Azer Penava iz Jedinstvene organizacije boraca Mostara, “Forsiranje Neretve“ označio je kao jednu od najvažnijih vojnih operacija za opstanak i slobodu Bošnjaka i ostalih bh. patriota u Mostaru, prenosi Anadolija.
“Bili smo do današnjeg dana 1992. godine skučeni na desnoj obali grada, protjerani, znajući da to ne može trajati dugo. Našim prelaskom na lijevu obalu grada započeli smo raditi dalje značajne planove za Mostar. Dotadašnje stalno posmatranje navodilo je na zaključak da je do sredine juna 1992. lijeva obala grada bila puna pljačkaša iz tadašnje JNA, odnosno Vojske Republike Srpske“, naveo je Penava.
Kada su stečeni uslovi za prelazak na lijevu obalu, vojnici Armije RBiH su to u koordinaciji sa HVO-om i učinili.
“Zadatak Armije RBiH bio je da pređe u urbani dio grada, i to smo uradili na potezu od Carinskog do Mosta “Hasana Brkića“. Prelasci su uglavnom bili kod Titove vile. Dan prije konačnog oslobađanja suborci su iz Donje Mahale prelazili na Luku i Tekiju. Tada smo ostali bez komandanta Enke Salčina, koji je izgubio život u blizini ambulante na Tekiji. Ne smijemo zaboraviti suborce koji su nas zadužili da dok smo živi obilazimo spomen ploče i mezarja, što činimo i što ćemo zauvijek činiti“, dodaje Penava.
Na mjestima stradanja prisustvovali su i članovi porodica šehida. Osjećaj bola i 31 godinu poslije, pomiješan je s ponosom.
“Svaka borba koja nosi žrtve najteže je padala nama koji smo gubili najmilije. Rijetke su porodice koje nisu ostale bez nekog svog tokom agresije na naš grad i državu. U koordinaciji sa Jedinstvenom organizacijom boraca i Udruženjem ratnih vojnih invalida, sve značajne datume obilježavamo, posjećujući sve spomenike zaslužnima za naš opstanak i slobodu. Svima nam je teško, ali ponosno i dostojanstveno nastavljamo baštiniti ono za što su poginuli naši najmiliji. Oni su svoje živote utkali u temelje naše jedine Bosne i Hercegovine“, izjavila je predsjednica Udruženja porodica šehida Mostara Azra Mahinić.
Članovi porodica šehida ponovo su izrazili nezadovoljstvo zbog lošeg odnosa gradskih struktura, odnosno čelnih ljudi i zaposlenih u komunalnim preduzećima, koji ni ove godine nisu adekvatno očistili mezarje u Liska parku. Pored šehidskih mezara bačene su stare saksije i velika količina pokošene trave, bez da su odvezene s mezarja, a i sa samim košenjem se značajno zakasnilo.
