Andreas Meyer imao je pet godina 1990. godine, godine ponovnog ujedinjenja. Ne sjeća se kako je život izgledao pod komunističkim režimom niti prvih godina Savezne Republike, ali kaže da savršeno razumije one koji se još uvijek pozivaju na to vrijeme kako bi opravdali svoje sadašnje razočaranje demokratskim sistemom.

"Još uvijek postoje dvije Njemačke, a čini mi se da političari to ne primjećuju, ili ne žele vidjeti. Vidim to u generaciji mog oca. Mnogi čeznu za tim, za poslom za cijeli život, sigurnošću, i osjećaju se zapostavljeno od strane Berlina", objašnjava za španske medije izlazeći iz knjižare u centru Lajpciga.

Najveći grad Saske, koji je, poput Drezdena, glavnog grada, izgubio veliki dio stanovništva nakon ponovnog ujedinjenja, danas je grad u procvatu, moderan, univerzitetski centar koji privlači mlade talente iz cijele zemlje. Javni prijevoz funkcioniše, centar je pažljivo obnovljen, kulturna ponuda je impresivna. Uprkos tome, Meyer, s dobro plaćenim poslom u konzultantskoj firmi, tvrdi da se još uvijek osjeća ogorčenost i osjećaj zapostavljenosti.

Jaz između istoka i zapada i dalje je prisutan

Dok se obilježava 35 godina od pada Berlinskog zida, jaz između istoka i zapada i dalje je prisutan, što pomaže objasniti zašto populisti desnice iz Alternative za Njemačku (AfD) vode u anketama za izbore koji se sutra održavaju u ovoj regiji i susjednoj Tiringiji.

Dva teritorija se postepeno približavaju, ali razlike još uvijek postoje. Bez obzira mjeri li se po ekonomskoj proizvodnji po glavi stanovnika, raspoloživom dohotku ili radnoj produktivnosti, istok i dalje zaostaje za zapadom.

Radikalna promjena od planske ekonomije Njemačke Demokratske Republike (DDR) do socijalno-tržišne ekonomije Zapada bila je traumatična. Sve državne firme su privatizovane u roku od četiri godine, a 70% radnih mjesta je izgubljeno. Čitave regije su ekonomski pale.

Godine 2005. stopa nezaposlenosti u istočnim saveznim državama bila je gotovo 19%. Do 2023. pala je na 7,2%. Međutim, ona je i dalje iznad prosjeka zapadne Njemačke (5,3%). Također, postoje razlike u platama. Zaposleni na istoku zarađuju u prosjeku skoro 16% manje nego na zapadu, prema nedavnoj studiji Bertelsmannove fondacije. Penzije, jedno od najvećih zamjerki bivših radnika DDR-a, izjednačene su sa zapadnim tek u julu prošle godine.

Rezultati sutrašnjih izbora tumačit će se kao dokaz da Njemačka nije uspjela politički integrirati istok nakon pada zida. Nejednakosti nadilaze materijalne uvjete. Istok je nedovoljno zastupljen u sferama moći na saveznom nivou, unatoč tome što ima istaknute ličnosti poput bivše kancelarke Angele Merkel ili bivšeg saveznog predsjednika Joachima Gaucka.

Nedavna anketa je otkrila da je samo 14,3% rukovodilaca u vladi rođeno u istočnoj Njemačkoj. Samo dva od 35 državnih tajnika u vladi socijaldemokrate Olafa Scholza dolaze iz bivšeg DDR-a, dok stanovnici istoka čine 20% ukupnog stanovništva. Lijeva stranka Die Linke čak je zatražila "kvotu za istok", po uzoru na rodne kvote, za visoke vladine funkcije.

Postoje i razlike u stavovima prema političkom sistemu, društvu i demokratiji, koje objašnjavaju zašto su istočni Nijemci skloniji pobuni protiv tradicionalnih stranaka. Za početak, imaju dvostruko veću vjerovatnoću da se osjećaju napuštenima ili zapostavljenima u odnosu na zapadne Nijemce (19% naspram 8%), prema posljednjem Deutschland Monitoru, opsežnom godišnjem sociološkom istraživanju koje analizira raspoloženje građana. Među istočnim Nijemcima, više je prisutan osjećaj da se političari ne zanimaju ili ne čine dovoljno za njih.

