Sufijska tradicija neizostavni je dio islamske duhovnosti na Balkanu. Tarikati ili derviška bratstva koji djeluju kroz tekije imali su u Osmanskom Carstvu izuzetno važnu ulogu, a rasprostranjeni su i aktivni do današnjeg dana. No, nisu svi tarikati na Balkanu legitimno integrirani poput onog bosanskohercegovačkog, koji pri Islamskoj zajednici BiH djeluje kao Tarikatski centar. Kosovski se, naime, kao paralelni sistem udaljio od vjerskih institucija, vjerskih postulata i na koncu realnosti. Pritom se ustalilo reći da je bektašijski red, iako mu to ni izbliza nije dio izvorne prakse, sinonim u zastranjivanjima i kontradiktornim praksama na Balkanu, što na Kosovu dodatno usložnjava ionako složen odnos Islamske zajednice i tamošnjih tarikata.

Tarikatska praksa na Kosovu često je u direktnoj i neprihvatljivoj suprotnosti s osnovama šerijata, a komunistički period i rat na Kosovu dodatno su pogoršali stanje i odnose među muslimanima. Dugo sanjana sloboda Kosova u isto je vrijeme došla i kao izazov za vlast, Islamsku zajednicu, tarikate, odnosno muslimane u cjelini.

Izazovi s kojima se suočava najmlađa država u Evropi u kombinaciji sa složenim regionalnim i globalnim odnosima dodatno je naglasila polarizaciju vjernika, njihovih predstavnika, odnosno formalnih i neformalnih institucija.

Nažalost, Kosovo se godinama borilo s radikalnim skupinama koje su imale tekfirske ideologije, što je bila direktna posljedica sukoba na Bliskom istoku. S druge strane, Zajednica tarikata otišla je u drugu krajnost u cilju osnaživanja svog položaja i posebnosti, a treba naglasiti da je njihovo okupljanje prije devedesetih u sebi nosilo snažni zamašnjak albanske borbe za samostalnost. Međutim, jedno je politička borba za političku samostalnost i slobodu, a posve je drugo borba za nešto što je u potpunoj kontradiktornosti sa šerijatskim principima.

Naime, Zajednica tarikata na Kosovu je kroz službeno saopćenje izrazila podršku onima koji žele dati veća prava pripadnicima zajednice LGBTQ+, odnosno direktna podrška za uvođenje istospolnih brakova, što je jedan o uobičajenih zahtjeva za države koje su na “putu evroatlantskih integracija”. Ovaj je postupak dodatno antagonizirao javnost prema tarikatima na Kosovu s kojima se povezuju za šerijat neprihvatljive prakse i rituali. Ovime ne samo da je šira javnost dovedena u stanje konfuzije i zbunjenosti glede pitanja šta je islamsko, a šta nije, već je teško narušen ugled tarikata na ovim prostorima općenito. Stoga, neki već navode da se ova Zajednica nema pravo nazivati tarikatom jer je svojim praksama izašla iz okvira islamskog te se preporučuje da se uz njihovo službeno ime u najmanju ruku koristi pridjev takozvani.

“Krajem aprila 2022. Sabor Zajednice tarikata Kosova preko svog Facebook profila je poslao poruku kosovskim institucijama da podržava njihova nastojanja u jačanju demokratije i vladavine prava, te 'izgradnji društva bez predrasuda koje poznajemo u formi rasizma, etničke mržnje, homofobije, mizoginije, islamofobije, sufifobije i druge isključujuće oblike koji potkopavaju povjerenje društva'. Ova je izjava indikativna po tome što se iskazuje spremnost za saradnju s državnim institucijama u borbi protiv homofobije i mizoginije, a što je od medija okarakterizirano kao davanje zelenog svjetla i podrške za istospolne brakove”, kaže za Stav mr. Elmir Karadži, sociolog iz Prizrena.

Ova je tematika na Kosovu izazvala burna reagiranja i negodovanja, a reakcije javnosti bile su još izraženije kad je Zajednica tarikata izašla u javnost sa svojim stavom. Četiri vjerske zajednice kroz zajedničku izjavu usprotivile su se donošenju takvog zakona, dok su tzv. tarikati ostali usamljeni u podršci očito s ciljem da ostvare neke svoje uske interese.

