Na današnji dan 1517. godine njemački teolog Martin Luther postavio je svojih 95 teza na vrata Crkve svih svetih u Wittenbergu, njemačkom gradu u pokrajini Saksoniji, smještenom na rijeci Elbi. Uradio je to na dan uoči blagdana Svi sveti, što je imalo svoj simbolički značaj s obzirom na religijsko učenje koje je Luther propovijedao, a kojim je zagovarao povratak izvornom kršćanstvu i smanjenje utjecaja crkvenih velikodostojnika.
Ovaj se događaj smatra zvaničnim početkom Reformacije evropske crkve, jednim od najznačajnijih društvenih procesa u historiji, iz kojeg je nastao protestantizam kao evropska i svjetska konfesija.
U prvoj fazi Reformacije oblikovalo se luteransko učenje, ali je i porasla napetost u odnosima s Rimom, što je završilo Lutherovom osudom i njegovom ekskomunikacijom. Unatoč tome reformatorske ideje širile su se i u sljedećem razdoblju. Reformaciju su poduprli mnogi gradovi i izborni knezovi, a iznutra su je ojačali gorljivi propovjednici. Istodobno je došlo do prvih sukoba unutar reformacijskoga pokreta. U Švicarskoj je pod vodstvo U. Zwinglija nastao pokret koji se nije slagao s Lutherovim učenjem. Zwinglijeve su se pristalice od sredine XVI. st. priključivale kalvinizmu, nasuprot njemačkomu luteranstvu.
Nakon 1525. reformacija je došla pod isključivu ovlast izbornih knezova. Ondje gdje su imali vlast provodili su crkveni nadzor pa su nastale zemaljske crkve u kojima je zemaljski vladar postao i crkveni poglavar, tzv. biskup u nuždi.
Teološki temelji reformaciji prvi su put bili izneseni pred cara Karla V, vladara i zaštitnika Svetog rimskog carstva, a kako oni nisu bili prihvaćeni, pristaše reformacije prosvjedovali su (otud naziv protestanti) na saboru u Speyeru (1529). Car Karlo V. odbio je reformatore, no zbog teškoga političkoga stanja i nedovoljne potpore katoličkih staleža ubrzo je došlo do konfesionalnoga rascjepa u Carstvu. Protestanti su se udružili u Schmalkaldenski savez te je Karlo V. morao priznati reformaciju. Oko 1540. činilo se da je reformacija pobijedila u cijelome Svetome rimskome carstvu njemačke narodnosti. Priznao ju je velik broj kraljevskih staležâ, Pruska je 1525. postala svjetovnim vojvodstvom, a slijedila je sekularizacija i ostalih duhovnih knezova.
Na njemačkom govornom području Reformacija nije uspjela jedino u Austriji, Bavarskoj i južnoj Njemačkoj. Sklopivši mir s Francuskom, car je krenuo na gušenje reformacije. Schmalkaldenskim ratom bili su poraženi protestantski staleži pa je reformacija bila dovedena u pitanje. Međutim, većina je staleža ustala protiv careve moći. Bio je postignut vjerski mir u Augsburgu 1555., a car Ferdinand I. priznao je Augsburšku konfesiju. Svjetovni kraljevski staleži dobili su pravo slobodnog izbora konfesije (čija zemlja njegova i vjera). Tim je aktom definitivno bila priznata zapadna shizma, odnosno raskol Crkve, koji je doveo do prekretnice u cijelome zapadnome svijetu.
Martin Luther, rođen 1483 a umro 1546. u saksonskom gradiću Eislebenu, zasigurno je jedna od najutjecajnih evropskih ličnosti cijeloga prošloga milenija. Zahvaljujući njegovim javno iznošenim stavovima i djelovanju nakon njega je stvoreno nekoliko krščanskih crkava, a i evropska su društva doživjela značajne promjene, koje se protežu do danas. Njegove teze, istaknute na vrata katedrale u Wittenbergu, još su početkom 16. stoljeća oblikovale temelje protestantizma koji kao religija i svjetonazor dominira najrazvijenijim zemljama Zapada.
