Peticija koja je pokrenuta zbog "neprimjerenosti dizajna" spomenika kao i navodne traume koji isti izaziva kod jednog dijela građana samo je jedan u nizu pokušaja minimiziranja onog što se dešavalo u Sarajevu u periodu od 1992 do 1995. godine uključujući i žrtve koje je prije svega sarajevska mladost podnijela u vrijeme agresije na naš glavni grad i državu Bosnu i Hercegovinu.
Vrlo perfidna objašnjenja kako se u tom parku igraju djeca kod kojih bi spomenik mogao izazvati neke traume blijed je i neuvjerljiv pokušaj da se pronađe kakav takav razlog kako bi se pokrenula masa koja treba da osudi ovakav način sjećanja na one koji su podnijeli najveću žrtvu u odbrani Sarajeva. Osim djece kod koje bi ovaj spomenik mogao pobuditi neke traume, navodno su obavljeni i razgovori sa ljudima koji žive u neposrednoj blizini lokacije na kojoj je postavljen spomenik i koji su, zamislite, uznemireni! Pa gospodo, vi koji ste obavili navodne razgovore, da li ste možda razmišljali da obavite razgovore i sa roditeljima(ako već nisu umrli od tuge) čiji sinovi su položili živote pokušavajući da sa brda oko Sarajeva skinu tenkove koji su pucali između ostalog i na tu zgradu Druge gimnazije!?
Jeste li možda razmišljali da razgovarate sa nekim od roditelja, braće ili sestara 1.601 ubijenog djeteta Sarajeva, jesu li možda oni uznemireni!? Možda bi Vašu uznemirenost trebali tražiti u činjenici da Vam djeca djeca igraju "Call of Duty", "God of War", "Sniper Elite", "Men of war", "Counter Strike" i mnoge druge igrice koje su mnogo, mnogo traumatičnije od spomenika koji Vam je sporan. Ja sam dio jedne generacije koja je u traumi koja je trajala 1.425 dana zajedno sa hiljadama sarajevskih dječaka i mladića branio Sarajevo i u toj traumi tri puta ranjen i na kraju tu traumu platio jednim ekstremitetom. Amputiranom nogom sa nepunih 19 godina.
Zbog te generacije ali i one koja nije dočekala kraj rata , ovim putem Vas molim da potpišete peticiju da spomenik onima koji su položili živote da trauma svih nas traje što kraće, ostane na mjestu na kojem jeste. I da, da tih spomenika bude dovoljno, da Vas na svakom koraku podsjećaju da postoje neki ljudi čija su djeca, sinovi i kćeri ubijeni i da ih danas vrlo rijetko ili gotovo nikad i niko ne pita, koliko im je teško i traumatično bilo tada, jesu li možda bili uznemireni kada su ih ukopavali po parkovima u kojima danas cvjeta najljepši behar.
Peticiju možete potpisati ovdje https://www.onlinepeticija.com/peticija_za_ostanak_tenka-spomenika_sarajevskim_specijalcima
