Na naslovnici 378. broja sedmičnog lista “Stav” nalazi se intervju s Alešom Kurtom, našim istaknutim režiserom i scenaristom, direktorom Sarajevskog ratnog teatra, s kojim smo razgovarali o nadolazećoj “Ljetnoj sceni SARTR 2022”, 30. rođendanu ove pozorišne kuće, ali i političkom silovanju SARTR-a koje trenutno provodi aktuelna vlast u Kantonu Sarajevo na čelu s premijerom Edinom Fortom.
“Direktnu krivicu za agresiju na integritet SARTR-a snosi premijer Vlade KS Edin Forto i on treba da odgovara za svoje postupke. Zloupotrijebio je instrumente vlasti za ličnu odmazdu nad SARTR-om. On je zloćudni tumor s poremećenim sistemom za navigaciju. Zato sam i spominjao često pridjev bolesno govoreći o njegovim odlukama. Opsjednut je kontrolom nad svim što diše i radi u Sarajevu. Nikada javne ustanove kulture nisu bile u ovoj mjeri obespravljene. Njegova tiranija ukida sva prava teatrima da se bave umjetnošću bez neprestanog uplitanja politike i njihovih intelektualno potkapacitiranih predstavnika”, kazao je Kurt.
Ejub Hadžić ima 97 godina, nema ozbiljnijih zdravstvenih problema, čita bez naočala, ima vozačku dozvolu, ali sve manje vozi. Koristi modernu tehnologiju, komunikacijska sredstva, društvene mreže. Govori francuski i engleski jezik. Ljeto provodi kod kuće u Sarajevu, a zimu u Parizu kod sinova. Po zanimanju je diplomirani inženjer poljoprivrede, bio je ekspert Ujedinjenih nacija za poljoprivredu. Radio je u Maroku, Alžiru, Libiji, a hapšenje 1983. godine spriječilo je njegov odlazak u Mozambik, na mjesto direktora projekta UN-a za oživljavanje poljoprivrede ove zemlje. Bilo je ovo njegovo drugo hapšenje kao pripadnika Pokreta “Mladi muslimani” od komunističke vlasti u Jugoslaviji. Prvo hapšenje bilo je 1949. godine. Osuđen je, a zatim je u zatvoru odležao punih sedam godina, Nakon hapšenja 1983. godine kratko je zadržan, četiri dana u istrazi, i pušten na slobodu uz oduzimanje pasoša i onemogućavanje na taj način da ode na novi poslovni izazov u Mozambik. Bio je oženjen Munirom, koja je preselila na bolji svijet 2015. godine. Ima dva sina, Emira i Amira, koji sa svojim porodicama žive i rade u Parizu.
“Ta noć, prva noć nakon presude, za čudo, bila je tiha, nikoga nisu ispitivali. U toj tišini noćnoj najedanput se čuo jedan glas, neko je počeo učiti Kur’an. Ja sam siguran da je to bio neko od ovih naših koji su bili osuđeni na smrt. Kratko je to trajalo. Onda najedanput čulo se da trči neko, stražar je trčao po hodniku i počeo je vikati. I utišao se taj glas. I danas se sjećam tog glasa”, ispričao nam je Ejub Hadžić, pripadnik prve generacije “Mladih muslimana”.
U novom dosjeu “Stava” pišemo o silovanju kao uobičajenoj taktici ruske vojske. Već sedmicama svjedočimo stravičnim slikama koje stižu iz Ukrajine nakon početka ruske agresije na tu zemlju. Stižu vijesti o zločinima nad civilima u okupiranim gradovima Ukrajine, vijesti o ubistvima, mučenjima, pljačkama. Nažalost, stižu vijesti i o silovanjima. Ukrajinski civili proživljavaju isto ono kroz šta su prolazili Bošnjaci krajem 20. stoljeća. Surova agresija, masovna ubistva, razaranja gradova i silovanje kao oruđe etničkog čišćenja.
Zbog brojnih slučajeva silovanja tokom Agresije na Bosnu i Hercegovinu, silovanje je prepoznato i zvanično označeno kao oružje rata. Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda usvojilo je 2008. Rezoluciju 1820, u kojoj stoji da “silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati ratne zločine, zločine protiv čovječnosti ili konstitutivni čin u pogledu genocida.” Također, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju optužio je na desetine muškaraca za zločine povezane sa seksualnim nasiljem, a 32 su osuđena.
O ostalim temama kojima se bavi ovosedmični “Stav” saznajte iz sadržaja:
UVODNIK
Filip Mursel Begović: Ljevica boluje od prasinofobije – SDA-ovce bi najradije trpali u konclogore
POLITIKA
Faris Nanić: Otvorena pitanja izazvana ruskom agresijom na Ukrajinu
Jakub Salkić: 37 razloga zašto Denis Bećirović
Ejub Hadžić: U noći nakon presude čuo se u zatvoru samo glas koji je učio Kur'an (INTERVJU/Razgovarao: Anes Džunuzović)
Sanadin Voloder: Podsjećanje na nasilne promjene toponima na prostoru “Herceg-Bosne”
Aleš Kurt: Edin Forto je zloćudni tumor s poremećenim sistemom za navigaciju (INTERVJU/Razgovarao: Mirza Abaz)
Nedim Hasić: “Trojka” nacističkim plakatom pozivala Sarajlije na dernek za 25. maj
Bojan Budimac: Nepoštovanje Turske i njenih institucija
Dean Džebić: Pet metaka za pukovnika Khodaeija
Osman Softić: Ne žele biti žrtva američke indopacifičke strategije
EKONOMIJA
Alma Arnautović: Rudar nije skup, ali dugoročno trebamo tražiti nove izvore energije
KOLUMNE
KRIVO SRASTANJE: U kanti za smeće lažima je mjesto (Sadik Ibrahimović)
ZAPISI IZMEĐU RATOVA: Dvadeset đikana u mreži mitraljeske vatre (Amir Hasanović)
HAZNA AŠKA: Prvi san jeste tvoj život u gafletu – drugi san jeste san tijela (Hadži Hafiz Mehmed Karahodžić/Priredio: Šaban Gadžo)
DRUŠTVO
Amila Memić: Bošnjacima Prijedora danas je njihovo ime poput bijele trake
Jakub Salkić: Zvornički dani smrti
Izet Perviz: Crna prozorska godina
Nedim Hasić: Silovali od Japana do Afganistana: Decenijama je silovanje uobičajena taktika ruske vojske
Hasan Eminović: Naše buđenje bilo je okupano šehidskom krvlju, opstanak nam ovisi od političkog jedinstva
Jasmin Grošić: Dječačić svu svoju ušteđevinu poklonio džamiji
Ammar Kulo: Bude kako je zapisano i onako kako ti djevojka kaže
Izet Perviz: Izačić na izlazu iz Bosne
AFTERMATH
Bajro Perva: Bužim moraš voljeti, zovu ga i Medinom Krajine
