Kuljan je zaselak sela Džebari, u općini Živinice. Godine 1879. u selu (Kuljen) popisano je 148 muhamedanaca; godine 1885. (Kuljen) – 156 muhamedanaca; godine 1910. (Kuljen) – 148 muhamedanaca.

U Kuljanu se nalazi Džebarska džamija, najstarija džamija u Tuzlanskom kantonu. Sagrađena je 1463. godine, u vrijeme sultana Mehmeda II el-Fatiha. Na lokalitetu Podkrs, u Kuljanima, oko 150 m vazdušne linije od Džebarske džamije na jugoistočnu stranu, nalazi se nekropola sa 6 stećaka (5 sljemenjaka i 1 sanduk). Jedan sljemenjak je dječiji, dimenzija 110 x 44 x 28 cm. Spomenici nemaju ukrasa. Postavljeni su po pravcu SZ – JI. Steéci u neposrednoj blizini Džebarske džamije potvrđuju opću bosanskohercegovačku pravilnost: najstarije džamije u Bosni i Hercegovini podignute su pored nekropola stećaka.

U narodnoj legendi koja se još uvijek čuva u Kuljanu i živiničkom kraju, građevinski materijal za gradnju džamije misteriozno se pomakao sa prvobitne lokacije na sadašnju, "bliže vodi", i pored srednjovjekovne nekropole. U legendi se kaže:

"Za vrijeme osvajanja Bosne od strane Turaka došlo je do borbi između dvije vojske za brdo Gradinu, koja je prirodno utvrđenje iznad Džebara, sa koga se mogla kontrolisati važna putna komunikacija. Borbe su bile dugotrajne i Turci nisu upijevali osvojiti ovo mjesto. Jedne noći su uočili da žene silaze niz Gradinu po vodu, te su dvije djevojke zarobili, pod prijetnjom da će ih pobiti ako ne kažu kako najlakše da pobijede bosansku vojsku. Uplašene djevojke su odale tajnu osvajanja Gradine, te Turci tako osvoje Gradinu.

Zauzvrat, djevojke su oslobodili, a sultan Mehmed el-Fatih u čast dobivene bitke naredi da se tu sagradi džamija. Građevinski materijal se nabavi, ali pod nerazjašnjenim okolnostima u toku jedne noći bi prebačen za 300 metara daljine na drugo mjesto, bliže vodi. S obzirom na to da prebacivanje materijala nije razriješeno nego je sigurno učinjeno Božijom voljom, Turci odlučiše da se džamija tu izgradi, pa se i do današnjeg dana tu nalazi."

Misteriozno pomicanje građevinskog materijala "bliže vodi" nije uzrokovano vodom, odnosno nastojanjem da se vjerski objekat nađe "bliže vodi". Takvo objašnjenje logički se ne može prihvatiti, stoga što sadržava značajnu prazninu. Da je voda osnovni razlog zbog kojeg se građevinski materijal misteriozno pomakao, džamija bi bila sagrađena neposredno uz vodu (izvor), posebno iz razloga sto je voda nužna prilikom uzimanje abdesta, prije molitve.

Pomicanje "džamijskoga građevinskog materijala, s prvobitne lokacije na novu, bilo je uzrokovano daleko važnijim razlozima, nego što je bila voda. "Pomicanje" ustvari nije "pomicanje" već je primicanje vjerskog i memorijalnog kontinuiteta, od stećka ka nišanu, ne samo u Džebarima već i širom Bosne i Hercegovine uopće! Kao i na brojnim drugim nekropolama stećaka, muslimanske bogomolje nisu se primicale stećcima, već su pored stećaka izrastale, bez obzira na to što su stećci kršćanski a džamije muslimanske. Jedno od drugog nije se moglo radikalno i definitivno razdvojiti, kao što islam i kršćanstvo nisu potpuno odvojene vjere. Tako je bilo u prvim godinama islama u Bosni i Hercegovini, a tako je i danas. Kao nigdje drugdje u muslimanskom svijetu, bosanski muslimani imaju soja predislamska dovišta, koja se nalaze upravo u mjestima prvih i najstarijih doticaja Vjere bosanske i islama, upravo u mjestima poput Džebara. Džebari su jedno od napoznatijih dovišta u Bosni.

Dova u Džebarima nekad se klanjala utorkom, a u novije vrijeme održava se subotom, koja je neradni dan. Svake godine, prve subote u augustu mjesecu, oko 10 hiljada hodočasnika posjeti dovište u Džebarima. Vjeruje se da svaki onaj ko u Džebarskoj džamiji "klanja tri džume, ili posjeti tri uzastopna mevluda, ima vrijednost kao da je hadž obavio."

(Ibrahim pašić, Od stećka do nišana u BiH, BZK Preporod, sarajevo, 2017)