Usred rastućih izazova podjela i predrasuda, Međunarodni dan borbe protiv islamofobije pojavljuje se kao vitalni katalizator globalnog jedinstva i razumijevanja.

Označen od strane UN-a 2022. godine, ovaj dan, koji se obilježava širom svijeta svake godine 15. marta, ima veliki značaj. Njime se obilježava godišnjica pucnjave u džamiji u Christchurchu, tragičnom događaju koji je odnio živote 51 nevinog pojedinca tokom džume. Dok obilježavamo ovaj tragični događaj, važno je razmisliti o razornim posljedicama mržnje i netolerancije i ponovo se posvetiti borbi protiv islamofobije u svim njenim oblicima.

Ovaj važan dan prisiljava nas da se suočimo sa surovim realnošću da islamofobija nije samo daleka briga, već i ozbiljna i prisutna prijetnja pojedincima i zajednicama širom svijeta. Odajući počast žrtvama i preživjelima masakra u Christchurchu, trebali bismo priznati njihovu patnju i potvrditi našu zajedničku odgovornost da se suprotstavimo netrpeljivosti i predrasudama.

Islamofobija, kao i svi oblici diskriminacije, ukorijenjena je u neznanju i strahu. Ona uspijeva na stereotipima, dezinformacijama i dehumanizaciji. Osim toga, manifestuje se u otvorenim aktima nasilja, poput pucnjave u Christchurchu, kao i u suptilnijim oblicima predrasuda i diskriminacije koji prožimaju naša društva. Od diskriminatornih politika i praksi do svakodnevnih stsks mikroagresije, islamofobija održava klimu neprijateljstva i isključenosti koja podriva temeljne principe jednakosti i pravde.

Da bismo se efikasno borili protiv islamofobije, moramo je prvo prepoznati zbog toga što ona jeste: kršenje ljudskih prava i prijetnja društvenoj koheziji i miru. To nije samo napad na pojedince i zajednice, to je i napad na vrijednosti pluralizma, različitosti i tolerancije koje leže u srcu našeg zajedničkog čovječanstva. Kao takvo, rješavanje islamofobije zahtijeva sveobuhvatan i višestruki pristup koji uključuje pravne, društvene i obrazovne mjere koje imaju za cilj osporavanje stereotipa, promicanje razumijevanja i njegovanje dijaloga.

Za početak, obrazovanje igra ključnu ulogu u borbi protiv islamofobije razbijanjem mitova i njegujući empatiju i poštovanje kulturne i vjerske raznolikosti. Integracijom sveobuhvatnog obrazovanja o islamu i muslimanskim zajednicama u školske nastavne planove i programe, možemo opremiti buduće generacije sa znanjem i vještinama koje su im potrebne da otvoreno i prihvaćeno upravljaju sve raznolikijim svijetom.

Osim toga, inicijative koje aktivno njeguju međuvjerski dijalog i saradnju igraju ključnu ulogu u njegovanju inkluzivnijih i harmoničnijih društava. Pružajući platforme pojedincima različitih vjera i uvjerenja da se okupe, uključe u smislene razgovore i sarađuju na zajedničkim ciljevima, ove inicijative ne samo da premošćuju podjele već i njeguju empatiju, međusobno razumijevanje i poštovanje.

Kroz olakšane diskusije, zajedničke projekte i kulturnu razmjenu, učesnici imaju priliku da prevaziđu stereotipe, razbiju zablude i izgrade prave veze zasnovane na zajedničkim vrijednostima i težnjama. Štaviše, međuvjerske inicijative često služe kao katalizatori za šire društvene promjene, inspirišući zajednice da rade zajedno na zajedničkim ciljevima kao što su socijalna pravda, održivost životne sredine i izgradnja mira.

Prihvaćanjem bogate raznolikosti vjerskih tradicija i perspektiva, ove inicijative doprinose stvaranju kohezivnijih i otpornijih društava, u kojima se svi pojedinci cijene i poštuju bez obzira na njihovu vjeru ili porijeklo.

Zakonodavstvo i mjere politike također su ključna sredstva u borbi protiv islamofobije. Vlade moraju donijeti i provoditi zakone koji zabranjuju diskriminaciju na osnovu vjere i osiguraju jednaka prava i mogućnosti za sve pojedince. Vlasti također moraju poduzeti brze i odlučne mjere kako bi istražile i procesuirale zločine iz mržnje i djela nasilja motivirana islamofobijom, šaljući jasnu poruku da se takvo ponašanje neće tolerirati ni u jednom civiliziranom društvu.

U isto vrijeme, borba protiv islamofobije zahtijeva kolektivnu akciju na osnovnom nivou. Zajednice se moraju udružiti kako bi se suprotstavile stereotipima, suočile s predrasudama i promovirale inkluzivnost i solidarnost. Kroz lokalne inicijative kao što su programi širenja zajednice, kulturne razmjene i međuvjerski dijalog, pojedinci mogu graditi mostove preko podjela i podsticati osjećaj pripadnosti i međusobnog poštovanja među ljudima različitog porijekla.

Što je fundamentalnije, borba protiv islamofobije također zahtijeva rješavanje strukturalnih nejednakosti i sistemskih nepravdi koje održavaju diskriminaciju i marginalizaciju. Ekonomski dispariteti, socijalna isključenost i politička marginalizacija pogoršavaju ranjivost muslimanskih zajednica na diskriminaciju i nasilje. Stoga, napori u borbi protiv islamofobije moraju biti praćeni širim naporima za rješavanje temeljnih uzroka nejednakosti i nepravde i stvaranje inkluzivnih društava u kojima svi pojedinci mogu napredovati.

Konačno, na ovaj Međunarodni dan borbe protiv islamofobije, odamo počast žrtvama pucnjave u džamiji u Christchurchu obnavljajući našu posvećenost borbi protiv mržnje i netolerancije u svim njenim oblicima. Također, budimo solidarni sa muslimanskim zajednicama širom svijeta i potvrdimo našu zajedničku humanost i posvećenost pravdi i jednakosti. Zajedno možemo izgraditi svijet u kojem se slavi različitost, poštuju razlike i svi pojedinci mogu živjeti bez straha i diskriminacije.

U zaključku, Međunarodni dan borbe protiv islamofobije služi kao snažan podsjetnik na hitnu potrebu da se suočimo sa netrpeljivostima i predrasudama i da se izgradi svijet u kojem se prema svim pojedincima postupa s dostojanstvom i poštovanjem. Obilježavanjem ovog dana trebamo se ponovo posvetiti borbi protiv islamofobije u svim njenim manifestacijama. Kroz obrazovanje, zakonodavstvo, akciju na lokalnom nivou i solidarnost, možemo stvoriti pravedniji i inkluzivniji svijet za buduće generacije. Zato, iskoristimo ovu priliku da zajedno stanemo u solidarnost i izgradimo budućnost bez straha i diskriminacije.

Dr. Majid Rafizadeh je iransko-američki politikolog školovan na Harvardu.