Sjedište ciriške gradske policije obično nije dio rute turista koji posjećuju grad, koji lutaju po njegovom historijskom centru, njegovim crkvama, muzejima, jezeru. Naravno, postoje i drugi koji - unaprijed upozoreni - ostavljaju mjesta za posjetu koliko zanimljivu toliko i jedinstvenu.
Radi se o građevini čija priča počinje u 18. stoljeću. Godine 1765. grad je izgradio novo sirotište prema nacrtima arhitekta Gaetana Pisonija (1713.-1782.) na ostacima samostana. Godine 1771. stigla su prva siročad. Međutim, oko 1900. godine lokalna je uprava tražila više prostora i odlučila useliti u zgradu pokraj rijeke Limmat.
Gustav Gull, gradski komunalni arhitekt krajem 19. stoljeća, zamislio je ogroman administrativni kompleks od kojeg su dovršene samo zgrade od I do IV, uključujući poslovnu zgradu I (Amtshaus I), koja je trebala biti sjedište gradske policije. To vjerojatno nije bio najprikladniji prostor za njegovu namjenu, ali Gull je mislio da bi svod onoga što je bilo skladište mogao biti ulazni prostor policijskog štaba.
Godine 1922. uprava Züricha raspisala je konkurs za oslikavanje te mračne, sumorne dvorane. Pobijedio je Augusto Giacometti (1877.-1947.), bratić poznatijeg Alberta.
Antonio Augusto Giacometti bio je pionir apstraktnog slikarstva, inovator u izradi vitraža i važan predstavnik monumentalnog muralizma. Bio je dio poznate slikarske dinastije Giacometti porijeklom iz planinskog sela Stampa. Usavršavao se u Zürichu i živio u Parizu i Firenci prije nego što se ratio kući 1915.
Ubrzo se pokazalo da je najmanje poznati Giacometti imao izvanredan talenat za boje. Ovo djelo, koje privlači pažnju svojim crvenim i oker tonovima, nastalo je između 1923. i 1925. godine tehnikama fresko i al secco. Slikarstvo na stropu i svodu prikazuje ornamentalne cvjetne motive i geometrijske uzorke. Na zidovima su pak ljudi prikazani na poslu. Vinogradari i žeteoci, tesari, zidari i klesari, pa čak i astronom i mađioničar.
