Sukob Izraela i Hamasa otvorio je brojna pitanja u više do sedam decenija dugoj izraelskoj okupaciji Palestine. Na Zapadu je odavno ustaljen narativ površnog sagledavanja povremenih sukoba između Izraela i Palestine namjerno zanemarujući historijski kontekst okupacije.
U razgovoru s mr. Harunom Nuhanovićem podsjećamo na hornologiju dešavanja u Gazi od njene okupacije 1967. godine preko povlačenja Izraela 2005. godine, napada na Gazu do zadnjeg sukoba koji je “game changer” odnosa na Bliskom istoku.
Harun Nuhanović magistrirao je na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, Odsjek politologija, usmjerenje međunarodni odnosi i diplomatija, na temu „Povlačenje Izraela iz Gaze 2005. godine – analiza i implikacije“. Tokom fakultetskog obrazovanja boravio je na razmjenama u Turskoj i Češkoj, gdje se usavršavao na polju međunarodnih odnosa s naglaskom na Bliski Istok. Trenutno je angažovan u Kosovskom centru za sigurnosne studije u Prištini, gdje istražuje utjecaj vanjskih aktera na Zapadnom Balkanu. Polje njegovog istraživanja i interesovanja jesu Balkan i palestinsko-izraelski sukob.
STAV: Kako je došlo do okupacije Gaze u ratu 1967. godine?
NUHANOVIĆ: Gaza je okupirana 1967. godine nakon trećeg arapsko-izraelskog rata, koji je poznat kao Šestodnevni rat. Izrael je pokrenuo rat, što je rezultiralo osvajanjem Gaze, Zapadne obale, Golana, Sinaja i Jerusalema. Međutim, pozadina rata je veoma interesantna i veoma malo se o tome priča u medijima.
Naime, te 1967. godine Egipat je dobio od SSSR informacije kako Izrael gomila vojsku na Sinaju, što nije bilo dozvoljeno prema sporazumu iz 1957. godine nakon Suecke krize. Nakon ovih saznanja egipatski generali su otišli u izviđanje, ali nisu vidjeli ništa neobično na Sinaju. Dakle, informacije koje je SSSR proslijedio Egiptu nisu bile tačne. Iako je znao da su informacije netačne, Nasser je zahtijevao povlačenje UN-ovih snaga sa Sinaja i zatvorio Akapski zaljev, što je onemogućilo Izraelu izlaz na Crveno more. Nakon ovih koraka izraelska delegacija, prvo s ministrom vanjskih poslova Abbom Ebanom, a kasnije i s direktorom Mossada Meirom Amitom, posjećuje SAD. Izrael je dobio zeleno svjetlo od SAD da može sam da odblokira Akapski zaljev iz najmanje dvaju razloga: SAD je bio zauzet u Vijetnamu i zbog procjene CIA-e da Izrael može sam savladati egipatsku vojsku.
STAV: Gaza je bila pod okupacijom Izraela od 1967. do 2005. godine. Kakvo je bilo stanje u Gazi u tom periodu?
NUHANOVIĆ: Da je situacija bila dobra, sigurno da Palestinci ne bi pokretali ustanke odnosno intifade. Odmah po okupaciji Gaze izraelske vlasti su naredile da se počne s izgradnjom nelegalnih naselja. Pored sigurnosnih razloga, postoji još najmanje tri razloga za izgradnju ovih naselja: religijsko-ideološki, politički, kako bi se spriječio bilo kakav teritorijalni kompromis u i oko palestinskih većih gradova, i ekonomski, gdje se tražila jeftina zemlja za izgradnju naselja blizu metropola.
S druge strane, na palestinskom frontu došlo je do formiranja još jedne političke stranke sekularne orijentacije. Riječ je o Narodnom frontu za oslobođenje Palestine (PFLP), koji je osnovao George Habash, jedan od osnivača Arapskog nacionalnog fronta krajem 1967. godine. Godinu dana kasnije je došlo do promjene na čelu Fataha, kada na lidersku poziciju dolazi Yasser Arafat. Pod njegovim vodstvom dogodile su se dvije intifade, podjele u Palestinskom nacionalnom vijeću (PNC), odnosno parlamentu.