“Vlada Kosova je predložila izmjenu i dopunu Nacrta građanskog zakona Republike Kosova, koji se između ostalog ticao braka i porodice, odnosno legalizacije istospolnih brakova. Skupština Republike Kosova u prvom čitanju nije izglasala ovaj prijedlog jer su pritisak i negodovanje javnosti bili veliki. Većina poslanika je bila protiv, a vjerske vođe islamske, katoličke, protestantske i hebrejske zajednice su u znak protesta potpisale zajedničku izjavu koja je naišla na podršku javnosti. Ovo istupanje Zajednice tarikata Kosova s dijametralno suprotnim stavom od drugih vjerskih zajednica najviše se dotiče Islamske zajednice Kosova, jer se obje organizacije pozivaju na učenje islama”, zaključuje mr. Karadži.

U poruci kosovskim institucijama sa Skupštine Zajednice tzv. tarikata podsjetili su da vjerske zajednice na Kosovu još nisu ostvarile svoj pravni status u potpunosti, a pojedine djeluju ilegalno, što nekima od njih omogućuje da rade neodgovorno.

“Kosovske institucije moraju ozbiljno shvatiti ovo pitanje. Nemogućnost legalnog postojanja i nedostatak odgovornosti koji s tim dolazi stvorili su uvjete u kojima se Kosovo svrstalo među zemlje izvoznice terorizma, s posljedicama stagnacije u evroatlantskim integracijama”, što znači da Zajednica tzv. tarikata jako dobro razumije geopolitičke odnose koji se negativno reflektiraju na građane Kosova bez obzira na vjersku pripadnost.

Paradoksalno jeste da je Zajednica tzv. tarikata tradicionalno najkonzervativniji i najzatvoreniji dio kosovskog društva, što im u ovim okolnostima predstavlja prepreku za ostvarenje vlastitih interesa pa zbog toga “pozivaju kosovske institucije da otvore vrata komunikaciji i socijalnom dijalogu, što nedostaje u području vjerskih zajednica, jer nema demokratije na gluhe uši i zatvorena vrata”.

Ovakvo stanje, odnosnu društvene relacije između manjine i većine podsjeća na stanje na Zapadu gdje pojedini konformistički orijentirani muslimani i njihove organizacije imaju jako dobru saradnju s LBGTQ+ zajednicom jer kao manjina imaju slične izazove i prepreke, a različite resurse za ostvarenje svojih prava i interesa.

Ova bi se pojava na Kosovu na različite načine mogla proširiti u druge balkanske države koje imaju pravno neuređen status islamskih zajednica. Podsjećamo da u Srbiji djeluju dvije islamske zajednice, a u Bosni i Hercegovini samo Islamska zajednica nema potpisan ugovor s državom, što iz više smjerova može predstavljati prazan i opasan prostor za djelovanje alternativnih grupa. U slučaju Bosne i Hercegovine tarikati ne mogu biti problem jer su “srcem i dušom” dio službene institucije, ali je praznog prostora za šerijatski neprihvatljive “upade” nažalost i previše.

U proteklom ramazanu imali smo priliku gledati zanimljiv prilog iz Makedonije o “zajedničkog svetištu” kršćana i muslimana, odnosno o turbetu bektašijskog šejha koje je bilo tekija, a kasnije pretvoreno u Crkvu Svetog Nikole. Poruka priloga bila je pozitivna u kontekstu srodnosti duhovnih tradicija različitih naroda. Međutim, sagovornik koji je predstavljao bektašijsku zajednicu ne posti, što se vidi na kraju priloga.  

Sve ovo prije svega poziva na veću društvenu odgovornost Islamske zajednice i pojačanu potrebu da se afirmiraju univerzalne islamske vrijednosti te povećanje nivoa islamskog obrazovanja muslimanske populacije, kao i rušenja brojnih predrasuda i stereotipa.

A Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini kroz djelovanje Tarikatskog centra jeste pozitivan primjer susjednim državama kako urediti i organizirati djelovanje zajednice i tarikata na obostrano zadovoljstvo.