U nedavnom članku “Jesu li Zeleni blokirali isporuke oružja Izraelu? Izvještaj o kontroverznom zahtjevu“ njemački časopis Focus se poziva na izvještaj iz Bilda objavljen u nedjelju i piše da su se ministar privrede Robert Habeck i ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock (oboje iz stranke Zeleni) navodno usprotivili isporuci oružja Izraelu u Saveznom vijeću za sigurnost, sve dok im ne bude dostavljena pismena potvrda iz Jerusalema da oružje neće biti korišteno za genocid.

Njemačka vlada je navodno zatražila od Izraela da potpiše "klauzulu o genocidu" kao uvjet za primanje daljnjih isporuka oružja. Ova klauzula zahtjeva pisanu garanciju od izraelske vlade da oružje isporučeno iz Njemačke neće biti korišteno za činjenje genocida u Gazi. Dokument je navodno stigao u Berlin 10. oktobra. Kancelar Olaf Scholz je naredni dan izjavio u njemačkom parlamentu: "Isporučili smo oružje, i isporučivat ćemo ga."

Međutim, odluka da se zahtjeva takva klauzula postavlja nekoliko ključnih pitanja. Da li ovo sugerira da sama njemačka vlada misli da Izrael čini genocid u Gazi? I što je još važnije, može li pisana garancija Izraela osloboditi Njemačku njenih pravnih i moralnih obaveza prema međunarodnom pravu da spriječi genocid?

Stručnjak za međunarodno pravo Stefan Talmon, profesor međunarodnog prava na Univerzitetu u Bonnu, javno je iznio ovu zabrinutost. On je postavio pitanje da li njemački zahtjev za klauzulom implicira da je svjesna težine situacije u Gazi. Njemačka je, prema međunarodnom pravu, obavezna spriječiti genocid i nosi globalnu odgovornost u tom pogledu.

Prema međunarodnom pravu, svaka država ima odgovornost da spriječi i kazni genocid. Ova obaveza proizlazi iz Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida (1948), koja je poznata i kao Konvencija o genocidu.  Obaveze država prema ovoj konvenciji su sljedeće:

Sprečavanje genocida: Sve potpisnice konvencije imaju obavezu poduzeti mjere za sprečavanje genocida, ne samo unutar svojih granica, već i u drugim dijelovima svijeta ako postanu svjesne da se genocid dešava. Ovo uključuje diplomatske, pravne i vojne akcije.

Kažnjavanje genocida: Države moraju osigurati da pojedinci koji počine genocid budu izvedeni pred lice pravde, bilo da su njihovi građani ili stranci. Ova odgovornost podrazumijeva procesuiranje počinitelja, bilo pred domaćim sudovima ili putem međunarodnih tribunala.

Zabrana pomoći ili podrške: Državama je također zabranjeno pružanje pomoći ili podrške genocidnim djelima, bilo direktno ili indirektno. To uključuje davanje vojne pomoći, oružja ili resursa koji bi mogli biti korišteni za počinjenje ili omogućavanje genocida.

Profesor Talmon je postavio dva ključna pitanja:

"1) Da li ovo znači da njemačka vlada  sumnja da Izrael čini genocid u Pojasu Gaze? 2) Može li takva garancija osloboditi Njemačku od odgovornosti prema međunarodnom pravu da ne pomaže ili ne sudjeluje u genocidu?"

Profesor Talmon je zaboravio postaviti još jedno pitanje, a to je pitanje o njemačkoj odgovornosti da spriječi genocid.

Neuspjeh u sprečavanju ili kažnjavanju genocida može rezultirati pravnim posljedicama za države prema međunarodnom pravu. Tako, države ne mogu ignorisati genocid ili izbjeći svoju odgovornost, čak i ako se zločin dešava izvan njihovih granica.

Zapravo, ova klauzula bi mogla poslužiti kao dokaz pred sudom da je Njemačka vrlo dobro bila svjesna da se genocid dešava u Palestini.

Njemačka politika očigledno se ne stidi tražiti ovakvu perverznu klauzulu, pa dok slike iz Gaze prikazuju kako se živi ljudi spaljuju u bolnicama, a djeca svakodnevno masovno ubijaju samo naivni mogu očekivati da će ih biti stid zbog ponašanja Christiana Schmidta u Bosni.