Ovaj period također je označio i zavisnost Palestine od Izraela kako u političkom, tako i u ekonomskom smislu. Gradonačelnici i ostali dužnosnici u Gazi su se smjenjivali onako kako je to odgovaralo Izraelu. Tako je načelnik Gaze Ragib Alami kažnjen kućnim pritvorom jer je odbio da se Gaza priključi na izraelsku električnu mrežu. S druge strane, politika otvorenih vrata omogućila je Palestincima da zarađuju za život u Izraelu.
Međutim, sve se to mijenja pokretanjem Prve intifade 1987. godine. Upravo ova Intifada bila je razlogom rasta Hamasa s obzirom na to da su njihovi članovi bili ti koji su bili na prvoj liniji pomoći običnom ljudima. Iako je Ujedinjeno nacionalno liderstvo ustanka (UNLU) okupljalo palestinske stranke tokom Intifade, Hamasovi članovi su se približili običnom narodu pomažući im oko svakodnevnih problema.
Nakon šest godina Intifade došlo je do potpisivanja Sporazuma iz Osla, čime je palestinska strana trebala priznati Izrael, a Izrael je trebao da prestane graditi nelegalna naselja. U narednih pet godina je trebalo doći do konačnog rješenja ovog sukoba kroz dogovor o dvije države, što se ipak nikad nije desilo. Nakon prve uslijedila je i Druga intifada, koja je počela 2000. godine nakon što je premijer Ariel Sharon ušao u Al-Aqsu. Ona je završila 2005. godine, kada je došlo do povlačenja Izraela iz Gaze.
STAV: Koji su glavni razlozi za povlačenje Izraela iz Gaze 2005. godine?
NUHANOVIĆ: Tri su glavna razloga za povlačenje: ekonomski, sigurnosni i ideološki. Izrael je gradio naselja na područjima koje su naseljavali većinski Palestinci, to je iziskivalo izdvajanje ogromnih novčanih sredstava. S obzirom na to da su se Palestinci suprotstavljali ovim politikama, Izrael je slao svoje vojnike kako bi zaštitio doseljenike. Naravno, slanje vojnika iziskivalo je dodatne troškove te je tokom Druge intifade Izrael zapao u recesiju. Sva ova dešavanja pogodila su i ekonomiju Izraela. Strane investicije smanjile su se za skoro četiri puta u periodu od 2000. do 2002. godine. Povećanje deficita u tom periodu s 0.7% na 5.6% zabrinulo je Izrael. Paralelno s ekonomskom krizom, Palestinci su povećali broj napada na Izrael, što je pojačalo neizvjesnosti i produbilo nasilje. Kasnije se broj napada smanjio te se smatralo kako će se povlačenjem iz Gaze napadi svesti na minimum.
Treći razlog povlačenja je ideološke prirode. Cionisti smatraju da Izraelu pripada Eretz Israel, tj. teritorija Palestine pod upravom Britanije i Transjordanije. Međutim, suočili su se s jednim problemom, a to je demografija. Prema tadašnjim procjenama, do 2010. godine Palestinci su trebali postati većina u Izraelu. Izrael je morao odlučiti da li da bude jevrejska ili demokratska država. Odlučili su se za ovo prvo te je povlačenje bilo neizbježno.
STAV: Na koji je način Hamas utjecao svojim djelovanjem na povlačenje Izraela?
NUHANOVIĆ: S obzirom na to da su aktivnosti Hamasa uglavnom militantne prirode, to je doprinijelo da se Izrael odluči na povlačenje. Treba naglasiti da su se napadima Hamasa i Islamskog džihada priključile brigade Al-Aksa, koja je nastala iz Fataha.
STAV: Da li je Hamas iskoristio povlačenje Izraela za svoje jačanje?
NUHANOVIĆ: Ako je iko iskoristio povlačenje Izraela, onda je to Hamas. Na izborima održanim 2006. godine Hamas je pobijedio osvojivši 74 od 132 mjesta u Palestinskom zakonodavnom vijeću (PLC). S druge strane, Fatah je dobio samo 45 mjesta. Iako se Izrael protivio izlasku Hamasa na izbore, Mahmoud Abbas im je dopustio učešće iako nisu rasformirali paravojne jedinice, nisu osudili terorističke akte i nisu priznali Izrael, tj. nisu prihvatili Sporazum iz Osla. Razlog za ovako mekši pristup Abbasa je u njegovoj pogrešnoj procjeni da Hamas neće dobiti značajnu podršku na izborima.
