Iako se nama to možda čini nevjerovatnim, ali milione pasa svake godine zakolju kako bi bili pojedeni. Južna Koreja je to upravo zabranila, no iste sedmice po usvajanju zabrane presreli su kamion s dvjestotinjak pasa u Indoneziji koji je išao ka Koreji.

Biti pas u nekim zemljama podrazumijeva veliki rizik da završite kao varivo, pohaovan, pečen, pa čak i kao sastojak alkoholnih pića čiji proces fermentacije nećemo opisivati. Samo u jugoistočnoj Aziji, gdje su pasmine kao što su labrador retriver, koker španijel, chow chow i tosa među 'najcjenjenijim', godišnje se iz gastronomskih razloga zakolje 30 miliona pasa.

Mnogi od njih, osuđuju organizacije za prava životinja kao što je Humane Society International, s prisutnošću u više od 50 zemalja, bivaju premlaćivani, spaljivani ili oderani na tržištima u mjestima kao što su Indonezija, Vijetnam, Gana ili Nigerija. U Kini - s 20 miliona životinja koje se svake godine zakolju - također se slavi nekoliko "posebno okrutnih" festivala, s psećim mesom kao glavnom atrakcijom.

Najpopularniji – i kontroverzniji – je Yulin, desetodnevni festival koji počinje s ljetnim solsticijem i na kojem se žrtvuju hiljade pasa, čak i kuhanih živih, kako bi se poboljšao okus njihovog mesa. Mnoge primjerke također se krade i prodaje bez ikakvih zdravstvenih mjera opreza, čime se olakšava širenje bolesti poput bjesnila.

Branitelji konzumacije pasa navode razloge poput tradicije, ljekovitih i spolnih moći, praznovjerja, zaštite, vjerskih rituala ili jednostavno zato što se smatra delikatesom ili zdravom zamjenom za govedinu ili svinjetinu. Ali istina je da je to, uglavnom, praksa čije odbijanje eksponencijalno raste.

U Aziji, zemlje kao što su Filipini, Singapur, Hong Kong, Tajland, Malezija i Tajvan već su zabranile trgovinu i konzumaciju psećeg mesa. A u Južnoj Koreji, zemlji s dugom tradicijom na ovom području, upravo je odobren zakon protiv uzgoja, rasijecanja, distribucije i prodaje pasa za meso, iako će on stupiti na snagu tek 2027. godine.

Korejski zakon je kulminacija procesa koji je započeo na Olimpisjkim igrama u Seulu 1988. godine, kada je zemlja promovirala svoje otvaranje prema vanjskom svijetu, a Zapad je na svoj užas otkrio da Korejci jedu pse. Danas je pak potrošnja u padu. Samo osam posto stanovništva priznaje da je jelo pse, dok je prije samo devet godina to činilo 27 posto.

Čini se da je Indonezija krenula sličnim putem, sa zabranama u nekoliko regija zemlje koja je, unatoč velikoj muslimanskoj većini – 90 posto od 270 miliona stanovnika i vjerovanjem da je pseće meso haram (grijeh) veliki potrošač psećeg mesa, osobito u provincijama s kršćanskom većinom.

Međutim, sve više i više tržišta prestaje trgovati psećim mesom (također i mačjim) pod pritiskom lokalnih organizacija koje promoviraju kampanju Dog Meat Free Indonesia ili Humane Society International, koje pomažu slavne osobe poput glumice Cameron Diaz, voditeljice Ellen DeGeneres, komičara Ricky Gervaisa i muzičara Mobyja, koji su od vlade zatražili potpunu zabranu ove prakse.

Nisu Azijati, međutim, jedini koji jedu ili su jeli pse kroz historiju. U Evropi postoje mjesta poput Švicarske, gdje su sušeno pseće meso i pečena mačka bili tradicionalna jela sve do sredine 20. stoljeća i gdje je i dalje legalno jesti svog psa ili mačku, iako je ta praksa osuđena u društvu.

Brojne pretkolumbovske američke kulture, poput Asteka, Inka, Maja ili brojnih indijanskih plemena, također su uzgajale pse za hranu: isto se dogodilo na Tahitiju, Havajima i drugim pacifičkim otocima. I u evropskim zemljama poput Francuske ili Njemačke pse su jeli sve do prvih desetljeća prošlog stoljeća, posebno u vrijeme nestašice mesa, u vrijeme  ratova, opsada poput njemačke blokade Pariza 1870. godine. Zanimljivo da je pseće meso u ta doba bilo popularno među najvišim klasama. (ABC)