Još prvog marta 2018. godine tokom svog obraćanja Vladimir Vladimirovič Putin je javnosti obznanio da su testovi uspješno završeni kada je u pitanju razvoj hipersonične rakete. O njenom imenu tada se samo nagađalo, prvobitno je stručnoj javnosti bila poznata kao “Projekt 9M720” najpoznatijeg rusko-sovjetskog raketnog biroa NPO “Novator”. Kada je u decembru 2017. godine pušten snimak rakete koja izgleda monstruozno velika čak i za veliki presretače kakav je MiG-31, javnosti je predočeno lansiranje nesumnjivo najvećeg dostignuća ruskog raketnog mašinstva, pri čemu su usvojena znanja iz sovjetske ere.

Tako je u javnosti od 2018. godine ta raketa imenovana kao “Kindžal” (rus. Kinzhal), odnosno Kh-47M2. “Kindžal”, odnosno “Bodež”, kako u prijevodu glasi, dobio je NATO kodifikaciju “Dagger”. Pouzdano se zna da je ova raketa inicijalno testirana u Južnom vojnom okrugu Ruske Federacije, ali je prvo bojevo krštenje imala u Siriji, pri čemu se vode nagađanja da li je u Siriji testirana 2017. ili 2018. godine. Ono što se sada može definitivno zaključiti jeste njen inicijalni predak, odnosno raketa iz koje je nastao Kh-47M2, a to je naravno “Iskander 9K720”. “Kindžal” je zapravo hipersonični “Iskander” s dodatnim poboljšanjima smanjene radarske zamjetljivosti, hipersonične brzine te nepravilne kvazitrajektorije leta koja ima elemente i krstarećeg i balističkog leta. Po deklariranosti, vozila koja razvijaju krstareću brzinu najmanje 5 maha jesu hipersonična, odnosno imaju hipersoničnu brzinu.

Prvobitno je “Kindžal” testiran s moderniziranom verzijom nadzvučnog lovca-presretača MiG-31 BM, međutim, ta gađanja, prema svemu sudeći, napuštena su s obzirom na to da su sposobnost pogodaka uspješno Rusi uspjeli usavršiti s posljednjom modernizacijom MiG-31 aviona, a to je modernizacija K. Modernizirani MiG-31K je, koliko je poznato, kao nivo modernizacije jedini sposoban lansirati hipersonične rakete s obzirom na to da su mu uklonjene rakete za dogfight borbu, odnosno rakete zrak-zrak. Pretpostavlja se da su modernizirani MiG-31K avioni smješteni u jugozapadnom dijelu Rusije, kao napadna eskadra za duboka i precizna dejstva.

Podaci su podijeljeni oko broja moderniziranih MiG-ova 31 sposobnih za lansiranje Kh-47M2, jedni podaci navode šest, a drugi deset aviona koji su od 2018. sposobni za tu vrstu zadataka. Također, pretpostavlja se da je cjelokupna eskadra smještena u Akhtubinsku, 150 km istočno od Volgograda. Uopće, u Akhtubinsku je smješten 928. testni centar “Chkalov” ruskih zračno-kosmičnih snaga, pri čemu je, prema nekim informacijama, i izvršena modernizacija nadzvučnog presretača MiG-31.

S aspekta mašinske konstrukcije hipersoničnog raketnog motora, radi se o dva lijevka povezana uskim dijelovima, pri čemu je u prvom lijevku zrak koji ima ulogu oksidatora. U centralnom dijelu konstrukcije vrši se sagorijevanje čvrstog goriva, pri čemu nije poznata varijacija kod “Kindžala”, da li se radi o gelastim ili praškastim čvrstim raketnim gorivima. U drugom lijevku se produkti sagorijevanja, kao mlaz, pojavljuju izvana. Nominalni domet s MiG-31K aviona za raketu Kh-27M2 jeste 2.000 km, pri čemu sam avion ima domet preko 2.000 km. S tim da bi ispaljen sa strateškog bombardera u razvoju TU-22M “Kindžal” mogao imati domet i do 3.000 kilometara. S druge strane, poznato je da Kh-27M2 nosi bojevu glavu do 500 kg (američki izvori navode 480 kg), konvencionalnu i nuklearnu bojevu glavu. Procjenjuje se da je masa rakete tokom lansiranja i uopće oko 4.300 kilograma. Također, raketa je prečnika oko jedan metar, a dužine osam metara. Deklarirana brzina rakete jeste 10 maha, odnosno 12.250 km/h, pri čemu “Kindžal” najkraći impul ubrzanja ostvaruje do četvrtog mahovog broja, s tim da stručnjaci dvoje oko mogućnosti postizanja brzine od 10 maha.

Tri su ključna elementa koji hipersoničnu (ALBM) raketu Kh-27M čine nedostižnom u svijetu raketnog mašinstva: 1) hiperosonična brzina dosad nedostignuta, 2) nepravilna kvazibalistička putanja i 3) sposobnost manevra pri hipersoničnim brzinama. Zbog svoje manevrabilnosti i hipersonične brzine te smanjene radarske zamjetljivosti, raketa “Kindžal” nema pandan u spektru američkim protivbalističkih raketa iz paketa THAAD. Od najnaprednije protivbalističke rakete iz ABM štita postavljenog u Poljskoj i Rumuniji, čuvene rakete SM-6 s brzinom od 1.2 km po sekundi, “Kindžal” je brži dva puta.

Sa sposobnošću pogotka po vertikalnoj osi na cilj s uglom od 90 stepeni, “Kindžal” je smrtonosan po plovne ciljeve jednako kao i “Cirkon”. A uz domet hipersoničnog MiG-31K, Kh-27M2 bi primjerice ispaljen iz reona Lenjingrada pobjegao u srednjem kursu svim PVO sistemima Švedske pa i Norveške i sigurno pogodio cilj na moru zapadno od Norveške. Iako je raketa od svog pojavljivanja u javnosti izazivala strah kod zapadnih eksperata 19. marta njenom upotrebom u rusko-ukrajinskom ratu, svijetu je obznanjena sposobnost Rusije da udari bez mogućnosti paritetnog konvencionalnog odgovora. CNN je tek prenio da su Sjedinjene Američke Države pratile let i pogodak rakete u realnom vremenu.