Prolaznici su decenijama ignorirali ogroman monolitni blok granita usred groblja u švajcarskom gradu Churu; činilo se da niko nije znao šta je to.

Ali kameni spomenik težak trinaest tona sada izaziva kontroverzu – i sramotu.

Istraživanje lokalnog novinara otkrilo je veze ovog spomenika s nacističkom Njemačkom i neugodnim odnosima neutralne Švicarske sa susjedima za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Groblje u Churu smješteno je u centru grada. Mnogi ljudi, poput radijske novinarke Stefanie Hablützel, prolaze pokraj njega svaki dan na putu do posla ili u kupovinu.

Danas je ovaj spomenik zapušten, obrastao mahovinom, gravure na njemu teško je razaznati.

“Na prvi pogled izgleda kao ratni spomenik”, kaže Stefanie, ističući neka blijeda slova: “1914 – 1918; hier ruhen deutsche Soldaten… Ovdje leže njemački vojnici.”

Zašto bi, međutim, njemački vojnici bili sahranjeni ovdje?

Ustvari, hiljade ranjenih ratnih zarobljenika, Francuza i Britanaca, kao i Nijemaca, liječeno je i internirano u Švicarskoj tokom Prvog svjetskog rata. Neki su umrli od zadobivenih povreda, drugi tokom pandemije gripe 1918. godine.

Ali spomenik u Churu izgrađen je tek 1938. godine. “To je dvadeset godina nakon što su ovi ljudi umrli”, kaže Stefanie. “Nije izgrađena da oplakuje ove mrtve vojnike, izgrađena je iz propagandnih razloga, za nacistički režim.”

Švicarski historičar Martin Bucher objašnjava da je nacistička propaganda uključivala stvaranje kulta mrtvih. Tridesetih godina 20. stoljeća Njemačka komisija za ratne grobnice postala je dio Hitlerove propagandne mašinerije. Njen zadatak bio je da stvori vidljive znakove nacističke moći kako u zemlji, tako i u susjedstvu.

U to vrijeme u Švicarskoj je živjelo na hiljade Nijemaca i, kaže Martin, bili su organizirani. “U Švicarskoj su postojale sve one organizacije koje znate iz Njemačke. Nacionalsocijalistička partija, Njemački radnički front, Hitlerjugend. Svi su oni bili ovdje, ali samo za Nijemce, a ne za Švicarce.”

Njemačka Komisija za ratne grobnice podnijela je ambiciozne planove za izgradnju ogromnog mauzoleja u švicarskom gradu St Gallenu. Ovo su švicarske vlasti odbile. Ali spomenik u Churu je odobren. Poliran i ugraviran u Münchenu, koristeći nacistima omiljeni font Fraktur, isporučen je Churu uoči Drugog svjetskog rata.

U to vrijeme, kaže Martin, stanovnici Chura sigurno su znali o čemu je riječ. “Na nacističkim praznicima stavljali su svastike na ovaj spomenik... ljudi su mogli vidjeti da je to nacistički spomenik.”

Neki su očigledno bili nesretni. Stefanie je otkrila ogorčeno pismo lokalnim novinama, napisano 1938. godine, u kojem se autor pita: “Zašto imamo nacistički kamen na našem groblju?”

Ali neki su odobravali njegovo postavljanje. Postojanje švicarskih simpatizera nacističke Njemačke dobro je dokumentirano u kantonu Graubünden, čiji je glavni grad Chur. Ipak, domaće švicarske fašističke stranke nikada nisu imale masovnu podršku, dobile su samo dva mjesta u švicarskom parlamentu 1935. godine, i nikada više nisu bile na izborima.

Iako Švicarska još nema službeni spomenik Holokaustu, parlament je odobrio planove za jedan spomenik u martu prošle godine. Postoji, međutim, pedesetak nezvaničnih spomenika.

Tokom čitavog Drugog svjetskog rata Nijemci u Švicarskoj bili su aktivni u nacističkoj stranci i nastavili su iskazivati svoje nacističke simpatije. A Švicarci, nadajući se, kao i obično, da će ostati podalje od borbi, pravili su kompromise s Berlinom, bankarski poslovali s nacističkim zlatom i odbijali jevrejske izbjeglice.

Onda je, samo dan nakon završetka rata, neutralna Švicarska promijenila kurs. “Došlo je do velike čistke”, kaže Martin. “Švicarska vlada pokušala je kazniti švicarske naciste, bilo je suđenja.”

Njemački nacisti su u međuvremenu protjerani. “Mislim da je nakon toga mnogo ljudi mislilo da je to sada gotovo, nacisti su otišli, nema problema”, kaže Martin. “I mislim da su zaboravili ovaj spomenik.”

Ova kolektivna amnezija bila je toliko potpuna da su danas, među ljudima poput Stefanie, rođenim decenijama nakon rata, porijeklo spomenika i nacističko prisustvo u Švicarskoj bili otkriće.

“Odrasla sam ovdje u Churu”, kaže ona. “I nisam imala pojma o tome koliko je nacističkih organizacija bilo prisutno tridesetih godina ovdje.”

Čak je i lokalni član parlamenta Jon Pult bio iznenađen. “Švajcarska nije bila slobodna od nacista, i ja sam to znao”, kaže on. “Ali nisam znao za ovaj spomenik.”

“Živim možda 500 metara od groblja na kojem je ovaj nadgrobni kamen. Prošao sam pored njega vjerovatno stotinu puta a nikad nisam shvatio da je to nacistički kamen.”

Unatoč određenom osjećaju sramote vrlo malo ljudi predložilo je rušenje spomenika. Ali još ih manje, kaže Stefanie, smatra da to treba ostaviti onako kako je sada.

Umjesto toga čini se da se stvara konsenzus oko prijedloga da se preispita taj period u historiji Švicarske, baš kao što je Švicarska morala preispitati i izviniti se za svoj tretman prema jevrejskim izbjeglicama tokom rata.

“Mislim da bi trebao ostati u Churu", kaže Martin, dodajući: “Ali smatram da je važno reći ljudima zašto je on tu. Možda to može biti spomenik za uspomenu na sve ljude koji su poginuli u Drugom svjetskom ratu.”

Jon Pult slaže se da bi Švicarska trebala “napraviti spomenik” od spomenika “kako bi se prisjetili užasnih nacističkih zločina”.

Ali kao upozorenje, kaže, treba da posluži spomenik i podatak za koji očekuje da će biti postavljen na groblju.

“Trebalo bi stvoriti kulturu sjećanja o tome, jer kao što znamo, uvijek postoji opasnost od fašističkih ideologija, totalitarnih ideologija, kakve sada vidimo na primjeru Rusije.”

(izvor: BBC)