Odgovor Izraela na pobjedu Hamasa je bilo zaustavljanje isplate prihoda koje je sakupljao za PA. Rezultat ovog čina je bio već vidljiv u februaru 2006. godine, kada većina uposlenika u strukturama PA nije mogla dobiti plate. Dakle, Hamas je profitirao od povlačenja Izraela tako što je došao na vlast. Ali je pitanje koliko je palestinski narod zadovoljan onim što je uslijedilo nakon toga.
STAV: Koliko je realna ponovna izraelska okupacija Gaze?
NUHANOVIĆ: Na međunarodnoj sceni nije ništa nemoguće, pogotovo u regijama koja su žarišta sukoba poput Bliskog Istoka. Može se postaviti pitanje koliko bi se okupacija isplatila te koji bi bili njeni ciljevi. Opet se vraćamo na uzroke povlačenja iz 2005. godine. Ako bi to značilo povratak doseljenika u Gazu, što iziskuje izdvajanje dodatnih sredstava, a to u ovim turbulentnim vremenima nije isplativo. S okupacijom opet bi se vratilo 2.2 miliona Palestinaca u jevrejsku državu, što može ugroziti njene temelje.
Moguća je invazija s elementima najtežih ratnih zločina, što bi vodilo do istrebljenja Palestinaca. Vidjeli smo kako je ministar odbrane naredio prekid struje i vode u Gazu nakon objavljivanja rata. Ovo sve vodi prema genocidu, odnosno do djelomičnog ili cjelokupnog istrebljenje Palestinaca. Znam da ovo zvuči monstruozno i da može izazvati reakcije, ali je više izgledan genocid nego ponovna okupacija jer nije isplativa.
STAV: Da li je moguće realizirati najavljeno uništenje Hamasa bez ponovne okupacije?
NUHANOVIĆ: Pravo pitanje jeste da li se Izrael stvarno povukao te 2005. godine? Gaza je blokirana sa svih strana. Jedini izlaz jeste Rafah, granični prelaz s Egiptom, ali je i njega teško prijeći. Izrael se povukao fizički iz Gaze, ali je ostala njegova kontrola Gaze onoliko koliko mu je potrebno.
Izrael je nakon povlačenja izvršio četiri vojne operacije u Gazi kako bi zaustavio Hamas (Summer Rains, Cast Lead, Pillar of Defence i Protective Edge), ali nisu uspjeli uništiti Hamas.
Ako ćemo suditi prema dosadašnjim pokušajima da se uništi Hamas, teško da će se to desiti. Jedino se može govoriti o slabljenju Hamasa ubijanjem ili odvođenjem njihovih vođa u izraelske zatvore, što je možda i veća sramota za Hamas.
STAV: Može li ovaj napad Hamasa spriječiti normalizaciju odnosa Izraela i Saudijske Arabije?
NUHANOVIĆ: Saudija je već “zaledila” razgovore o normalizaciji. Time su ubrzano promijenili prioritete u svojoj vanjskoj politici. SAD će sigurno učiniti sve kako bi se strane ponovo vratile pregovorima. Međutim, Izrael će tražiti veće ustupke nakon ovoga napada, što može otežati saudijskoj strani da ispregovara bolje uslove.
Ovaj napad pomjerio je Saudiju u iranski zagrljaj. Saudijski prestolonasljednik Muhammed bin Selman i iranski predsjednik Ibrahim Raisi obavili su telefonski razgovor u kojem je Rijad tražio da ne dođe do širenja nasilja u regionu, implicirajući da se Iran ne uključuje u sukob. Međutim, Iran je već zaprijetio da će napasti Izrael.
STAV: Može li Hamas pridobiti podršku Palestinaca na Zapadnoj obali s obzirom na starost i inertnost rukovodstva Fataha?
NUHANOVIĆ: Hamas je pobjedom na izborima 2006. godine pokazao svoju snagu, ali rezultati tih izbora se nisu realizovali na Zapadnoj obali. Od tada nisu održavani izbori, a prije dvije godine predsjednik Abbas je odgodio izbore jer Izrael nije dopustio Palestincima iz Jerusalema da glasaju. Ovo odgađanje izbora može se također shvatiti kao i strah od pobjede Hamasa i na Zapadnoj obali. Smatram da će prije inertnost Fataha njima samima presuditi nego starost rukovodstva.
