Muhammad Imtiaz Hussain boji se izići iz svog doma u Albuquerqueu kako bi zalio biljke u dvorištu. Ili uzeti knjige iz svoga auta. Ili čak izaći na vlastiti balkon.

“Moja djeca me ne puštaju iz stana”, rekao je Hussain (41), čiji je mlađi brat Muhammad Afzaal Hussain (27) smrtno stradao prošle sedmice samo nekoliko blokova dalje. On je jedan od četvorice muslimana nedavno ubijenih u ovom gradu – trojica u protekle dvije sedmice – a vlasti vjeruju da su te smrti povezane i da je nasilje usmjereno na tamošnju muslimansku zajednicu.

Najnovija žrtva, musliman u srednjim dvadesetim godinama iz Južne Azije čije ime policija nije objavila, ubijen je u petak nešto prije ponoći. Drugi muškarac, Aftab Hussein (41), smrtno je stradao 26. jula. Vlasti kažu da bi ubistva sve trojice mogla biti povezana s ubistvom Mohammada Ahmadija (62) u novembru 2021. godine.

Policija Albuquerquea, FBI i državna policija apelirali su na javnost za pomoć u pronalaženju ubice ili ubica. U nedjelju su vlasti opisali vozilo od interesa, tamnu Volkswagen limuzinu s četvero vrata.

Jedan pripadnik muslimanske zajednice koji je posjećivao lokalni islamski centar, istu džamiju kao i sve četiri žrtve, rekao je da se možda nikada više ondje neće vratiti, navodeći kao razlog strah da će postati “mamac”.

I mnogi drugi članovi ovog centra privremeno su napustili državu kako bi s porodicom u drugim dijelovima zemlje čekali završetak istrage. Jedan čovjek, koji je emigrirao iz Iraka, rekao je da se osjećao sigurnije kada je osamdesetih prvi put došao u Sjedinjene Američke Države. Drugi član zajednice, Salem Ansari, rekao je da su neki koji idu u džamiju i rade u noćnim smjenama dali otkaz.

“Ova situacija postaje sve gora”, kazao je Ansari.

Ahmad Assed, “predsjednik džamije”, opisao je da je odrastao u Albuquerqueu pohađajući Islamski centar, ali da se nikada u gradu nije osjećao izolirano kao musliman. Ali sada, rekao je, zajednica prolazi kroz “neku vrstu upravljane panike”.

Gospodin Hussain kaže da je živio sigurno u svom susjedstvu osam godina, otkako se sa suprugom i djecom preselio u Sjedinjene Američke Države. Njegov brat Muhamed stigao je 2017. godine, a obojica su odlazili u biblioteku u ponoć ili kupovali kahvu kasno uvečer dok su kao međunarodni studenti pohađali Univerzitet u Novom Meksiku.

“Sada gledam kroz prozor i mislim: ‘Ovo je mjesto gdje je moj brat ubijen. Da se preselimo?”, pita se.

Gospodin Hussain izjavio je da se u početku nadao da će tijelo svog brata poslati nazad u Pakistan kako bi ga sahranili s porodicom, ali su brojne rane od vatrenog oružja učinile njegova brata neprepoznatljivim, a gospodin Hussain nije želio da ga porodica u Pakistanu takvog vidi. Ubica je “želio da ga dokrajči”, rekao je.

Općenito gledano, zločini iz mržnje protiv muslimana u Sjedinjenim Američkim Državama opadaju. Brian Levin, profesor krivičnog pravosuđa na Državnom univerzitetu u Kaliforniji u San Bernardinu i direktor školskog Centra za proučavanje mržnje i ekstremizma, rekao je da je broj zločina iz mržnje prijavljenih protiv muslimana manji u 2020. nego bilo koje godine od 9/11, iako je dodao da bi ti brojevi mogli biti iskrivljeni zbog ograničenja nastalih usljed pandemije.

Ali, rekao je da zločini iz mržnje i dalje zabrinjavaju: oni su porasli za više od 20 posto u 2021. godini i za još 4,7 posto u prvoj polovini 2022, izvijestio je centar. Također, prema studijama profesora Levina, “osnovni antimuslimanski stavovi” su sveprisutni i ponovo se pojavljuju u vremenima nacionalnih teškoća.

Vlasti su saopćile da se uzdržavaju od upotrebe izraza “mržnja” u označavanju zločina dok se ne utvrdi motiv.

Prošle godine Islamski centar suočio se s pokušajem izazivanja požara. Policija tvrdi da je jedna žena zapalila tri požara na igralištu džamije i jedan požar na glavnom ulazu u džamiju. Povrijeđenih nije bilo, a žena je uhapšena i optužena za podmetanje požara. Slučaj je na čekanju.

Islamski centar dao je instrukcije za svojih skoro 2.500 članova da ostanu kod kuće koliko god mogu, koriste “sistem prijatelja” kada izlaze i da se suzdrže od “angažiranja ili agitiranja”, rekao je Ased.

Dodao je da se i dalje osjeća podržan od drugih zajednica, ali da je ovaj put imao i osjećaj “beznađa i očaja”.

“Gledam iza sebe kada ulazim u auto. Motrim okolo”, rekao je. “Ne znate da li vas prate iz džamije, da li zapravo gledaju ljude kako ulaze i izlaze iz džamije i prate ih na drugom mjestu. Obrazac je nepoznat.”

Neki članovi zajednice izrazili su frustraciju zbog nedostatka detalja iz policijske istrage, ali Ased je rekao da je u kontaktu s vlastima i da razumije zašto eventualna saznanja drže u tajnosti. Vlasti nisu obrazložile zašto vjeruju da su ubistva povezana niti su navele da li je bilo svjedoka.

Gospodin Hussain rekao je da želi da savezna i državna vlada ulože što više sredstava za hvatanje ubice.

Ali sve dok neko nije uhvaćen, ništa neće umanjiti njegov strah – ili tugu.

“Moja me petogodišnjakinja stalno pita: “Hej, gdje je moj amidža?’ Viđajući me kako plačem zna reći: ‘Jesi li ti beba plačljiva? Zašto plačeš?’ Ali ne možemo joj ispričati šta se dogodilo. Ne još.”

(Izvor: The New York Times)