znali da postoje takve lijepe stvari kod nas. I kada je završila konferencija, kažu, imate iznenađenje. Dolaze tjelohranitelji, kažu, gosti ste predsjednika Rumunije i ministara u Vladi ove zemlje. Šta ću, ja ponesem sliku Starog mosta. Kad sam prozvan, uručim je predsjedniku Rumunije na poklon. Kako mu uručujem sliku, dolazi čovjek i kaže da je on direktor UNESCO-a, da je to njihov projekt. Upoznali smo se i dugo pričali. Ujutro potpišem aplikaciju za članstvo bez ijedne banke, samo sa slikom Starog mosta. Tu upoznam dosta ljudi iz svijeta, važnih ljudi. Dolazi mi tu čovjek i zove me da sutra budem njegov gost. Nemam ja pojma ko je, al’ vidim, svi se oko njega vrte, vidim da je neka faca, samo ja ne znam ko je. Kad ono Ion Tiriac, čovjek-institucija u svijetu tenisa. Odvede nas u muzej oldtajmera koji vrijedi 200 miliona eura. Kaže: 'Vi ste iz Mostara.' Rekoh: 'Jesam.' 'Ja sam', kaže on, '1970. i neke godine bio na turniru u Dubrovniku i, kad smo išli u Sarajevo na aerodrom, pokvario nam se auto u Mostaru.’ Pita me može li biti naš gost u Mostaru. ‘Naravno, vrata su vam uvijek otvorena.’ Pričam ja to mom drugu teniseru odavde Nedimu Oručeviću, a kaže on meni: 'Jeste, mi smo čekali ujutro u 3 sata kad će naići Tiriac iz Dubrovnika, samo da ga vidimo u autu'”, priča Vidović.

FIVA je u svijetu oldtajmera ono što je FIFA u nogometu, ko nije u FIVA-i, kao da ne postoji. Osam mjeseci je Oldtimer club “Mostar” radio na aplikaciji i nakon osam mjeseci primljeni su u ovu organizaciju. Ilustracije radi, Hrvatska je čekala više od dvije godine da uđe u FIVA-u, a Srbija 18 mjeseci.

“Imamo jednu karizmatiku, mali smo, nismo bahati, prihvatamo prijateljstva i zovemo ljude da dođu kod nas. Vide oni da mi sve sami plaćamo, i kotizacije i hotele, vide da se mi trudimo. Nemamo pomoć ni od grada ni od države, apolitični smo, nismo obojeni, volimo svoj grad i državu, ali opstajemo i napravili smo što nije niko u nas. Članovi našeg kluba su i Bošnjaci, i Hrvati, i Srbi. Recimo, mi dođemo u Hrvatsku na skup, organizator nas obavezno pita koliko ima članova Bošnjaka da za njih pripremimo posebnu hranu. Znate, to je za mene veliko poštivanje kada nas tako pitaju”, kaže Vidović.

Oldtimer club “Mostar” nedavno je postao član asocijacije oldtajmera Njemačke, jedini klub s Balkana koji su primili u svoje članstvo. Sve više ljudi interesira se za članstvo u ovom klubu. Prema Vidovićevim riječima, jedna žena iz Tuzle i njen muž Austrijanac poslali su nedavno petnaest aplikacija za članstvo u klubu, a nedavno je i osam ljudi iz Sarajeva postalo članovima ovog kluba.

Osim starih automobila, Zdravko Vidović voli sakupljati antikvitete, voli restaurirati stare stvari. “Kupujem svašta, a volim i pokloniti. Imam dosta starih satova, slika instrumenata... Volim raditi restauracije. Sve je to stil života”, zaključuje Vidović naš razgovor.

(Tekst je na web-stranici Stava objavljen prvi put 7. marta 2021)