Namjestilo se tako da prvi broj Stava kao mjesečnika izađe baš u martovskim danima u kojima svake godine obilježavamo najznačajniji datum u modernoj historiji Bosne i Hercegovine. Referendum, nezavisnost i krvava Agresija koji su uslijedili nakon tog prvog marta 1992. godine do u detalje su dokumentirani u Stavu svih ovih godina, u skoro jednoj deceniji u kojoj je Stav objavljivan u sedmičnom izdanju.

Sada kada je Stav postao mjesečnik, promijenjenog izgleda i dijelom koncepcije, njegov središnji dio je tematski, posvećen jednoj ličnosti ili događaju, i to iz stručnog kuta.

Razmišljajući kako obilježiti Prvi mart, odlučili smo tematski dio Stava posvetiti Kulinu banu. Riječ je o osobi koja je sasvim sigurno među pet najvažnijih ličnosti u historiji Bosne i Hercegovine, ličnosti koja je, uz kralja Tvrtka, postala skoro pa mit, temeljac državnosti i stoljetnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine.

Dodatni motiv za ovakvu odluku bile su dvije važne godišnjice koje obilježavamo ove godine, riječ je o 820 godina od smrti Kulina bana i o 835 godina njegove Povelje i zato je tema ovog broja Stava baš „Kulinova Bosna“. Koji je to dio današnje Bosne i Hercegovine bila Kulinova Bosna, kakva je bila njezina ekonomija, koje su najveće nekropole, u kakvom je odnosu bio Kulin sa svojim susjedima, konačno, htjeli smo analizirati čuveni čin Bilinopoljske abjuracije, ali i zašto je Povelja danas u Rusiji, a ne u Bosni i Hercegovini i kakve su šanse da je nekada vratimo natrag.

Kažu da je hrvatski historičar Neven Budak jednom ispričao kako je godinama proučavao historijske izvore i da nije uspio da pronađe nijedan dokaz da je kralj Tomislav postojao. Na osnovu toga je zaključio da je u pitanju mit, na što mu je tadašnji hrvatski predsjednik Franjo Tuđman odgovorio: „Bez mita nema povijesti.“

Mi smo odlučili donijeti djelić povijesti bez mita. Htjeli smo pričati o Kulinu iz ugla naučnika, historičara, iz plejade sjajnih mladih znanstvenika koji strastveno i nimalo površno istražuju historiju svoje zemlje. Nismo htjeli mit o Kulinu, banu visokom dva metra koji je nosio mač od sto kila i varao i lagao papine izaslanike. Zato su za Stav svoje članke napisali neki iz nadolazeće generacije mladih a već etabliranih historičara poput Dženana Dautovića, Adisa Zulića, Nedima Rabića... Drugi koje smo kontaktirali nisu imali vremena, nekima su rokovi bili prekratki, neki nisu imali interesa.

„Kulinova Bosna“ u Stavu samo je djelić onoga što je bio vladar koji je ostao živ do danas u poslovicama, brojalicama, čak i u dječijim pjesmama. Vladar koji je Bosnu stavio na mapu evropskih država a nama ostavio u amanet najvažniji od svih zadataka. Ostavio nam je na čuvanje državu Bosnu i Hercegovinu. Valjda nećemo biti baš mi ta generacija koja će ga iznevjeriti.