"Moramo ozbiljno shvatiti ovaj osjećaj, jer su oni koji sebe ili svoju regiju vide kao 'ostavljene po strani' skloniji usvajanju populističkih stavova i manje su zadovoljni funkcionisanjem demokratije", kaže Marion Reiser, politikologinja sa Univerziteta Friedrich Schiller u Jeni, jedna od autorica istraživanja. Gotovo svi ispitanici (97%) izjavili su da podržavaju ideju demokratije, ali kada se govori o praksi, ponovo se javljaju razlike. Dok na zapadu 40% ispitanika kaže da je nezadovoljno funkcioniranjem demokratije, postotak raste na 56% među istočnim Nijemcima.

Neki brojevi mogu se pripisati objektivnim faktorima, kažu stručnjaci. Osjećaj zaostajanja primjetan je u regijama pogođenim starenjem stanovništva, emigracijom ili nedostatkom javnih usluga poput zdravstva ili digitalizacije. Upravo to pogađa široka ruralna područja bivšeg DDR-a, gdje se dogodilo suprotno od onoga što se desilo u gradovima poput Lajpciga: spora depopulacija. Četiri miliona istočnih Nijemaca emigriralo je na teritorij bivše Savezne Republike između 1991. i 2021. godine, većinom odrasli mladi ljudi između 18 i 29 godina. Samo 2,8 miliona ljudi se preselilo u suprotnom smjeru.

"Mnogi izazovi s kojima se Njemačka u cjelini suočava uveliko su izraženiji u dijelovima istoka, kao kroz povećalo", ističe Carsten Schneider, povjerenik Savezne vlade za istočnu Njemačku, koji svake godine izrađuje izvještaj o stanju njemačkog jedinstva po nalogu Bundestaga.

Protiv imigranata

Posljednji izvještaj iz 2023. godine odražava naizgled kontradikciju: dok je udio ljudi s migrantskim porijeklom bio jednocifren u svim istočnim saveznim državama - osim Berlina - daleko ispod nacionalnog prosjeka od nešto više od 24%, upravo je na istoku primjetnija veća prevalencija stavova protiv imigranata, kao i veći broj slučajeva desničarskog, rasističkog i antisemitskog nasilja. Ako ankete ne griješe, gotovo svaki treći birač odabrat će listić AfD-a, stranke s moćnom antimigrantskom porukom, koja u Tiringiji za kandidata ima Björna Höckea, ekstremistu osuđenog zbog korištenja nacističkih slogana.

Više o Björnu Höckeu: Najstrašniji čovjek Njemačke: Höcke je radikal i na putu u vlast mete sve pred sobom

Poznavanje historije DDR-a i traumatičnog ponovnog ujedinjenja pomaže staviti u kontekst polarizaciju koja sada vlada u ovim regijama, s malim gradovima poput Bautzena ili Pirne, gdje se često sukobljavaju manifestacije s jasnim neonacističkim znakovima i kontraprotesti antifašista.

Savezna Republika je apsorbovala DDR ne uzimajući u obzir perspektivu istoka, podsjeća Momme Schwarz, historičar sa Univerziteta u Lajpcigu. "Mnogi ljudi iz istočne Njemačke osjećali su da nisu bili dio historije, da su bili objekt, ali ne i subjekt ponovnog ujedinjenja. S vremenom, ljudi su postali sve više i više frustrirani", dodaje.

"Ali pazite, to nije jedini razlog zašto ljudi glasaju za AfD, to je mnogo složenije", kaže on, također vodič u muzeju Forum za savremenu historiju u Lajpcigu, koji pokriva historiju DDR-a i složeno naslijeđe ponovnog ujedinjenja. Za Schwarza, koji je razgovarao s novinarom španskog El Paísa ispred stola politbiroa režima, jednog od brojnih originalnih eksponata izložbe, "mentalitet da se ne angažira, da se ne sudjeluje kao građanin u demokratiji, dio je naslijeđa DDR-a."

"Mnogi ljudi još uvijek misle da bi se rado vratili u stara vremena, kada bi neko drugi brinuo o njima i kada se ne bi morali suočavati sa svim složenostima globaliziranog svijeta", dodaje.