Maristán de Granada uskoro će završiti svoje dugo i bogato putovanje kroz stoljeća. Zgrada iz razdoblja Nasrida koju je izgradio Muḥamed V 1367. godine bila je prva bolnica u Al-Andalusu, a kasnije je postala prva duševna bolnica u Evropi.

Osvajanjem katoličkih monarha u 15. stoljeću postala je sjedište kovnice novca, a u svom razvoju kroz historiju bila je i skladište vina, staja, a posljednjih godina i ruševina koja se raspadala. Obnova je planirana još od 1987. godine no tek početkom 2020. godine radovima su počeli vraćati dio sjaja izgubljen zbog apatije i neznanja. Predviđen o je da se do kraja marta okončaju svi radovi koji će omgućiti vraćanje važnog dijela historije Nasridskog kraljevstva.

Posljednjih nekoliko desetljeća zgrada je pokrivena limenim krovom. Prva pobjeda projekta obnove bio je nestanak ove improvizirane zaštite koja kao da je trajala vječno. Arhitekta Pedro Salmerón, odgovoran za projekat, ističe da je južni trijem, koji je bio predmet ove prve faze intervencije, bio "potpuna ruševina" sve dok Upravni odbor Alhambre i lokalna vlast nisu preuzeli odgovornost i za ovu hitnu akciju osigurali sredstva. “Do tada su rađene studije, djelomični arheološki zahvati, ali nikad s koordiniranim pristupom da se to obnovi”, kaže arhitekta.

Maristán je bio napravljen od nabijene zemlje, ali ne takvog kvaliteta kakav je korišten samo nekoliko godina ranije u Alhambri, stubovi su bili od cigle, a kote podova i krov od drveta. Zakon o nacionalnim spomenicima dozvoljava da se obnova radi samo sa istim materijalima.

Da bi se obnovilo Maristán, stubovi od opeke koji su se rušili spakovani su, vraćeni u radionicu i kasnije ponovno integrirani. Zidovi koji su bili u lošem stanju su ojačani, a svo preostalo drvo je vraćeno. "Zgrade se moraju očuvati onakve kakve su nam predane, sačuvati od propasti, održavati, konsolidirati, uvijek s velikim poštovanjem prema starim radovima; nikada ih ne dovršavati niti prepravljati postojeće dijelove", pojašnjava stručnjak.

Obnova Maristana jedna je od najvažnijih akcija posljednjih desetljeća u smislu obnove hispano-muslimanske baštine. Pandemija koronavirusa nakratko je zaustavila poslove. Započeli su početkom 2020. godine, a nedugo nakon toga sva aktivnost je paralizirana zbog virusa. Osim toga, opća ekonomska kriza takođe je uticala na projekat.

Tokom rada došlo je do značajnih otkrića o njenoj prošlosti. Danas je Nasridska bolnica rekonstruirana zgrada a najvažnija je stvar to što su njeni zidovi ojačani tako da ni zemljotresi koji su česti na tom području ne mogu oštetiti njenu novu strukturu. Bolnica je imala kipove lavova na bazenu koji su bili u vrlo lošem stanju i odvezeni su u muzej Alhambra, gdje su restaurirani i trenutno su tamo izloženi.

Cijela investicija prve faze obnove koštala je 1,2 miliona eura a finansirana je novcem iz evropskih fondova. "Svojom gradnjom [sultan] je učinio posao bez presedana od ulaska islama u ovu zemlju." Ova poruka ispisana je na kamenu temeljcu i učvršćuje tezu da je Maristán prva andaluzijska bolnica, što je također dokumentirano u literaturi tog vremena i arheološkim ostacima.

Prema studiji dvojice akademika, Antonija Camposa i Fernanda Girona, njeno osnivanje povezano je s epidemijom kuge koja je opustošila Granadu između 1348. i 1350. godine, što je uzrokovalo mnoge smrtne slučajeve. Izgradnja bolnica u gradovima Sjeverne Afrike, koju je zagiovarao Abū ́Inān Fāris, s kojim je Muḥammad V imao bliske odnose, "nesumnjivo je vrlo povoljno motivirala izgradnju Maristana", svojevrsne opće bolnice u to vrijeme.

Jerónimo Münzer, njemački liječnik koji je posjetio Granadu dvije godine nakon što su je preuzeli katolički monarsi 1492. godine, izjavio je da su oni „povećali prihode bolnice za gubavce (buduće bolnice San Lázaro) i kuće ludih ( Maristán) koju su utemeljili Mauri ". To ukazuje da je, barem u to vrijeme, Maristán bio posvećen duševnim bolesnicima.

„Moguće je da je petnaesto stoljeće napredovalo, a da nije došlo do značajnije epidemije, pa je donesena odluka da se Maristán pretvori u prihvatni centar za siromašne psihičke bolesnike ili ljude s nekim mentalnim nedostatkom", zaključuje se u studiji akademika Antonija Camposa i Fernanda Girona. koju je objavio Upravni odbor Alhambre.